Mak je terapijski pas u Psihijatrijskoj bolnici na Rabu, Vita je terapijski pas u Splitu, Ida u Jaski, a Ruby u Zagrebu. Ponosno to kaže Katarina Rožman kad je upitate gdje su i što rade psi koji su na svoje zadatke krenuli iz njezina doma u Svetom Ivanu Žabnu.
A došli su k njoj kao štenad, iz Centra za rehabilitaciju Silver, naučila ih je sve što je trebalo te poslala natrag u Centar na obuku za pse pomagače. Tom popisu dodat će gospođa Katarina i Fanky, Majka i Rebecu, i oni su bili njezini učenici, no problemi s kukovima zaustavili su ih u školovanju. Danas su sretno udomljeni kućni ljubimci. Tu su još i Doly i Elmo, i oni su postali obični kućni ljubimci – Doly živi s kćeri Barbarom, a Elmo je nedavno i službeno postao dio obitelji Rožman.
Druženje s djecom
– Počelo je prije osam godina, kad smo vidjeli da Silver traži obitelji za socijalizaciju pasa. Kći je tada imala više vremena pa smo odlučili probati – prisjeća se gospođa Rožman. I tako je stigao Mak, koji je i nakon školovanja ostao u obitelji i uz kći Vandu, već nekoliko godina zajedno rade na Rabu. I njega, ali i ostalih osam pasa koji su prošli kroz njihov dom naučili su sve što dobar pas treba znati. Ali i puno više, jer čekala ih je budućnosti u kojoj su trebali biti i oslonac i pomoćnici.
– Kako živimo na selu, bez gradske gužve i prometa, sami smo morali stvarati uvjete koje nemamo, a koji pse čekaju u gradu – ističe i dodaje kako su psi koji su prošli kroz njezin dom imali jednu veliku prednost.
– Radim u školi kao odgojitelj predškolske djece i sve sam pse vodila sa sobom u školu. Tako da su svi naučeni na djecu, a ujedno sam i djecu, među kojima su i ona s posebnim potrebama, učila kako se treba ponašati sa psima – kaže te dodaje kako je i njezin unuk Jan imao posebno djetinjstvo, odrastao je u kući u kojoj su bila četiri psa. I obiteljsku tragediju lakše je prebrodila jer je u kuću stiglo malo štene. Nije bilo vremena da se prepusti tuzi i očaju, netko ju je trebao.
Prije obuke psa treba naučiti na buku, promet, gužvu, djecu, pa i čudnu odjeću
– Velika je to obveza, no preporučila bih svakome ovo posebno iskustvo. Već na početku znaš da će pas otići od tebe, no isto tako znaš da ide s ciljem da pomogao – kaže gospođa Katarina. I upravo je rastanak najteži, ne događa se nakon nekoliko sati ili dana.
– Nakon socijalizacije psi se vraćaju u Silver na školovanje, no vikende i dalje provode kod nas. Traje to i do 18 mjeseci, nije lako pozdraviti se nakon toliko vremena – objašnjava K. Rožman. Utjeha u rastancima spoznaja je da to ipak nije rastanak zauvijek.
– U kontaktu smo sa svim obiteljima u koje su psi otišli, viđamo se, čujemo, čestitaju se rođendani, razmjenjuju fotografije. Upoznali smo divne ljude i stekli nova prijateljstva – ističe gospođa Katarina. Sve je to razlog da nastavi dalje.
Iako imaju puno manje staža u socijalizaciji i za sada tek trećeg psa u svom domu, Negica Jurić iz Zagreba kaže da su njezina djeca Matea, Patrik i Mislav oduvijek željeli psa, no suprug Božo protivio se tome.
Najbolji prijatelji
– Saznala sam da Silver treba pomoć i uspjela nagovoriti supruga. Hit i on ubrzo su postali najbolji prijatelji – kaže gospođa Negica. Dodaje kako je rastanak od Hita, prvog psa, bio jako težak, djeci posebno.
– Dečki su to protumačili na svoj način, no Matea je rekla da nećemo više. I upravo je ona odlučila da dođe i drugi pas – prisjeća se N. Jurić. Gandi je stigao u listopada prošle godine, a prije njega čuvali su Mini, koja je udomljena je u Slavonski Brod.
– Mislili smo da nema boljeg psa od Hita, a Gandi nas je brzo razuvjerio. Uvijek je tu i uvijek želi udovoljiti čovjeku – ističe i dodaje kako u listopadu Gandi kreće na obuku. Dolazit će samo vikendima, a onda, kad obuka završi, otići od njih.
– Nećemo se nikad naučiti na rastanke, uvijek će biti teško. Tješi to što ostajemo u kontaktu i znamo da pas nekome pomaže – objašnjava i dodaje kako će ih na Hita uvijek podsjećati i zahvalnica koju su dobili od obitelji u kojoj je sada – otisci ručice invalidne djevojčice kojoj Hit pomaže i njegove šapice. Zbog svega toga, ako djeca pristanu, u njihov dom nakon Gandija doći će novi pas.
u današnjoj besparici dobro dođe ako nešto dobiješ badava. ...mislim, nije baš badava ali ako uz psa ide hrana i vet.skrb šta je onda to malo vremena koje treba potrošit na psa umjesto na sebe