Na prvi pogled Mohovo je samo još jedno obično selo u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Smješteno u dolini između obronaka Fruške gore i uz samu obalu Dunava, Mohovo se nalazi uz državnu prometnicu koja spaja Vukovar i Ilok.
Posljednjih godina stanovnicima Hrvatske ovo pitomo selo postalo je poznato i po nalazima mamutskih zubi pa je tako Mohovo ponijelo i naziv Dolina mamuta. Ukazujući na činjenicu da su na tim prostorima nekada davno obitavale te drevne životinje, samo središte sela već nekoliko godina krase slamnate figure mamuta, nosoroga i hijene, i to napravljene u prirodnim veličinama. I Mohovo je tijekom 90-ih pogodio Domovinski rat, ali je selo na sreću izbjeglo razaranje. Međutim, i pored svega toga Mohovo je sve samo ne još jedno obično selo. Dokazuje to i primjer mještana koji zajedno, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest, i ove godine organiziraju obilježavanje adventa. Za slavonske prilike, a posebno kada se zna da se Mohovo nalazi na svega 30-ak kilometara od Vukovara gdje su nacionalne podjele još uvijek velike, to je više nego neobično. Još je neobičnije kada se zna da je inicijator organiziranja adventa u Mohovu, čije je središnje događanje održano jučer u središtu sela, Srbin iz Mohova Goran Popović (26).
– Krenuli smo s tim prije tri godine s ciljem da napravimo nešto i razbijemo seosku zimsku monotoniju. Odmah te prve godine uključili su se svi mještani, a pomogao je kako je tko mogao. Kod nas se ne gleda tko je koje nacionalnosti ili vjeroispovijesti, nego se gleda tko je kakav čovjek tako da nama ovo nije ništa posebno čudno. Važno nam je da se nešto događa i da su mještani zadovoljni, a sve pokazuje da jesu – kaže nam ovaj kuhar koji je zaposlen u Iloku.
Već tijekom adventa 2017. u Mohovu se okupilo dosta građana u središtu sela koje je bilo prigodno ukrašeno. Kuhalo se vino, pekle kobasice… Prošle godine advent u Mohovu postao je nadaleko poznat događaj na koji se planski ide jer su i mnogi drugi građani željeli „pobjeći“ iz blještavila gradova u neko selo gdje se advent obilježava na neki drugačiji način.
Dva kilometra lampica
– Prošle godine imali smo na adventu daleko veći broj građana nego što Mohovo ima stanovnika. Bilo je prelijepo, a kako se dobar glas daleko čuje, ove godine smo još prije mjesec-dva počeli dobivati upite kada ćemo organizirati advent, što će sve biti i slično. Vjerujem da će naš advent iz godine u godinu biti još bolji i prepoznatljiviji – kaže Popović koji je i predsjednik udruge Dolina mamuta preko koje se i organizira Advent u Mohovu. Ove godine postavili su više od dva kilometra lampica, a postavili su i jaslice u prirodnoj veličini u središtu sela. Postavljen je i šator, kuhao se čaj, vino, pekle kobasice… Bilo je tu i nekoliko štandova. Za jedno selo u kojem nema ni prodavaonice u kojoj možete kupiti kruh i mlijeko, nego se za sve mora ići u susjedna sela ili dalje, bio je to veliki događaj. U cijelu organizaciju adventa i ove godine uključilo se cijelo selo. Nositelji aktivnosti bili su mladi, stariji su pomagali oko pravljenja jaslica i sobova, žene su čistile, a uključeni su bili i mališani iz Područne škole u Mohovu. Sve to rađeno je volonterski. Iskoristili su i poznanstva kod iločkih vinara kako bi nabavili vino. Uključio se i Grad Ilok, čije je Mohovo prigradsko naselje, koji je organizaciju pomogao financijski.
– Poslije svega mogu reći da sam ponosan. I ranije je naše selo bilo posebno, ali sada je još više posebno jer svi znamo što se i kako radi nedaleko od nas. Imamo još puno ideja koje planiramo u budućnosti realizirati. Želimo obilježiti i maškare i Uskrs. I to ćemo sve raditi zajednički – najavio je Popović.
Jedan od onih koji je sudjelovao u svemu je i Luka Antolović (15), inače Hrvat po nacionalnosti.
– Nema nas u selu puno i svi se super slažemo. Imam prijatelja i jednih i drugih, a zajedno smo radili i za ovogodišnji advent. Viđamo se svaki dan, družimo i tu dogovaramo što ćemo raditi, kako to napraviti… Zajedno igramo i nogomet za seoski klub koji je jesenski dio prvenstva završio kao prvi u 3. ŽNL. Rado se uključim u sve što se radi jer znam da je to u interesu sela – kaže Antolović. U ukrašavanju sela, postavljanju lampica i svemu drugome sudjelovao je i Luka Bošnjak (17) koji je također katolik i Hrvat.
