Vrlo je malo trenera – ako ih uopće ima – koji u vlastitoj kući imaju dvoranu u kojoj funkcionira sportski klub koji vode. A taj i takav entuzijast je Goran Romić (53), negdašnji svjetski doprvak u karateu.
– Kada sam prije 13 godina gradio kuću, tako sam planirao da donja etaža bude sportska dvorana od 70 četvornih metara, da se ne moram gnjaviti s najmom u stiješnjenim prostorima – kazao nam je Romić, jedan od osnivača KK Bregana.
Zbog korone završio na burzi
Kao i mnogi treneri, i Romić je, sa zabranom održavanja treninga, ostao bez posla. Štoviše, bio je prisiljen sam sebi dati otkaz.
– Do 1. travnja bio sam na plaći, a onda sam se javio na burzu rada jer više nisam imao prihoda, a do tada sam si plaću isplaćivao od članarina, dok su dotacije grada Samobora pokrivale troškove natjecanja naših članova. Morao sam otići na burzu jer si nisam imao više odakle isplatiti plaću i davanja od 5800 kuna. S obzirom na to da mi je država, zbog epidemije koronavirusa, zabranila da radim, vjerujem da sam “kvalificiran” za Vladine mjere pomoći sportu za spašavanje radnih mjesta. Ako mi to ne omoguće, na burzi ću imati prva tri mjeseca 3000 kuna te još četiri mjeseca po 1500 kuna.
Od naslova svjetskog prvaka Goran je bio udaljen za treptaj oka. Naime, u finalu Svjetskog prvenstva 1990. u Meksiku izgubio je od Japanca na zlatni bod. Da je tada postao svjetski prvak, bi li njegov status u hrvatskom sportu danas bio bolji?
-- Ne znam bi li to nešto promijenilo. Uostalom, nedugo nakon toga počeo je rat u Hrvatskoj.
Goran ga je doživio “iz prvog reda”.
– Bio sam dragovoljac u zapadnoj Slavoniji, a za Oluju bio sam mobiliziran. Sveukupno sam na ratištu proveo više od šest mjeseci.
Hoće li mu to biti dovoljno da jednog dana dobije starosnu braniteljsku mirovinu?
– Nemam pojma, nisam se time bavio, no možda je vrijeme i da se o tome raspitam.
Goran je tih dana bio možda i jedini svjetski doprvak iz ozbiljnog sporta u redovima Hrvatske vojske. Koliko mu je visoka psihofizička pripremljenost u ratu bila od pomoći?
– Ne mogu reći da sam prošao što i specijalci iz Lučkog, no već prvi dan nakon što smo došli na ratište, oko nas padale su granate. Fijukalo je oko mene, suborci su ginuli i to je na mnogima ostavilo traga, neki su čak digli i ruku na sebe. Ja sam psihički dobro prošao, a fizički bio sam spreman pa mi dugo hodanje i nespavanje nije bilo problem.
U ratnim godinama uspio je diplomirati na KIF-u.
– Ostalo mi je bilo nekoliko ispita, no gotovo godinu dana trebalo mi je da mi mozak bude u stanju ponovo učiti.
Dvije godine nakon Domovinskog rata, Goran je osvojio broncu na Europskom prvenstvu, pa je razvidno da mu je rat uzeo najbolje sportske godine.
– Potkraj prošle godine navršilo se 40 godina otkako se bavim karateom. Klub će sljedeće godine proslaviti 20 godina, a ja sam trener već 25 godina. Od 2010. do prošle godine bio sam izbornik kadetkinja, a od tada sam izbornik za mlađe seniore i seniorke.
A svima njima na raspolaganju je i kao bioenergetičar.
– Time se bavim već šest godina. Radim po metodi Zdenka Domančića kod kojeg sam i prošao obuku, a nakon 100 sati prakse kod mentorice Gordane Jukić, počeo sam raditi samostalno. Svojim sportašima najviše uspijevam pomoći oko problema s leđima i glavoboljom, a karatašice rješavam menstrualnih bolova. Ako pak dođe do kakvog istegnuća mišića, bioenergija može ubrzati oporavak. Protok krvi se poboljša i nešto što bi pri klasičnom oporavku trajalo deset dana, prođe za tri dana. Zadovoljan sam jer pomogao sam mnogim ljudima, djeci, sportašima... To me ispunjava i žao mi je što u to nisam krenuo i prije.
Bioenergija i preko Vibera
Dakle, osim što u karateu ima majstorski (crni) pojas peti dan, Goran Romić je i sve priznatiji bioenergetičar. Za razliku od karataškog trenera, a to je posao koji se teško može raditi na daljinu, u bioenergiji i u tome uspijeva.
– S pacijentima radim i na daljinu, uz pomoć njihove fotografije, koja također ima energetski kod. Dovoljno je da mi pošalju fotografiju na Viber ili WhatsApp. Dobri rezultati mogu se i tako postići, ali to bi trebali objasniti fizičari.
>>>> Pogledajte poruku Luke Modrića
Čovjek "radi na daljinu" tako da mu pošaljete sliku na Viber a on nekom imaginarnom "bioenergijom" pomogne?! A u vojsci je bio 6 mjeseci (za što svaka čast), a ne 6 godina. Kao, 6 mjeseci izbivanja i nema više sportske karijere!? Uz to, rat je završio prije 25 (dvadesetipet) godina. ŠTo, 25 godina nije dovoljno za povratak u civilni život?