Birači Hrvatske demokratske zajednice jednostavno vole pravašicu Ružu Tomašić i “seljanku” Marijanu Petir. Ono o čemu se do sada potiho govorilo na konzervativnim čajankama, sada se zorno pokazalo na izborima za Europski parlament. Ruža Tomašić dobila je puno više glasova od HDZ-ova princa Andreja Plenkovića, dok je Marijana Petir možda najveće iznenađenje izbora. Zanimljiv fenomen ne samo za razne stručnjake nego i za HDZ-ove stratege. HDZ-ovo biračko tijelo poslalo je jasnu poruku Tomislavu Karamarku da uživa u mogućnosti izbora te da, što je možda još bitnije, ne želi više biti samo glasačka mašinerija. A upravo se to događalo s glasovima konzervativnog HDZ-a.
Franjo Tuđman vješto je balansirao između izborne retorike koja je bila na granici prihvatljivog i postizborne vlade koja je skretala u tehnomenadžerske vode. Drugim riječima, hadezeovac je na biračkom meniju imao gromoglasnog Šimu Đodana i “seljaka” Stjepana Sulimanca Štefinu, ali je na uzdarje kao predsjednika vlade dobio Franju Gregurića i Hrvoja Šarinića. Tuđman je imao jednu postavu za izbore, a drugu za vladanje. Nisu obični birači i tvrda stranačka baza uvijek bespogovorno prihvaćali Tuđmanove odluke. Ponekad su znali nešto prigovoriti i malo zakuhati na izbornom saboru stranke, ali ih je uvijek Tuđman znao primiriti. Pogotovu je bio krotak drugi ešalon stranačkih aktivista koji se dobro pozicionirao na lukrativnim državnim i lokalnim funkcijama. Birači su u lokalnim birtijama znali prigovoriti da državu vode komunjare. Potiho su kritizirali Tuđmana za kojega su opet glasovali na sljedećim izborima zato što su uvjereni da se jedino on može suprotstaviti komunjarama. Nakon smrti Franje Tuđmana i gubitka izbora, HDZ je sreću potražio u Ivi Sanaderu. Solidno obrazovan i vješt govornik, koji je k tome za šefa HDZ-a imao besprijekorno podrijetlo, Ivo Sanader je vrlo brzo potpuno ovladao strankom. Malo po malo pretvorio ju je u svoju osobnu igračku koja mu je služila isključivo kao sredstvo za dolazak na vlast. Zaoštravao je predizbornu retoriku prema potrebi i titrao osjećajima konzervativnog puka. Nakon trijumfa bi se zatvarao u svoje bjelokosne dvore i postavljao na utjecajne funkcije samo one koji su mu bili odani. Stoga se i moglo dogoditi da se nitko od njegovih tadašnjih najbližih suradnika nije usudio ništa reći za vrijeme “pljačke stoljeća”. Sanader se nije ni trudio objasniti biračima zašto uopće ne uvažava njihove želje i potrebe. Umjesto pojavljivanja na komemoraciji na vukovarskoj Ovčari, radije je birao austrijske i švicarske Alpe i hotele s pet zvjezdica. Lokalne čelnike i pojedine ministre znao je izvrijeđati pred TV kamerama. Stoga je i ostao sam kada je umjesto na glamuroznim stranicama završio u crnoj kronici.
Tomislav Karamarko preuzeo je HDZ nakon izbornog poraza. Jakim terenskim radom i žestokom antikomunističkom retorikom homogenizirao je stranku. Karlovački gradonačelnik Jelić, jedan od Karamarkovih najbližih suradnika, nedavno je rekao da je prije deset godina bila mana svakom članu HDZ-a koji nije bio u Savezu komunista. Sada su na sličnoj retorici R. Tomašić i M. Petir dobile izbore. Nije pretjerano reći da je Ruža Tomašić idealna političarka za nacionalistički dio HDZ-ova biračkog korpusa, dok je Marijana Petir ljubimica konzervativno-katoličkog krila. Karamarko je s njima pobijedio na izborima, ali im je zato pružio mogućnost da ojačaju više nego što mu odgovara.
>> Desna koalicija dobila 17 županija i 89 od 127 gradova
Činjenica je da se konzervativna Hrvatska budi iz dubokog sna. HDZ kakav je postojao zadnjih petnaestak godina nije mogao okupiti tu veliku većinu glasača pod svoju kapu, a isto tako, oholo se nije želio povezati sa zdravim konzervativnim snagama. Moram priznati, Karamarko me je iznenadio sa svojom listom - uistinu se nadam da će ovakva zdrava i uvažavajuća povezanost ostati na konzervativnom krilu.