Sijede na njihovim njuškicama odaju da Gara i Flekica nisu više u cvijetu mladosti. Gara broji 12, a Flekica 10 godina života. Naučile su njih dvije na slobodu, na ruku koja ih je svaki dan mazila i donosila hranu. U dvorištu tvrtke u kojem su živjele brinuli su se o njima i bile su sretne.
Imale su svoje kućice i mjesto gdje su se mogle sakriti od hladnoće. Bile su slobodne, a ljudi su se brinuli i za njihovo zdravlje - uredno su cijepljene i obje kastrirane. I nakon što je tvrtka otišla u stečaj njih dvije nisu zaboravljene. Sve do dana kad se čovjek koji se o njima brinuo nije pojavio. Možda je Gara krenula u potragu za njim, tko zna, jer pronađena je u blizini tvrtke na obali jezera Čiče. Gotovo je pala u jezero, ali sva sreća, očito je bila samo iscrpljena. Zbrinuta je u velikogoričkom Skloništu za životinje, a nakon nekoliko dana pridružila joj se i Flekica.
Ponovno zajedno, jedna drugoj podrška su u boksu u kojem nikad nisu živjele. I sigurno se pitaju zašto su zatvorene, gdje je njihov čovjek i što se događa. Imaju i ovdje hranu, ruke koje ih maze, slobodno se i prošeću. No, život u skloništu nakon godina slobode u dvorištu na kjeg su naučile u ovim godinama nisu zaslužile.
Sudbina se poigrala sa životima kujica, a zaposlenici skloništa i volonteri udruge Sigurna kućica poručuju – njihovu sudbinu možemo promijeniti. Jer ne treba njima puno, na skromnost su naučile. Treba im samo sloboda i društvo čovjeka, da budu uz njega cijeli dan. Upravo to nedostaje im u skloništu. Mogu li se svi koji se trenutno o njima brinu nadati da će Gara i Flekica pronaći zajednički dom, ili je to ipak previše? Ali sigurno se smiju i mogu nadati da za Garu i Flekicu postoji barem dvorište u kojem će imati svoju kućicu, u kojem živi i čovjek koji će ih maziti i voljeti do kraja života? Ako imate barem takvo dvorište, javite se na 095/40-00-567 ili volonterkama na 099/21-21-749.
