Novi zakoni o pobačaju i udomiteljstvu idealni su alati za manipulacije, proizvodnju strahova i produbljivanje provalije između lijevih i desnih, odnosno za potpirivanje ideoloških sukoba na kojima se isključivo gaje i buduće političke ambicije.
Tek što je imenovano Povjerenstvo Ministarstva zdravstva koje treba odraditi pripremne radove, već se njegovim članovima broje ideološka krvna zrnca kao da će ona presudno utjecati na evaluaciju zakonskih kriterija i iskustava država EU u pogledu prekida trudnoće, što je zadatak tog Povjerenstva.
Čelnik Mosta Božo Petrov na upit novinara iznio je stav kako je kod udomljenja interes djeteta iznad svega pa s tim u vezi ustvrdio kako dodatna stigmatizacija djeteta udomljenjem kod istospolnih partnera nije u djetetovu najboljem interesu, čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak brže-bolje na to je uzvratio kako nas takav netolerantan i diskriminirajući pristup vraća u srednji vijek.
Premda je činjenica da i Europski sud za ljudska prava, koji baš i nije poznat po srednjovjekovnom pristupu, unutar širokih margina odlučivanja koje države članice Vijeća Europe imaju na raspolaganju, dopušta da se u posvojenju pa i udomljenju radi zaštite tradicionalne obitelji postupa i na način kako to vidi Petrov.
Naravno, lako je naći i zagovornike zabrane udomiteljstva za istospolne partnere koji će uvredama argumentirati pristup protivan Vrdoljakovu, odbijajući bilo kakvu raspravu na tu temu.
Je li baš u interesu svakog djeteta, odnosno trudnica i ploda, da se onemogući bilo kakva rasprava o tim temama? Tko god ima potrebu “zlom krvlju”, odnosno teškim riječima i argumentima “ad hominem” hraniti istomišljenike protiv neistomišljenika, samo govori o nedostatku pravih argumenata.
Većina onih koji sudjeluju u takvim “raspravama” odrastala je u bivšem sustavu u kojem se o mnogočemu nije moglo raspravljati ako je Partija o tomu zauzela stav. Opterećeni ideologijom, takvih se isključivosti nisu riješili, osobito ako su u mogućnosti provoditi volju svoje “partije”.
Smisao korištenja teških riječi nije samo u ocrnjivanju političkog protivnika već i u javnom sramoćenju i omalovažavanju ideoloških protivnika te u galvaniziranju istomišljenika, čime se društvo polarizira opredjeljujući se po binarnom principu ili-ili (ili si “za” ili “protiv”). Tu nema mjesta dijalogu, toleranciji, razumijevanju, pa možda i kompromisu.
Istina i činjenice jedino su oružje protiv takvih manipulacija koje i raspravu o pobačaju svode isključivo na pitanje hoće li pobačaj biti zabranjen. Što uopće nije u pitanju.
Za Ustavni sud zabrana pobačaja nije moguća, odnosno, i kad bi bila uvedena, bila bi protuustavna. Isto tako bi i referendum o pobačaju Ustavni sud zabranio. O tomu je za Novu TV govorio i predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović.
Uostalom, i relevantni politički akteri za koje život počinje začećem nisu za zabranu pobačaja, uključujući premijera Andreja Plenkovića i ministra zdravstva Milana Kujundžića.
“Zabrana pobačaja bila bi prihvatljiva kad bi sve trudnoće bile željene i planirane, što se nikada neće dogoditi”, u svom stručnom radu o pobačaju napisala je prof. dr. sc. Dubravka Hrabar pa dodala: “Na demografskoj razini poneka razmišljanja o zabrani pobačaja kao mogućem utjecaju na povećanje populacije smatramo neosnovanim jer do sada ni u jednoj državi zabrana pobačaja nije rezultirala povećanjem populacije, već samo povećanjem pobola i smrtnosti žena.”
Ali to nije razlog da se ne govori i o pravu na život nerođenog bića koje ni u međunarodnim dokumentima ni presudama međunarodnih sudova nije potpuno obespravljeno pa ni u zemljama koje su donedavno zabranjivale ili krajnje ograničavale pobačaj.
Ali ni pravo na život nerođenog bića nema prednost ili veću zaštitu. Na zakonodavcu je da postigne pravednu ravnotežu između prava žene na slobodu odlučivanja i privatnost s jedne strane, i javnog interesa da osigura zaštitu nerođenog bića. I prema praksi ESLJP-a prekid trudnoće ulazi u područje privatnosti žene, ali ne smije biti shvaćen kao mjera planiranja obitelji ili sredstvo kontracepcije.
U europskim okvirima prekid trudnoće na zahtjev žene u 10. tjednu najkraći je (prosjek EU je 12, a neke zemlje imaju i do 24. tjedna), ali i to je rješenje ustavno, kao i mogućnost naknadnog prekida uz suglasnost nadležnog tijela pod određenim okolnostima.
Ono o čemu bi se svi trebali složiti jest da je idealno stanje, u interesu žena i ploda, da pobačaja nemamo. Stoga je Ustavni sud sugerirao Hrvatskom saboru da odredi mjere edukacije i prevencije, reproduktivnog i spolnog obrazovanja i informiranja radi promocije spolno odgovornog ponašanja, slobodnog odlučivanja o trudnoći, predvidi kada i tko snosi trošak prekida, regulira priziv savjesti liječnika koji ne žele obavljati takve zahvate...
Pogledajte noćno prepucavanje u Saboru:
Veci problem od udomiteljstva i istospolnih zajednica svakako je pitanje REFERENDUMA,kao neposredne volje gradjana.Jedini istinski instrument neposredne demokracije. Pod svaku cijenu moramo obraniti pravo na referendum.Ne smijemo dozvoliti da nam globalisti ogranice "zakonima" referendumske incjative i zabrane referendum po pitanjima kao sto je eura,migracije,marakeskog sporazuma,totalitarnih rezima i slicno. Ne znam samo od kud im tolika drskost da se usude zabraniti narodni referendum po pitanju pobacaja ili eura???