Hrvatsko društvo za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju Hrvatskog liječničkog zbora obilježava 30 godina. Društvo brojnim javnozdravstvenim akcijama nastoji povećati svijest o važnosti kronične bubrežne bolesti, a jedna od značajnijih edukativnih aktivnosti jest Hrvatska transplantacijska škola koja se u kontinuitetu provodi već 10 godina i prepoznata je i izvan RH kao važan korak u obrazovanju, osobito mlađih liječnika koji će sutra voditi transplantacijsku medicinu. Povod je to za razgovor s prof. dr. Marijem Laganovićem, predsjednikom Društva i nefrologom iz KB-a Merkur.
Kronična bubrežna bolest rizik je za opću populaciju, ali o tome se u javnosti relativno malo zna. Jesmo li dovoljno osviješteni o važnosti zdravlja bubrega?
Ne! Svi znaju što znači dijabetes, hipertenzija, koronarna bolest srca, ali bubrežna bolest prolazi ispod radara. Ako usporedimo smrtnost bubrežnog bolesnika na dijalizi i bolesnike oboljele od zloćudnih bolesti, jedino lošiju šansu petogodišnjeg preživljenja imaju pacijenti s karcinomom gušterače i pluća! Epidemiološke studije pokazuju da su kronične bolesti pluća, moždani udar, ishemijska bolest srca u smanjivanju. Jedino je kronična bolest bubrega u porastu. Procjenjuje se da oko 10% odrasle populacije ima neki stupanj oštećenja bubrežne funkcije. Prema rezultatima Registra nadomještanja bubrežne funkcije za 2021., dijabetes i hipertenzija činili su 55% svih uzroka koji su doveli do zatajivanja bubrežne funkcije. Danas svjedočimo tihoj epidemiji šećerne bolesti i hipertenzije, glavnih uzroka KBB-a i zatajivanja bubrežne funkcije i očekuje se da će do 2040. KBB postati peti uzrok smrti u svijetu, ispred zloćudnih bolesti ili dijabetesa.
Kako suvremeni način života pogoduje razvoju kronične bubrežne bolesti i što možemo očekivati generalno po pitanju razvoja te bolesti?
Suvremeni način života sigurno utječe na veću pojavu kronične bubrežne bolesti. S jedne strane nezdrava prehrana, stres povezan s brzim tempom života, nedovoljna tjelesna aktivnost pridonose pojavi šećerne bolesti i arterijske hipertenzije, što je najčešći uzrok KBB-a. S druge strane, suočeni smo sa značajnim klimatskim promjenama te zagađenjem prirode. Globalno zatopljenje može biti uzrok dehidracije, akutnog pa i kroničnog oštećenja bubrega. Postoje dokazi da zagađenje prirode, npr. pesticidima, može imati štetan učinak na bubrege. Na kraju kronična bubrežna bolest češća je u starijoj populaciji, a nažalost stanovništvo, barem u razvijenom dijelu svijeta, sve je starije. Ovdje ne smijemo zaboraviti ni na debljinu, ona pogoduje razvoju visokog krvnog tlaka i dijabetesa, a sve troje zajedno čimbenici su koji utječu na nastanak problema s bubrezima, zbog čega osobe koji nemaju zdrave životne navike imaju povećani rizik za razvoj kronične bubrežne bolesti koja, ako se ne liječi, dovodi do gubitka funkcije bubrega. Ako znamo da imamo oko 500. 000 dijabetičara, trećina stanovništva koja ima povišeni arterijski tlak i da prema Europskoj zdravstvenoj anketi svaka druga odrasla osoba ima prekomjernu tjelesnu težinu, onda nažalost moramo računati da će kronične bubrežne bolesti biti sve više.
Kako otkriti bubrežnu bolest, s obzirom na to da nije odmah vidljiva?
