Kada su sportaši na vrhuncu karijere, kada osvajaju medalje, dočekujemo ih po trgovima, aerodromima, nosimo njihove dresove, ali kada prođe 30 godina od njihova vrha, pomalo ostanu u sjeni. E, tu nastupa Društvo sportaša veterana i rekreativaca koje 25. svibnja ove godine organizira humanitarnu utrku. Naime, projekt Utrka “Sportaši za sportaše” održat će se na Jarunu (11 sati) s ciljem prikupljanja sredstava za potporu bivšim vrhunskim sportašima kojima je sada pomoć potrebna. Ideja je to bivšeg atletičara Željka Grabušića, koji je i predsjednik Organizacijskog odbora utrke.
Utrka se mjeri, tu su i nagrade
– Ovo je prva takva akcija, a na ideju sam došao jer sam i sam bio atletičar. Puno je utrka po Hrvatskoj i vani koje su humanitarne i svi koriste trčanje da bi nekome pomogli. Mi koji smo odrasli u tom sportu, nismo to koristili. Ponukala me i zaklada Marina Čilića koja pomaže mladima, tu su i programi koji se bave sportašima nakon karijere, a nitko se ne bavi onima koji su se nekada bavili sportom i u kasnoj su životnoj dobi. Sport iscrpi organizam kao i rad na baušteli, primjerice, i sve to može biti okidač za ozljede u kasnijoj dobi. Odlučio sam da nađemo sustav, da svake godine utrkom skupimo sredstva i pomognemo tim sportašima. Ima ih više nego što se zna i teško je doprijeti do njih, povučeni su, neće pitati sami za pomoć. Ponosni su – kaže nam Grabušić pa dodaje:
– Želimo osvijestiti ljude da se tih sportaša sjetimo i sada, a ne samo kada su bili na vrhuncu karijere. Bit svega je da današnji sportaši pa i rekreativci pomognu onima koji su nekada bili zvijezde.
Utrka će se mjeriti, staza je duga 6,2585 km, startnina 15 eura, a prijave su do četvrtka 23. svibnja. Sudjelovat će u ovoj akciji i neka poznata lica.
– Imamo podršku Matee Parlov, a Valent Sinković rekao je da će trčati. Doći će i još neki sportaši, ali i škole trčanja koje su ispunile neku prazninu i spojile rekreaciju s profesionalnim sportom.
Za one koji su rekreativci obeshrabrenja nema jer osim prilike za druženje i pomoć, bit će tu i neke nagrade, a među njima je i ta da će se izvući 10 nasumičnih startnih brojeva kojima će se omogućiti sudjelovanje na jednom treningu vrhunskog sportaša/sportašice ili ekipe u Zagrebu (prema izboru nagrađenog). No nagrade nisu jedini motiv, cilj ovog događaja ipak je u prvom redu pomoći.
– Društvo sportaša veterana i rekreativaca broji oko 130 članova, sve su to bivši sportaši, nema sporta iz kojeg ih nemamo. Tu su Danira Nakić, Milivoj Bračun, Pero Kuterovac, Tomislav Paškvalin... Nalazimo se jednom ili dvaput godišnje, nadam se da ćemo tako i sada na utrci, porazgovarati, otrčati, pomoći...
Nadolazeća utrka tek je prvi korak prema boljoj budućnosti sportaša u kasnijoj dobi, a organizatori se nadaju da će postati tradicija.
– Napravili smo anonimnu anketu, puno ljudi ju je ispunilo, bilo je pitanja o ozljedama i primanjima i na nju ćemo se osloniti. Trenutačno nemamo svoje prihode da bismo pomogli, ali zato se organizira utrka. Želja mi je da stvorimo vlastite prihode, da ne opterećujemo sustav. Kada nam se netko javi ili saznamo za slučaj koji treba pomoć bilo kroz lijekove, ortopedsko pomagalo ili slično, reagirat ćemo kako najbolje znamo. Sportaši se mogu i sami javiti, predaju zahtjev i ako je opravdan, pomoći ćemo – objašnjava nam idejni začetnik ove humanitarne utrke. Uz to, ističe da na budućnost moraju svi misliti, pa i sportaši.
Što za 30 godina?
– Kada se bavite sportom, nemate vremena za drugo, tada je novac od nagrade ili stipendija možda dovoljan za život, ne razmišljate o tome što će biti za 30 godina i u mirovini. Ako nemate ušteđevinu ili ideju što nakon sporta, bit će problema i teško će se živjeti. Trebalo bi nekako usmjeriti prema mladima ideju da počnu razmišljati što će biti za 10, 20 godina. Filozofija o tome da živimo od danas do sutra je popularna, ali ne zvuči baš dobro. Ja sam trenirao, ali i radio, bio sam nastavnik tjelesnog odgoja i u radnom odnosu pa nisam imao takvih problema. Sada sam godinu dana u mirovini – zaključuje naš sugovornik, koji se nada da će njegova inicijativa potaknuti mlade da razmišljaju o budućnosti, ali i sve ostale, bili oni sportaši ili ne, da pomognu onima kojima su se nekada divili. Dokažimo svima da čovjek čovjeku nije vuk.