– Ma to je kod nas u selu nevažno. Svi mi znamo tko je što, ali na to ne gledamo. Nevažno nam je kaže li netko lijepo ili lepo, nego kakav je i da radi za selo. U Mohovu svi radimo za selo i to se i vidi. Pokazuje to i ovaj advent gdje svi sudjelujemo. Naš advent je iz godine u godinu sve bolji i ljepši. Najljepše mi je kada vidim sve te ljude i kada svi vidimo da se naš trud i uloženo vrijeme isplatili – kaže Bošnjak.
Jedan od aktivnijih u cijeloj adventskoj priči u Mohovu je i Jovan Jovanović (16), Srbin po nacionalnosti, koji ističe kako je sve ovo što se radi djelo Gorana Popovića.
– Dovoljan je jedan poziv i tu smo. Stariji se javljaju također sami kako bi napravili neke stvari koje mi ne možemo ili ne znamo. Drago mi je kada vidim koliko zajedništvo kod nas vlada u selu. Svi znamo tko smo i što smo, posjećujemo se na Božiće, Uskrse, slave i druga događanja, ali i sve radimo zajedno. Nažalost, danas je malo primjera takvih sela – kaže Jovanović. Ni mladi u Mohovu nemaju previše sadržaja pa se sve svodi na prostor u središtu sela gdje se navečer okupljaju, kartaju, gledaju utakmice, igraju stolni nogomet, pikado… Tu najčešće padaju i razne ideje što i kako raditi, što napraviti. Tu se okupljaju i dan prije nogometnih utakmica gdje padaju završni dogovori o taktici, putovanju… Prema njihovim riječima i to je jedan od razloga tolikoga njihova zajedništva i činjenice da svi sve rade zajedno tako da njih ne čudi što je jedan pravoslavac inicijator organiziranja adventa.
Oni stariji kažu kako Mohovo danas ima dva velika problema. Jedan je nedostatak prodavaonice. Daleko im je sve. Drugi je iznimno gust promet kamiona koji svakoga dana prođu kroz selo. Prema riječima mještana, dnevno kroz Mohovo prođe 500-tinjak kamiona koji izbjegavaju plaćanje autoceste. Govori nam o tome Branislav Bošnjak koji je s ratom napustio selo, potom bio u HV-u, da bi se u selo vratio 1998. godine.
– To su naši problemi, a ne tko je Hrvat ili Srbin, tko slavi koji Božić, kako se krsti, kaže li bok ili ćao i slično. U selu je i prije rata vladalo zajedništvo, a vlada i sada. Uvijek smo sve radili skupa i zajedno. Tako se radi i za advent. Mohovo je primjer i da se može. Mislim da bi nam svima bilo bolje kada bi i drugi radili na način kao što radimo mi u Mohovu – kaže Bošnjak.
Povjerenje u susjede
Dodaje i kako je uvijek lijepo znati da imaš pored sebe susjeda u kojega se možeš pouzdati. Inače, Mohovo je iločko prigradsko naselje koje broji 200-tinjak mještana. Rat, progonstvo, a onda gospodarska kriza i nedostatak posla rezultirali su time da se dosta mještana odselilo trbuhom za kruhom. Oni koji su ostali najvećim dijelom bave se poljoprivredom. Govoreći o selu, predsjednik Mjesnog odbora Mohovo Antun Bilušković (47) kaže kako ni nakon progonstva i povratka prognanih u selu nije zabilježen niti jedan incident.
– Tako je i sada, a to najbolje pokazuju ovi naši mladi – kaže Bilušković. Dodaje i kako su tijekom godina obnovljene sve ceste u selu, izgrađen Društveni dom, napravljen vodovod i kanalizacija, obnavlja se pravoslavna crkva, gradi mrtvačnica na groblju.
– Možda je malo čudno reći, ali mi smo dokaz da se može živjeti zajedno. Ja sam član HDZ-a, ali politiku smo sklonili sa strane i nismo joj dozvolili da nas podijeli. Pokazalo se to kao najbolja moguća odluka koju smo donijeli, a toga se i dalje držimo. U Mohovu ne živimo jedni pored drugih, nego ovdje živimo zajedno – kaže nam Bilušković. Napore i rad mještana Mohova pozdravlja i gradonačelnica Iloka Marina Budimir koja kaže da sve to što se u tome malome selu radu možda neke čudi, ali ne i nju. Podsjeća i kako je Popović bio aktivno uključen u organizaciju adventa u Iloku kao i da su ove godine na misi u crkvi povodom Dana grada prisustvovali i drugi svećenici među kojima i pravoslavni. A kada prođe advent u Mohovu, Popović i prijatelji ponovno će se posvetiti svojoj Dolini mamuta s ciljem da se selo, kao lokalitet gdje su pronađene brojne kosti prapovijesnih životinja, dodatno promovira te da u konačnici svi njegovi mještani imaju korist od toga.
Predlažem bojkot naslova u kojem se spominju srbi.Znam da to znači praktički prestati čitati VL ,ali ovome se treba stati na kraj