Kada su svoj projekt predstavili prvi put 2009., priznajmo si, tretiralo ih se kao jednodnevni medijski kuriozitet. No, ovotjedna vijest da je Synergy Moonu odobren plan lansiranja rovera na Mjesec, koji bi trebao snimiti 500 metara Mjesečeve površine, konačno je dokazala kako je momčad od oko 150 entuzijasta iz 15 država, među kojima je i 15 Hrvata, sve samo ne kuriozitet.
Lansirni plan odobren je u sklopu natjecanja Google Lunar XPRIZE. Ekipa koja prva uspije ostvariti misiju na Zemljinu satelitu bit će nagrađena s 20 milijuna dolara, a momčad čiji rover sleti drugi po redu dobit će pet milijuna dolara.
Najveći problem - prašina
Kad je riječ o Synergy Moonu, više nego o projektu radi se o načinu razmišljanja koji je Google ocijenio ne samo kao autentičan već i kao izvediv. I to s dalekosežnim pozitivnim posljedicama za budućnost čovjeka u svemiru. Podsjetimo, od natjecatelja se očekuje da na Mjesec pošalju lander s kojeg će sići rover opremljen visokorezolucijskom kamerom koja treba snimiti neprekinutih 11 minuta materijala, po Mjesečevoj površini prevaliti 500 metara snimajući, te video poslati natrag na Zemlju.
7 milijuna dolara trebalo bi koštati jedno lansiranje u svemir, prema planovima Synergy Moona
Nije lako, no nije i neizvedivo. K tome, kako nam kaže naš stari zaljubljenik u znanost Miroslav Ambruš-Kiš, član jezgre ekipe Synergy Moona, njihov je projekt ne samo izvediv nego je i uvjerljivo najjeftiniji.
– Nemamo baš nikakvih financijskih, točnije korporativnih sponzora. Sve vezano uz projekt su suradnje, ljudi i kompanije koje razmišljaju kao što razmišljamo i mi, koje su u stanju okrenuti priču čak i u usporedbi s Elonom Muskom i njegovim Space X-om. Nakon temeljite tehničke revizije projekta, to su prepoznali i u stožeru natjecanja za Google Lunar XPRIZE i eto nas, s novim vjetrom u jedrima. Očekujem da ćemo u ovo doba sljedeće godine biti spremni za lansiranje, kaže nam Ambruš-Kiš, sretan što se višegodišnji trud isplatio.
Ako uspiju, Synergy Moon zaradit će 20 milijuna dolara koje će podijeliti s partnerima, a nadaju se i dodatnoj nagradi – snimci Apolla 17, posljednje letjelice koja je na Mjesec odnijela čovjeka. Snimka povijesnih lokacija donosi posebnu nagradu iz dodatnog fonda od 10 milijuna dolara, u kojemu su na primjer nagrade za prevaljenih pet kilometara, otkriće vode i preživljavanje hladne 14-dnevne Mjesečeve noći.
– Mi računamo na snimku rovera, a ostalo – ako se posreći. Vodu ili led na toj lokaciji sigurno nećemo pronaći – kaže Miroslav Ambruš-Kiš.
Izraelski SpaceIL i američki Moon Express momčadi su koje su već ranije dobile dozvolu za lansiranje. Ostalo je još 15 timova koje do kraja ove godine trebaju predati dokumentaciju kako bi dobile istu “šaru” za lansiranje koju su dobili Ambruš-Kiš i njegova ekipa.
– Synergy Moon osnovali su Amerikanac Kevin Myrick i Nebojša Stanojević, rođeni Tuzlak koji se u životu bavio svime i svačime (a po formalnom zanimanju je nezavisni TV producent). Prošao je cijeli svijet, a sada je poželio i Mjesec! Mi koji radimo na projektu upoznali smo se mahom putem društvenih mreža, sve je na dobrovoljnoj bazi. A i kako bismo drukčije, novca nemamo, nijedan naš napor da nas financiraju lokalne korporacije nije donio rezultata, nitko nas nije razumio.
Državno je financiranje zabranjeno pravilima, smije iznositi manje od deset posto vrijednosti projekta. Sumnjamo da kod nekih ekipa ono iznosi i znatno više, ali takve će se sumnje prije isplate nagrada provjeravati čak i kod eventualno uspješnog tima – kaže Ambruš-Kiš zadovoljan što je Synergy Moon svladao iznimno tešku administrativnu stepenicu dobivanja tehničke dozvole, za razliku od nekih koji su imali budžete i od 150 milijuna dolara, a čini se da će najvjerojatnije izvisiti. Svima ostalima je glavni problem što nemaju “svoju raketu”, nego prijevoz moraju naći i platiti.
Nekima novac možda i nije problem, ali se pokazuje da je prijevoz jako teško pronaći. A ako se i pronađe, tek predstoji prilagođavanje performansama lansirnog sustava.
