Možemo mi sada lamentirati i o Volpijevim ulaganjima, i Miškovićevoj zagriženosti i predanosti, i o Kekovoj stručnosti, ali ishodište Rijekinoga naslova prvaka ipak treba potražiti u - Dugopolju.
Petorica trenera u sezoni
Naime, tko zna što bi se dogodilo s Rijekom i njezinim šampionskim ambicijama da je na uzletnu pistu u ljeto 2012. godine krenula iz - druge lige. Za one koji se ne sjećaju, Rijeka je u sezoni 2011./2012., u kojoj su je vodila čak petorica trenera (Scoria, Horvat, Ištuk, Skočić i Ivančić), u ligi 16 zauzela tek 12. mjesto i, budući da se liga smanjivala, bila je, zajedno s Lučkim, Šibenikom, Karlovcem i Varaždinom, putnik u niži rang.
No, tada se iznenada pojavilo svjetlo na kraju tunela u vidu odustajanja drugoligaša NK Dugopolja od ulaska u Prvu HNL, uz obrazloženje kako ‘nije dostavio izvadak iz Registra profesionalnih športskih klubova’, neophodnoga za izdavanje prvoligaške licencije.
I tako je Rijeka, ostavši prvoligaš, polako, gotovo ni iz čega, prionula građenju projekta koji će pet godina kasnije prekinuti Dinamovu 11-godišnju dominaciju.
Pomoć iz Maksimira
Ključni potez Rijekinoga vodstva bio je dolazak na klupu Slovenca Matjaža Keka, bivšega mariborskog DJ-a, u veljači 2013. godine, trenera upravo potjeranoga iz saudijskog Al-Ittihada. Već 9. ožujka 2013. Kek je debitirao na klupi Rijeke, svladavši Inter na Kantridi 2:1. Matjaž je tada izveo sastav: Mance, Mierzejwski, Škarabot, Marić, Knežević, Brezovec, Jugović, Kreilach, Benko, Alispahić, Cesarec.
U sljedeće četiri godine Slovenac će nekoliko puta ispretumbati kompletnu Rijekinu garnituru, uz defile čitave vojske ‘humanitarne pomoći’ iz Maksimira, pa su tako autocestom Zagreb-Rijeka vozili redom Alispahić, Tomečak, Pokrivač, Krstanović, Lima, Kramarić i na kraju - Andrijašević.
Prvi plodovi Kekovoga rada bili su ubrani u sezoni 2013./2014. kada je Rijeka osvojila Hrvatski kup, a potom i Superkup nadmašivši u oba natjecanja favorizirani Dinamo. Sad kada je Slovenac prigrlio i dugo očekivani naslov prvaka, ušao je u odabrano društvo još četvorice trenera (Blažević, Katalinić, Jurčić, Poklepović) koji su ujedinili sva tri domaća trofeja.
Rijeka je, osim na domaćem, eksplodirala i na međunarodnom planu plasiravši se dvije godine zaredom (2014., 2015.) u grupnu fazu Europske lige. Taj zapaženi europski pohod kumovao je najvećemu izlaznom transferu u povijesti riječkoga kluba: u siječnju 2015. Andrej Kramarić bio je prodan u Leicester City za čak devet milijuna eura.
Vrhunac Kekovog trenerskog majstorstva još će se danima slaviti na riječkim ulicama, a obilježio ga je zadivljujući niz neporaženosti dulji od godinu dana. Vrhunski rezultat uz potpunu rekonstrukciju kadra, to može samo veliki trener, pod čijom su palicom ove sezone blistali debitanti poput Andrijaševića, Gorgona, Eleza, Župarića, a istodobno Rujevicu su napustili dojučerašnji stupovi momčadi, Mitrović, Tomasov, Močinić, Lešković i Balaj.
Rijeka slavi svoj prvi naslov i nitko joj ga više ne može oduzeti, a Kek je upravo postao najveći trener u njezinoj povijesti.
