Ležeći u ciljnoj ravnini, svjestan da je oko vrata olimpijska medalja, Ivica Kostelić trudio se zapamtiti trenutak. Strijepio je dugo, iako, da je pogledao prije utrke na kalendar, vidio bi da je nedjelja, njegov dan kada se on penje na postolje. Rekli bi čak, termin superkombinacije se nije odgađo, već “namještao” za našeg skijaša. Očima je tražio Gipsa, grleni uzvik “Tataaaaaa” odzvanjao je planinama Whistlera.
Strah od Zurbriggena
– Na startu prije slaloma mi je prošlo kroz glavu još samo jedna vožnja i imam medalju, a onda sam shvatio da sam još daleko. Kad sam vidio zeleno svjetlo nakon što sam ušao u cilj osjetio sam erupciju veselja – govorio je Ivica drhtavim glasom štipajući se za ruku, da provjeri ne sanja li.
Nije dugo trajalo veselje, jer u startnoj kućici pojavio se Silvian Zurbriggen.
– Uh, skoro sam dobio srčani udar kad je on dolazio pred cilj. Samo sam se njega bojao, kad je on ostao iza mene, sve je bilo gotovo.
Obranio je srebro iz Torina, skinuo “križ s leđa”.
– Sasvim je drugačiji osjećaj osvojiti ovu medalju i ono srebro iz Torina. Sad mi je pao ogroman, težak kamen sa srca. Mnogi će sad reći, zašto nije zlato, no to su stotinke, sreća, odlučuju milimetri. Sad, što će te potrefit, zlato, srebro ili bronca, to mi je zaista bilo svejedno.
Bode može “u život”
Sreća o kojoj govori “potrefila” je - Bode Millera. Amerikanac koji je odbacio alkohol i provode kako bi sakupio olimpijsku kolekciju već je u prva tri nastupa ispunio cilj (zlato superkombinacija, srebro supervelelslalom, bronca spust ). Sad može opet “u život”, čak i mirne duše skinuti pancerice...
– Bode Miller i ja smo mnogo prošli skupa ovih sezona, drago mi je da sam mu baš ja prvi čestitao olimpijsku pobjedu. Iako me pobijedio, drago mi je zbog njega – sportski mu je pružio ruku.
Pred Ivicom su olimpijski veleslalom, a zatim i slalom. – Cilj u slalomu je, naravno, nova medalja. Lijepo je bilo vidjeti puno naših Hrvata među gledateljima i zbog svih njih sam naknadno istrčao sa zastavom.
Cilj ispunjen, dalje lako
Prisutan je Ivica bio tek tijelom, usta su se automatski otvala u mikrofon, naš je skijaš bio u sedmom nebu. Kroz glavu su prolazile slike, od svjetiljki iznad operacijskog stola u Baselu, bazena u Daruvarskim toplicama, hladne mečave koji ga šiba na ranojutarnjem treningu, kiše koju gleda kroz prozor apartmana u Whistleru, pa čak i slika spreja protiv medvjeda iz apartmana...
Ove će godine, kupajući se na Mljetu, hladne glave rezimirajući sezonu, reći:
- Samo mi je medalja bila važna, a sada je moja. Uspio sam. Bravo ja!
ZOI, superkombinacija:
1. Bode Miller (SAD) 2:44.92
2. Ivica Kostelić (Hrv) +0.33
3. Silvan Zurbriggen (Švi) +0.40
4. Carlo Janka (Švi) +0.62
5. Ted Ligety (SAD) +0.90
...
20. Natko Zrnčić-Dim (Hrv) +3.94
...
Čestitam na zasluženoj pobjedi. A vi ostali što ste tek sada otkrili skijanje nemojte odmah na skije jer će te se polomiti slično kao jedan gospodin kojeg sam jučer spašavao.