– Možda su pripadnici ISIL-a i došli na piknik u naš sportski centar Korant, ali da su imali vojne vježbe i da su pucali... Ja u to ne vjerujem – kazao je za Večernji list Roko, uznemiren mještanin sela Zaješle na periferiji Ljubljane, nakon što su austrijske dnevne novine Die Presse objavile da je sportski objekt u šumi nekoliko kilometara od Ljubljane služio kao kamp za obuku radikalnih islamista iz više europskih država te da su se u njemu, osim vojne obuke, održavala i islamističko-politička predavanja.
– Tu svaki dan ljeti dolazi 50-ak ljudi tko zna otkuda. Može doći bilo tko, tko god hoće. Ovo je slobodna zemlja. Tiho je i mirno, baš za proslave i rekreacije. Zato sam siguran da tih vojnih vježbi nije bilo jer bi se čuli pucnjevi da se pucalo. Tu i tamo čuje se samo pokoji pucanj naših lovaca – ljutito govori Roko. Rekreacijski centar Korant pokraj sela Zaboršt pri Dolu nalazi se na izoliranom i brdovitom području. Do centra vodi uska cesta okružena šumom na kojoj nismo naišli ni na koga. U sklopu rekreacijskog centra nalaze se sportski tereni, dječji park i nekoliko drvenih kleti. Osim osobe koja se predstavila kao domar, nije bilo posjetitelja. Vidno nervozan, na naš upit je li istina što pišu austrijski mediji da su pripadnici ISIL-a tu imali svoje vojne vježbe, odgovorio je ljutito. – O kakvoj vojnoj vježbi vi pričate? Nije tu bilo nikakve vojne vježbe – odbrusio je domar okrenuvši nam leđa.
Slovenska policija negira
Međutim, kako su nam kazali kolege sa slovenske POP-televizije, domar je u razgovoru s njima potvrdio da je narudžbu da pripremi prostor na kojemu su sportska igrališta dobio telefonom, kao i da je među tim gostima, kad su stigli, bilo ljudi s bradama tipičnim za selefije, pripadnike vehabijske grane islama. Potvrdio im je i da su, nakon što su se smjestili u centru, žene, prekrivenih lica, bile odvojene od muškaraca. Navode da su u slovenskom sportskom centru boravili vehabije povezani s ISIL-om objavio je austrijski list Die Presse dan nakon što je Europol objavio studiju o novom načinu djelovanja ekstremista vezanih uz ISIL u Europi, u kojoj piše da kampova za obuku ima diljem EU te posebno na Balkanu. Die Presse svojim istraživanjem na taj popis dodaje i Sloveniju. Austrijske novine pišu da su okupljanja u Korantu pokraj Ljubljane organizirali selefije iz ljubljanskog predgrađa, koji su poslali više boraca u Irak i Siriju. U Islamskoj zajednici u Sloveniji odbili su bilo što komentirati o tom slučaju jer, kako navode, to nije njihov problem. Međutim, za slovensku POP-televiziju islamski teolog Alim Hasanagić iz Jesenica potvrdio je kako se u tom centru održao sastanak pripadnika selefijskih uvjerenja iz više država, ali ističući kako se to dogodilo još 2014. u povodu nekog rođendana, pa su se tamo družili, igrali nogomet i košarku. Hasanagić je ustvrdio kako tamo nije bilo govora o ekstremizmu ili oružju. Ova izjava islamskog teologa Alima Hasanagića zanimljiva je s obzirom na to da je u vehabijskoj selefijskoj doktrini strogo zabranjeno bavljenje sportom kao i slavlje, pogotovo rođendansko. I dok cijeli muslimanski svijet slavi rođenje proroka Muhameda, oni i to smatraju velikim grijehom. To je dokaz da njihov skup nije bio namijenjen za proslavu rođendana.
Iako je slovenska policija objavila da nema informacija ni dokaza o ekstremizmu u šumi pokraj Ljubljane, te kako su to samo medijska nagađanje, novinarka slovenske POP-televizije Adrijana Gašpar potvrdila je za Večernji list autentičnost teksta austrijskog lista Die Presse. – Naša je ekipa razgovarala s austrijskim nadležnim tijelima u ministarstvu unutarnjih poslova. Potvrdili su nam istinitost teksta. - naglasila je Adrjana Gašpar, ističući kako se, prema austrijskim policijskim podacima, više ekstremista iz Austrije 19. travnja 2014. u konvoju automobila odvezlo u šumu pokraj Ljubljane u centar u kojem se odvijala vojna obuka i slušala se predavanja.
Naime, austrijska je policija pratila odlazak skupine selefija iz Austrije u Sloveniju, posebno Mirsada Omerovića, poznatog pod ratnim imenom Abu Tejma, s prebivalištem u Austriji. Omerović, podrijetlom sa Sandžaka u Srbiji, slao je islamističke borce u Siriju i Irak te je bio pod policijskom paskom i prisluškivan.
Regrutiranje džihadista
– Na temelju prisluškivanja, austrijska policija saznala je da je ta skupina bila opasna i naoružana te da je Mirsad Omerović cijelo vrijeme bio u izravnom telefonskom kontaktu s Bilalom Bosnićem, vođom vehabija u BiH, te vođom Islamske države Abuom Bakrom al-Baghdadijem – istaknula je Adrijana Gašpar. Prema neslužbenim informacijama, u Sloveniji, u centru Korant, uz Mirsada Omerovića bili su i njegov brat Selman Omerović, Halil Kasimoglu iz Graza te trojica vozača koji su prevozili ekipu na piknik, Selman Tajroski, Arif Ademovski i Suad Račević. Koliko je Omerović, prije uhićenja, bio prijetnja nacionalnoj sigurnosti Austrije dokazuje i činjenica da je njegov slučaj dospio i u austrijski parlament čiji su zastupnici zahtijevali da ga se uhiti. Omerović je prije odlaska u Beč živio i u Gornjoj Maoči, uporištu vehabija u BiH. Doveden je u blisku vezu s Bilalom Bosnićem i Nusretom Imamovićem te je bio jako utjecajan u ISIL-u. Sedam mjeseci nakon njegova boravka u sportskom centru u Sloveniji, u studenom 2014., uhićen je u protuterorističkoj akciji te optužen da je imao izravnu vezu s kalifom Islamske države Abuom Bakrom al-Baghdadijem u Siriji. Osumnjičen je da je prikupljao novac za Islamsku državu, da je regrutirao džihadiste te da u Europi gotovo nijedan odlazak džihadista u Siriju nije prošao bez njegova blagoslova, a dovodi ga se u vezu i s vrbovanjem dviju maloljetnica, Sabine Selimović i Samre Kešinović koje su se udale za pripadnike ISIL-a. Prema izvještaju austrijske obavještajne službe, Omerović je uhićen nakon što je otkriveno da se oprostio od svojih roditelja te se namjeravao preseliti u Siriju. Slovenska policija negira kako je postojala veza između ISIL-a i skupa u sportskom centru, ali javnost će ubrzo saznati istinu, kada počne suđenje Mirsadu Omeroviću, najavljeno za veljaču.
>> Islamska država priprema nove napade u Europi, posebno u Francuskoj
Najzanimljivije od svega je da tajne službe sve znaju, razmjenjuju podatke s drugim službama i prate dotične međutim dotične se ne hvata. Tu nešto smrdi.