Pogoršanje bubrežne funkcije može biti bez simptoma u ranim stadijima bolesti, ali i godinama nakon toga, zbog čega ova bolest i nije u središtu pažnje javnosti ni zdravstvene zajednice. Manje od 5% pacijenata s ranom kroničnom bubrežnom bolesti svjesno je svoje bolesti. Danas se KBB smatra jednom od najzanemarenijih kroničnih bolesti. Otkrivanje je krajnje jednostavno. Određivanjem dvaju laboratorijskih nalaza, kreatinina u krvi i bjelančevina u mokraći, može se bolest otkriti u najranijoj fazi. Upravo je to ono u što je HDNDT uložio veliki napor u suradnji s liječnicima obiteljske medicine, u provođenje programa probira u rizičnim skupinama bolesnika (bolesnici koji imaju povišeni tlak, šećernu bolest, prekomjernu tjelesnu težinu ili bubrežnu bolest u anamnezi) kako bi u najranijoj fazi otkrili bolest i spriječili njezino napredovanje prema zatajivanju bubrežne funkcije. U Hrvatskoj oko 4000 bolesnika nadomješta bubrežnu funkciju, od čega je oko 1800 bolesnika na dijalizi, a ostali su transplantirani. S postupcima dijalize svake godine započinje oko 500 do 600 novih bolesnika. Ako uzmemo u obzir da samo jedna godina dijalize za svakog bolesnika stoji između 15.000 i 20.000 eura, dolazimo do brojke od 7000 do 11,000.000 eura koje zdravstveni sustav izdvaja godišnje samo za liječenje novih bolesnika. Otkrivanjem kronične bubrežne bolesti u ranoj fazi i liječenjem možemo povećati kvalitetu života bolesnika, ali i znatno uštedjeti novac u zdravstvu.
Prije nekoliko godina pokrenuli ste aktivnosti za uspostavu Nacionalnoga programa za rano otkrivanja kronične bubrežne bolesti, u kojoj je to fazi?
Društvo se godinama zalaže za uspostavu Nacionalnog programa za rano otkrivanje kronične bubrežne bolesti. Svake godine u povodu Svjetskog dana bubrega provode se aktivnosti koje su predviđene i u Nacionalnom planu, između ostalog i probir u rizičnoj populaciji koji smo proveli prošle godine na cijelom teritoriju RH u suradnji s KoHom-om i gdje smo našli kroničnu bubrežnu bolest u 23% ispitanika visokorizičnih skupina koji nisu do tada znali da imaju bubrežno oštećenje. Plan je prezentiran Ministarstvu zdravstva i osnovano je povjerenstvo za njegovu provedbu te se čekaju sljedeći koraci.
Gdje smo danas s transplantacijom bubrega u RH?
Pandemija je usporila i transplantacijsku medicinu, no transplantacijski se program gotovo bez prekida nastavio. Baš u vrijeme pandemije naša zemlja otvorila je još jedan transplantacijski program, i to transplantaciju pluća u KBC-u Zagreb. I to vrlo uspješno. Time je upotpunjena lepeza solidnih organa koje je moguće transplantirati u našoj zemlji. Impresivne su i kombinirane transplantacije koje sve više uzimaju maha. Bubrezi se transplantiraju od živih i umrlih osoba, sami ili u kombinaciji, s gušteračom, jetrom, a odnedavno i srcem. Imamo pacijente koji su imali i nekoliko transplantacija bubrega. Godine 2022. u Hrvatskoj je transplantirano 122 bubrega. Ove godine do sada 102. Donorski program trebao bi biti bolji, no unatoč tome je Hrvatska 2022. u Eurotransplantu bila druga država po redu prema broju donora na milijun stanovnika, odmah nakon Belgije. Svakako se nadamo da ćemo se vratiti na prijepandemijsku statistiku.
POVEZANI ČLANCI:
U kojoj mjeri najbliži srodnici obično budu podudarni da bi mogli dati svoj bubreg srodniku kojem vlastiti bubreg ne funkcionira?
Transplantacija bubrega od živog darovatelja danas je moguća i unatoč manjkavoj podudarnosti. Imunosupresivna priprema i terapija održavanja to omogućuju. Unatoč tome, relativno je mali broj živih darivatelja organa.
Koliko su česte transplantacije bubrega od živih donora?
Kod nas su češće transplantacije od moždano umrlih nesrodnih osoba u okviru sustava Eurotransplanta. Ipak, rezultati transplantacije od živih darivatelja dugoročno su bolji. Lani je u Hrvatskoj od ukupno 122 bubrežne presadbe njih 10 bilo od živog darivatelja. Osim bubrega, moguća je i transplantacija dijela jetre živog donora. To je kod nas vrlo rijetko, uglavnom u djece. Svakako treba zaključiti kako je Hrvatska i dalje u svjetskom vrhu transplantacije bubrega. Za to je, uz entuzijazam svih uključenih u sustav transplantacije, zaslužan i tzv. opt-out zakon o doniranju organa koji kaže da smo svi donori nakon eventualne moždane smrti ako se za života tome nismo protivili.
VIDEO: Ne reagiram li odmah kad se Sonja javi, bude me moji psi
