Bliži se kraj 2021. godine, a pandemijskoj krizi još se uvijek ne nazire kraj. Bilježimo pad investicija, prihoda i broja zaposlenih te se usprkos dobroj reakciji Vlade i mjerama za očuvanje radnih mjesta, na temelju aktualnih stopa oporavka rasta, koliko god one optimistične bile, još uvijek ne možemo nadati potpunom oporavku našega gospodarstva u skorije vrijeme. Konkurentska gospodarstva u krizi su padala manje od našega, a sada se brže oporavljaju. Hrvatska je pri vrhu ljestvice europskih zemalja s najdubljim padom i najsporijim oporavkom.
Kao društvo zajednički se moramo opredijeliti za ostvarenje mogućnosti koje nam otvaraju sredstva iz europskih fondova u idućem srednjoročnom razdoblju, opredijeliti za smjer kojim želimo ići da bismo 2030. godine ostvarili ambiciozni plan Nacionalne razvojne strategije. Kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti te i Višegodišnji financijski okvir možemo znatnije ubrzati investicije realnog gospodarskog sektora i privatne investicije, najbolje uporište daljnjeg kompetitivnog razvoja gospodarstva, kao i stvaranje novih, kvalitetnih radnih mjesta. Hrvatska treba nova radna mjesta, kako zbog naraštaja koji završavaju školovanje i umjesto da u Hrvatskoj stupaju u svijet rada, često napuštaju zemlju, ali i stoga što socijalni fondovi, zdravstveni i mirovinski, dugoročno ne mogu opstati ako se ne proširi baza obveznika uplate doprinosa.
Ispred nas su mnogi izazovi – koronakriza koja i dalje ne jenjava, nedostatak radne snage, rast cijena sirovina i energenata. Sve ove izazove daleko ćemo lakše proći provedemo li u međuvremenu barem minimalne reforme u korist razvoja investicijske klime i smanjenja poreznog i administrativnog opterećenja gospodarstva. Odlučnim provođenjem reformi i daljnjim rasterećenjima brže ćemo dosezati stope rasta koje i danas ostvaruju konkurentske zemlje u našem okruženju.
