U Hrvatskoj postoji duga tradicija različitih javnih diskursa o navijačima. Još u doba Jugoslavije, potkraj osamdesetih, sociolozi i psiholozi dobili su mogućnost javnog govora zasnovanog na istraživanju, pa je Zagreb postao prvi grad u kojem je objavljena studija o navijačima, čiji je dugački naslov (‘Socijalni i psihološki aspekti nasilničkog ponašanja sportske publike’) poslije primjereno promijenjen u “Navijačko pleme” i objavljen kao zasebna monografija. U studiji koju su potpisali Buzov, Magdalenić, Perasović i Radin prvi put korišten je ne samo pojmovnik sociologije sporta nego i sociologije supkultura mladih, što je odgovaralo i nastanku supkulturnog stila “nogometnog huligana”.

Koncept moralne panike

Nakon te studije nastalo je još nekoliko znanstvenih radova, Lalić je objavio svoju disertaciju o Torcidi, i zapravo je cijela istraživačka priča stala. U javnosti su prevladali drugi diskursi, često senzacionalistički, dnevno-politički uvjetovani i dobro opisani sociološkim konceptom “moralne panike”. Upravo je današnje vrijeme tipično za moralnu paniku i stvaranje medijske slike o navijačima kao glavnom i gotovo jedinom problemu hrvatskog nogometa, što je u kontekstu dokazanog kriminala i korupcije u HNS-u i sudačkoj organizaciji prilično groteskno. U tragičnu različitost između dobrog dijela današnjeg javnog diskursa i stvarnosti, uvjerio sam se na svojoj koži u utorak u Zelini. Kako sam navijač Hajduka, krenuo sam s prijateljima autom prema Zelini. Mnogi su otišli ranije s posla i nisu stigli ništa pojesti, nadajući se pučkoj veselici, kotlovini ili nekim sličnim štandovima s hranom.

Bio sam skeptičan prema takvim očekivanjima, što se pokazalo potpuno točnim; kao navijači Hajduka, nismo smjeli parkirati auto niti otići do dijela gdje se moglo nešto pojesti. S parkirališta koje je za nas bilo osigurano, morali smo krenuti prema stadionu. Na svim drugim prilazima stadionu bili su štandovi, točionici s pivom, ali za nas nije postojala mogućnost ni da popijemo čašu vode. Utakmica je bila prilično mirna, a navijački dio također je bio unutar uobičajenog, prilično mirnog izražavanja grupnih preferencija i animoziteta. Uvrede su u navijačkom svijetu ritualizirane i uobičajene, pa kad ih čovjek vidi na stranicama HHO-a selektirane i izvučene iz konteksta, to još više pridonosi grotesknoj slici o odnosu društvenih i navijačkih aktera. S takvim pisanijama pod imenom “izravna prevencija navijačkog nasilja” postoji puno ozbiljniji problem. Kada je Torcida uočila kako jedan od domaćih navijača koji je bio najglasniji u uvredljivu dobacivanju ima popriličan višak kilograma, zaorila se pjesma koja se ponovila više puta: “debeli, debeli, kol’ko možeš pojesti, jedeš cijeli dan, jedeš cijeli dan, stvarno nisi normalan”. Tu je pjesmu pjevalo više ljudi nego što ih je sudjelovalo u skandiranju koja spadaju u ritualizirane netrpeljivosti navijačkih skupina, ali valjda se nije uklopila u koncept “izravne prevencije”. Nakon završetka utakmice, očekivano, Torcida nije mogla sa stadiona i svi smo mirno stajali. Tada je doletjelo kamenje na našu tribinu. Jedan je pogodio starog hajdukovca iz Đurđevca koji je na utakmicu doveo petogodišnjeg sina. Na sreću, nije ozlijeđen i komešanje koje je nastalo se smirilo. Nakon još dvadesetak minuta, mogli smo krenuti, u koloni, uz pratnju stotinjak specijalaca, prema parkiralištu. Bio sam u drugom dijelu kolone i dok su oni na čelu došli nadomak cesti i parkiralištu, mi smo bili još stotinjak metara od cilja. Tada smo primijetili veće komešanje i uzvike. Krenuli smo, neki od nas bržim korakom, kako bismo vidjeli što se događa. Kasnije sam sreo navijače koje poznajem odavno i koji su mojih godina (oko 50), a koje je policija na silu izbacila iz kafića u kojem su u miru s domaćinima htjeli popiti piće, a to je bio povod komešanju na čelu kolone.

