Pisanski matematičar Leonardo Fibonacci osim što je zaslužan za prihvaćanje arapskih brojki u Europi, predstavio je u svojoj knjizi Liber abaci starom kontinentu i niz brojeva 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, ... u kojem je svaki sljedeći broj zbroj prethodna dva broja iz niza.
Taj niz potiče iz antičke Grčke, a iako naoko bez konkretne primjene, taj Fibonaccijev niz možemo pronaći praktički posvuda, čak i u plodovima prirode, dakle nečemu što nije napravljeno ljudskom rukom. Primjerice, često se stranica nacionalnih zastava izrađuju u omjeru 3:5, naći ćete ga kao preporuku u kakvom programu investicija koji traži određenu dinamiku gdje je ulog konstantno jedan, a povećava se za jedan u slučaju dobitka i smanjuje za dva u slučaju gubitka.
U prirodi, ukoliko uzmete najobičniji češer, uvidjet ćete kako ima pet spirala u jednom i osam u drugom smjeru, da ljuske ananasa tvore osam spirala u jednom i 13 u drugom smjeru, da se pri prebrojavanju spiralno poslaganih sjemenki u cvjetnoj glavici suncokreta, ovisno o njezinoj veličini, pojavljuju se manji ili veći parovi susjednih Fibonaccijevih brojeva...
>> I bubamaru se može opisati matematički
