Malo je zemalja u svijetu kojima je sport neraskidivi dio nacionalnog identiteta i imidža kao što je to slučaj s Hrvatskom. Uistinu teško možemo govoriti o prepoznatljivosti zemlje bez učestalih asocijacija (čak i u najudaljenijim dijelovima svijeta) na hrvatske sportaše i njihove uspjehe. Isto tako hrvatski je identitet nezamisliv bez tog sportskog naboja, strasti, pobjedničkog duha, želje za natjecanjem i dokazivanjem, ali i sportskih talenata koji među Hrvatima niču kao gljive poslije kiše unatoč skromnoj sportskoj infrastrukturi. Već godinama svjetski mediji Hrvatsku proglašavaju “najsportskijom nacijom na svijetu”, imajući u vidu goleme sportske uspjehe, ne samo u nogometu, već u gotovo svim sportovima u odnosu na broj stanovnika.
>> Pogledajte najbolje prizore dočeka vatrenih nakon osvojene medalje u Kataru!
U kontekstu spektakularnog uspjeha na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru, treba reći da je Hrvatska čak i onim sumnjivcima koji su smatrali da smo u Rusiji 2018. imali sreće, potvrdila nedvojbeni status jedne od najvećih nogometnih nacija svijeta. Sve ono što se dogodilo u Rusiji četiri godine kasnije eksplodiralo je u Kataru. Milijuni objava, videosnimaka, dojmova preplavili su svijet. A Hrvatska je bila ključna riječ. Tim više što je Hrvatska u Katar pristigla kao svjetski vicešampion pa smo samim time privlačili pozornost kao jedna od glavnih atrakcija. Međutim, mnogobrojni svjetski stručnjaci i mediji nisu nam pridavali status favorita.
Ova reprezentacija ne samo da je srušila globalne mitove, već nam je pomogla i da kao nacija pogledamo u oči strahu i kompleksima te počnemo vjerovati u vlastite snage i sposobnosti. Milijarde ljudi diljem svijeta u Kataru su svjedočile ispisivanju nogometne povijesti. Guglalo se o Hrvatskoj diljem svijeta više nego prethodnih trideset godina. A objavljeno je duplo više sadržaja o Hrvatskoj i vatrenima nego četiri godine ranije. Iako je Hrvatska i do sada percipirana kao sportska zemlja, nakon Katara vrijednost njezina brenda daleko je veća. A oni koji su do sada podcjenjivali Hrvatsku valjda su naučili da se nikad ne smije podcijeniti Hrvata, kako je lijepo poručio izbornik Dalić.
Tisuće i tisuće stranica teksta, minute televizijskih i radijskih reportaža, a više od devedeset posto je čista promocija Hrvatske, koštale bi milijarde i nemoguće bi ih bilo potaknuti bilo kakvim drugim povodom. Ali nogomet je kao fenomen očito nenadmašan u globalnoj mobilizaciji i to smo iskoristili u pravom trenutku. Tko može okupiti toliko ljudi oko malih ekrana? Tko može izazvati toliko emocija i ponosa, radosti i zabave? Tko može potrošiti, ali i priskrbiti milijarde poput nogometa? Nogomet je već odavno više od zabave, ali i sporta. On je i kultura, i gospodarstvo, i politika. To je stvar identiteta, nacionalnog ponosa, prestiža i novog pozicioniranja država…
Vatreni su nam došli kao pravi melem u trenucima političke prosječnosti, nedovoljno dobrih gospodarskih rezultata i društvenih podjela. Oni pokazuju da se sve može postići disciplinom, dobrom organizacijom i zajedništvom. Oni su kozmopoliti, čiji je uspjeh globalno konkurentan, a pritom su ostali vjerni i odani svojoj zemlji, što je recept za svakoga tko želi uspjeti u globaliziranom svijetu. Nogometaši su pridonijeli imidžu Hrvata i Hrvatske, kao male zemlje dobrih ljudi velikog srca. Zato postaju inspiracija ne samo Hrvatima već i mnogima diljem svijeta, koji otvoreno kažu da su navijali za malu i simpatičnu Hrvatsku zbog ponašanja naše momčadi, ljepote njihove nogometne igre, ali i same Hrvatske.
Devet milijuna Hrvata i njihovih potomaka razasutih diljem svijeta za vrijeme i nakon prvenstva disalo je kao jedno tijelo. A u Hrvatsku se vratio duh zajedništva, nacionalnog ponosa i vjere u sebe, nakon godina lutanja, podjela i pesimizma. Taj novi hrvatski optimizam, koji se može pretvoriti u nezaustavljivu bujicu pozitivnih promjena, sve nas tjera da se ne zadovoljavamo prosječnošću, da od onih koji nas vode tražimo rezultate i izvrsnost, da hodimo uzdignute glave te da se nikada više ne zadovoljavamo parolama kako smo mali i slabi, kako ne možemo bolje od ovoga čemu svjedočimo i kako je uspjeh rezerviran za druge.
Postali zemlja smiješka možda!? Sa dijasporom koja je kao irska i bijelom kugom zbog koje nestajemo. Nogomet kao spas za sve hrvatske nevolje!? Ozbiljnosti malo.