Opkoljeni smo

Ubrzo smo pristigli bliže cesti i vidjeli kako velika grupa policajaca kreće prema masi. Nakon što su oni koji su stajali u prvom redu dobili pendrecima po glavi, nastao je stampedo. Svi trče prema nama, okrećem se i trčim, iako sa dva stenta u lijevoj koronarnoj arteriji ne bih smio sprintati. Nakon pedeset-šezdeset metara zaustavljam se i gledam oko sebe; nekoliko vozila policije kreće prema nama, tako da oni iz vozila dolaze s boka. Vozila se zaustavljaju i iz njih istrčavaju nove policijske snage. Neki bježe, a ja pomislih: zašto sad trčati, nisam ništa učinio, ovako će ispasti da sam bacio kamen ili nešto napravio, i mirno stojim. Desetak metara od mene, mladi momak također stoji mirno i još diže ruke u zrak, ali ga pendrek pogađa u glavu. Zateturao je i počeo bježati. Tada se začulo urlanje jednog od policajaca: “Deri po leđima, deri po leđima!”. I policija je počela pendrečiti sve koji su joj se našli na putu. Počinjem i ja bježati. Na grupu sa čela kolone koja je dvadesetak metara od mene nasrću policajci i čini mi se da smo opkoljeni. Ljudi viču, padaju na zemlju. Policija udara i pritišće nekolicinu na zemlju i onda staje, odvodeći desetak ljudi koji su bili najbliži pendrecima, držeći neke u ležećem položaju. Panika, nevjerica, uzvici “Zašto to radite?”.

Među nama bilo je i žena i djece. Bila su tri glavna udara policijskih snaga na masu, a neki navijači su se pokušali oduprijeti, goloruki, drugi su pokušavali pregovarati s policijom. Polako, svi smo došli do auta i onda tri sata čekali na parkiralištu jer je policija pretraživala automobile. Mrak se odavno spustio, a mi smo čekali dozvolu policije da krenemo. Ljudi su bili gladni, žedni, preplašeni, a mnogi od bolova zbog pendrečenja nisu mogli stajati na nogama. Klasična tehnologija, poput radija, omogućila je da čujemo, šokirani, kako na Drugom programu reporter izvještava o sukobu BBB-a i Torcide, a suvremena tehnologija omogućava da vidimo kako na internetskim portalima javljaju o zasjedama, bakljama i bocama. Stvaranje medijske slike koja želi obnavljati priču o huliganstvu i nasilju navijača ostat će bez odgovornosti ili barem isprike, a organizacije koje bi trebale štititi očigledno ugrožena ljudska prava navijača bavit će se pjesmicama. Ništa novo, samo svježe proživljeno na vlastitoj koži.

PRVO KRENULA NA VLAK

Srpska pjevačica za dlaku izbjegla tragediju u Novom Sadu: 'Ne mogu objasniti zašto sam se vratila'

Video sadržaj

19

IZNIO DOKAZE

Inženjer građevine objasnio kako je došlo do tragedije u Novom Sadu: 'Zbog ovog se diže panika'

Video sadržaj

5

NE SKRIVA SE

Boris Rogoznica otkrio koja mu je najveća greška u braku s Doris Pinčić: 'To smo dogovorno radili'

Uvijek pomogne

Stižu hladniji dani, a mi imamo super prijedlog gableca koji će vas okrijepiti za čas

Tko bi rekao

Povećava se broj kibernetičkih prijetnji, a najranjiviji je zdravstveni sektor

Evo kako možete plaćati karticom, a da je ne vadite iz novčanika