– U nezahvalnim uvjetima mi se s tehničkim rješenjima snalazimo kako znamo i umijemo. Često i vrlo drsko. Na primjer, da bi se videosignal uživo poslao s Mjeseca, potrebna je antena promjera najmanje tri i pol metra pa se postavlja pitanje kako je smjestiti u ukupan teret od 45 kilograma koji slijeće na Mjesec. Mi imamo antenu. Mala je tajna, o kojoj prvi put govorimo javno, da je radimo ovdje, u zagrebačkoj Dubravi. Bit će napravljena od materijala od kojega se rade oni proštenjarski baloni punjeni helijem u obliku srca. Metaliziranu plastiku prema našim nacrtima zavaruje gospodin koji inače proizvodi te balone. Na Mjesecu, u vakuumu će je “napumpati” do pola ispražnjena bombica za kućno gaziranje vode! I sve drugo smo maksimalno pojednostavnili i zamislili stvoriti iz što dostupnijih materijala – otkriva Miroslav Ambruš-Kiš.
Zanimljivo je da se jedan drugi rover gradi u Tuzli, u Astronomskoj udruzi Plejade, a njihov je glavni sponzor vlasnik mreže buregdžinica!
– Naš rover je robot koji pod vodstvom iskusnog ing. Željka Mogoroša grade aktivisti astronautičke sekcije Astronomske udruge Vidulini iz Istre uz pomoć stručnjaka iz cijele Hrvatske. Sve financiramo iz vlastitih džepova i mnoga su naša rješenja slično drska kao i ta velika antena. Uostalom, glavni je smisao ovoga natjecanja pronaći bitno jeftinija i efikasnija rješenja od onih koja se koriste u nacionalnim svemirskim agencijama jer to vodi prema nižim cijenama i budućem komercijalnom iskorištavanju svemirskih resursa – govori nam uz smijeh Miroslav Ambruš-Kiš koji planira nastaviti raditi prema načinu na koji se razmišlja u Synergy Moonu.
– Najskuplji su dijelovi na našem roveru elektromotori koje smo naručili iz Njemačke i platili 300 eura. Njima se posvećuje posebna pozornost, jer za rad tehnike na Mjesecu nije najveća teškoća zračenje ili istodobno ekstremno visoke temperature na osunčanoj strani i ekstremno niske u sjeni. Najteži problem za koji moramo naći odgovor, a ne možemo ga simulirati ili pročitati iz literature je regolit, Mjesečeva prašina. Ona je nastala stalnim bombardiranjem površine Mjeseca svemirskim česticama tijekom četiri i pol milijade godina koliko on postoji. Sitnija je od pudera, elektrostatski je nabijena te se uvlači u sve i jako haba sve mehaničke sklopove. Ako se naš rover tome uspije oduprijeti, uspjeli smo – kaže Miroslav Ambruš-Kiš. Svoj lander namjeravaju prizemljiti na visoravni Taurus-Littrow gdje je prije gotovo 35 godina sletio Apollo 17.
– Tehnologija lansiranja također mora postati pametnija i bitno jeftinija. Prije nego se izumi warp pogon, Elon Musk je sa svojom svemirskom tvrtkom SpaceX već jako napredovao. Jedno lansiranje raketama Boeing i Lockheed u svemir ne stoji manje od 250 milijuna dolara, a one ipak ne mogu ponijeti čovjeka. NASA za astronaute prijevoz plaća Rusima. Jedno lansiranje rakete Elona Muska pak stoji 70 milijuna dolara. Mi ćemo takvoj cijeni za jednaki teret “otkinuti” još jednu nulu. Znači, lansiranje će biti dostupno praktično svakome – kaže Ambruš-Kiš.
Rusi prevoze astronaute
Ključna je kompanija u ovom širokom partnerstvu Interorbital Systems. Ona djeluje od 1996. u pustinji Mojave u istoimenom mjestu koje je civilni svemirski inkubator, nedaleko od slavne baze Edwards. Njihov je poslovni plan da postanu svemirski prijevoznici za male i srednje svemirske terete, a jednoga dana i za komercijalni prijevoz na Mjesec. U međuvremenu bi razvili i orbitalni turizam, kao izvor prihoda za daljnji razvoj.
– Njihov je razvoj, međutim, u godinama gospodarske krize zapeo. Sada preskačemo rutinsku orbitalnu fazu lansiranja te pucamo izravno na Mjesec. Riskantno je, ali nema drugoga rješenja. Osobno nastavaljam suradnju s Interobitalom i nakon što završi natjecanje jer im se sviđa kako se dopunjujemo u razmišljanju – kaže naš sugovornik.
U svakom slučaju, neće biti tragedija ako Synergy Moon i ne pobijedi.
– Poslije ovoga natjecanja Interorbital Sytems namjerava ponuditi 12-satni turistički let u orbiti koji bi po putniku stajao pet milijuna dolara. Dva sata s Virginom Richarda Bransona stajala bi 250.000 dolara, a mene se ovo iz Interorbital Systemsa doima kao vrednije iskustvo po uloženom dolaru, onoga tko to može platiti. Prihvatio sam da im budem pokusni pilot pa sam izradio i nekoliko tematskih orbita, a za sebe – šali se Ambruš-Kiš – četiri prelijeću Hrvatsku.
Bila bi nepravda ovom prilikom ne spomenuti i veliki doprinos Apollova veterana Mikea Vucelića, koji je do smrti bio glavni savjetnik tima.
– I zbog njega bih želio da uspijemo – završava Miroslav Ambruš-Kiš.
>> Žele letjelicu spustiti na Mjesec: Synergy Moon s članovima iz Hrvatske uvršten za Googleovu nagradu
Bravo ekipa od srca čestitam.