Hrvatska vaterpolska reprezentacija okupila se jučer u Rijeci i započela završne pripreme za Svjetsko prvenstvo koje će se od 14. do 30. srpnja održati u Budimpešti, na znamenitoj dunavskoj adi Margitszigetu. Suigračima se pridružio i kapetan Sandro Sukno koji zbog ozljede prsta pucačke desne ruke nije bio u sastavu na završnom turniru Svjetske lige u Ruzi gdje su izabranici Ivice Tucka osvojili brončano odličje. Umjesto toga ostao je u svom Dubrovniku i marljivo trenirao prema preciznim uputama kondicijskog trenera Pere Kuterovca. Razgovor smo započeli logičnim pitanjem – kako ide?
Više me ne boli
– A, eto, ozlijeđen mi je prstenjak, prvi prst do maloga. U prvi čas se činilo da je slomljen, ali nije – pukla je tetiva. No to je možda i lošije nego da je slomljena kost. U Dubrovniku sam cijelo vrijeme išao na terapiju, ali sam i trenirao, u teretani i na bazenu, ali bez lopte. Prst je imobiliziran plastikom, učinjeno je to da mi ne bi stavljali gips i sad čekamo. Vrijeme liječi sve. U svakom slučaju više me ne boli – optimističan je Sandro (27).
Koliki su po vama izgledi da nastupite na SP-u?
– Doista mi je teško reći, ja se nadam da ću moći igrati, zato i treniram cijelo vrijeme. Volio bih nastupiti, no vidjet ćemo.
Izbornik Tucak nam je rekao da će se tjedan dana prije početka prvenstva obaviti završno testiranje vašega prsta?
– Da, tad ćemo obaviti još jedan pregled magnetskom rezonancijom. Nadam se da će dotad biti sve u redu. Ako ne, glupo bi bilo da zauzmem mjesto nekome zdravom.
Kako je zapravo došlo do te pomalo bizarne ozljede?
– Ma bilo je to već na prvom zajedničkom treningu s Amerikancima za naše nedavne turneje po Kaliforniji. Prilikom jednog šuta – ja sam već ispustio loptu i baš sam zabio gol – došlo je do kontakta s jednim američkim igračem, odnio mi je prst. Pomalo glupo, nepotrebno... Kad vas hoće – hoće vas. Iako se ne smijem požaliti, dosad su me zaobilazile teže ozljede.
Kako ste vidjeli našu broncu na završnom turniru Svjetske lige u Ruzi?
– Možemo biti zadovoljni rezultatom. Sad treba detaljnije raščlaniti sve te utakmice i još se bolje pripremiti za SP.
Jeste li gledali prijenose ključnih utakmica?
– Da, gledao sam prijenos posljednjih dviju utakmica. Šteta što nismo pobijedili Italiju, imali smo dobivenu utakmicu. Vodili smo, imali zadnji napad i samo je trebalo sačuvati loptu. Nismo uspjeli, napravljena je pogreška, ali i iz toga treba izvući pouke. No, zato me raduje dobra reakcija suigrača u utakmici za treće mjesto. Reprezentacija SAD-a nije uopće loša i dobiti je onako uvjerljivo nakon nesretnog poraza nije mala stvar.
Možemo li u Budimpešti osvojiti neku sjajniju medalju?
Uvijek po zlato
– Uvijek se borimo za medalju i uvijek priželjkujemo zlato. Neće biti lako, konkurencija je jaka, ali najvažnije će biti što bolje se pripremiti za četvrtfinale. To je dvoboj koji dijeli dobitnike od gubitnika. Nadam se da ću moći pomoći.
Ostajete i sljedeće sezone u Pro Reccu?
– Da. Čujem da su u klubu odlučili smanjiti broj igrača, bit će manje stranaca, ali ciljevi naravno ostaju isti: osvojiti sve trofeje!
Iako je rođen u Cavtatu, gdje mu i sad žive roditelji i brat, Sandro posljednjih godina s užom obitelji živi u svom stanu u Dubrovniku. Pitamo ga kako je, dok je bio dolje, provodio slobodno vrijeme?
– Imamo šestomjesečnu kćerkicu Noru, onda možete misliti kako provodim slobodno vrijeme. Sve ga posvetim Nori, ona mi uzme svaki slobodan trenutak – zaključio je sretni tatica Sandro.
