U posljednjem smo tjednu duhovne priprave na Božić. I nije riječ samo o
zornicama, ispovijedima i duhovnim nagovorima. Osim tih važnih
zajedničkih i osobnih priprema, postoji i ona najosobnija, duhovna koja
se spušta za stepenicu niže i dublje od vanjskog, a tiče se vjerničkoga
uranjanja u misterij. Upravo u onaj misterij o kojemu Romano Guardini
kaže kako se "sav život sastoji od samih prigoda za susret s Kristom".
Božić kojemu idemo ususret zapravo je već tu. Misterij nije ograničen.
On traje i jest. Taj se misterij spušta u bilo postojanja, u
svakodnevicu, u odnose, u sve ljudske zbilje i u sva stanja. Istinski
misterij podrazumijeva i odgovornost i zauzetost. Štoviše, misterij
Boga stavlja se u službu čovjeka. Pjevamo "S neba siđe dolje radi
čovjeka" Božićevati ne znači pobjeći u bajku, već naprotiv, htjeti se,
poput Djeteta Božića, roditi u svijetu i za svijet. Betlehemska, naime,
špilja nema vrata ni zidova kojima se Bog želio ograditi od svijeta. On
se rodio da bude svima sve. Stoga bi svaki oblik intimizma, bijega od
svijeta, uvlačenja u uske okvire u kojima bismo se osjećali zaštićenima
od prijetećih zbilja našega svijeta, svaki oblik odvraćanja od "radosti
i nada, žalosti i tjeskoba" ovoga svijeta zapravo bilo suprotno
Božiću.
Božić je, među ostalim, i znak Božje brige za opće, zajedničko i svima
nužno. Snažna polarizacija našega društva na mali broj sve bogatijih i
sve veći broj osiromašenih i sve siromašnijih građana kritika je naše
krivo shvaćene, katkad samo deklarativne pobožnosti i vjere. Vjernici
moraju prihvatiti izazov suodgovornosti u izgradnji pravednijih i
čovječnijih odnosa i u našemu društvu. Ne samo kad su u pitanju
međuljudski odnosi, odnos prema poslu i radu, institucijama društva,
nego i kad su u pitanju zakoni koje treba donositi i poštovati.
No, Božić se dogodio izvan Jeruzalema i izvan centara moći. Božanskome
planu nije mogla naškoditi ni herodovska lukavština ni dvorsko
spletkarenje. Herod je dao ime svakom zlu, pomoru, prijevari i
korupciji. Odakle to da se u našoj domovini Herodi umnožavaju? Je li
korupcija, po kojoj u svijetu postajemo sve prepoznatljiviji, to po
čemu ćemo i danas i sutra biti prepoznatljivi u Europi? Nije li Božić
poziv svima onima koji imaju sredstva i načine da se ozbiljno i zauzeto
zauzmu za uklanjanje te pošasti iz našega društva?
Možemo li spokojno gledati i ne biti zainteresirani za mreže zla koje
se pletu oko nas? Hitni je zadatak svih odgovornih da preuzmu svoj dio
odgovornosti i hrvatskim građanima osiguraju život lišen zaplotnjaštva.
No, imperativ je Božića i izgradnja svijesti pojedinaca o njihovoj
suodgovornosti. Tako Božić postaje stvarnost, a misterij zbilja u
službi života. Naprosto u službi čovjeka.
GOST SURADNIK
Božićevanje nije bijeg u bajku
