– Napominjemo da 9. travnja 2010. godine završava prijelazno razdoblje propisano Zakonom o ograničavanju uporabe duhana i duhanskih proizvoda te će od toga dana zakon biti na snazi u punom opsegu – upozorio je ministar zdravstva i socijalne skrbi Darko Milinović u povodu Hrvatskog dana bez duhanskog dima te pozvao "sve pušače da donesu odluku o prestanku pušenja".
Doista, do spomenutog roka preostalo je još dvadesetak dana, a od tada bi svaki ugostitelj u čijem kafiću bude zatečen ilegalni pušač mogao biti strogo kažnjen. No čini se kako to nije previše zabrinulo ugostitelje, barem ne one na šibenskom i širem dalmatinskom području.
U Šibeniku – nitko
Kako neslužbeno doznajemo, na području Šibensko-kninske županije ni jedan ugostitelj nije od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi zatražio rješenje o prostoru za pušenje. Naime, tim rješenjem ugostitelji mogu u svoje kafiće neometano puštati goste pušače, koji onda mogu dimiti i otresati pepeo u pepeljare do mile volje.
Dakako, prije toga u svojim objektima moraju imati propisanu skupu ventilaciju ili posebno uređene dimonepropusne prostorije za goste koji ipak ne mogu bez cigareta.
– Moram priznati da me čudi i žao mi je što baš nitko odavde nije zatražio takvu dozvolu. Posao ugostitelja ionako je drastično pao zbog krize i neimaštine. Ljudi zaboravljaju da će ljeto proći pa će doći jesen i zima i više se neće moći sjediti na otvorenom – kaže Joso Smolić, čelnik županijskog Ceha ugostitelja.
Iz Šibenika ih, dakle, nije bilo, a u drugim dalmatinskim gradovima bilježe samo nekoliko takvih zahtjeva.
U Hrvatskoj pedesetak
– Do jučer su u Ministarstvu zaprimljena ukupno 53 zahtjeva, od toga tri zahtjeva za prostore za pušenje, a 50 zahtjeva za pušački prostor – kazala nam Zora Lažeta, tajnica ministra, podatke koji se odnose na čitavu Hrvatsku.
Šibenski ugostitelj Toni Č. jasan je u svojoj ocjeni "antipušačkog" zakona.
– Ja sam nepušač, ali s obzirom na promet, uskoro ću zapaliti, ali vlastiti kafić – gorko se našalio Toni.
bilo bi dovoljno da se nepušači odvoje u zdravstvenom osiguranju od pušača i to osjetnim razlikama u cijeni liječenja bolesti kao posljedica pušenja. kažem liječenja a ne izliječenja, jer nažalost za gotovo sve karcinome lijeka nema. mnogima će tek onda kad budu morali prodati djedovinu samo da bi smanjili bolove doći iz guzice u glavu i biti jasno da su popušili svoj život u pravom smislu.