Prihvatio sam molbu Večernjega lista da ocrtam profil poželjnoga budućeg predsjednika Republike Hrvatske, mada znam da će neki to biti spremni ocijeniti kao pokušaj određivanja mojega nasljednika. Ništa dalje od toga! Novoga će predsjednika Republike izabrati građani, što je njihovo pravo i privilegij, a tako bi trebalo i ostati.
Kome ću dati svoj glas kao građanin, to je samo moja stvar. Međutim, kao aktualni predsjednik osjećam i znam da mi je dužnost učiniti sve što mogu, strogo se pridržavajući standarda demokratskoga ustroja, kako bi predsjednik koji će doći nakon mene ne samo nastavio osnovne pravce moje politike nego se i pokazao doraslim izazovima novoga vremena.
Zato ispisujem ove retke. Ja sam bio u punome smislu riječi tranzicijski predsjednik – moji su mandati bili prijelaz iz autoritarne Tuđmanove vladavine u funkcionirajuću demokraciju – sa svim njezinim nedostacima. Sada nam treba predsjednik koji će nastaviti utabanom stazom demokracije, dakle – predsjednik kontinuiteta. Treba nam čovjek koji neće sumnjati u potrebu demokratskoga uređenja, ali koji će imati i pameti, i snage, i hrabrosti da dovodeći u pitanje danas prevladavajući model demokracije pridonosi njegovoj evoluciji.
I pragmatičan i principijelan
Treba nam čovjek koji će se u ime države kojoj je na čelu znati suprotstaviti svakom pokušaju nametanja silom bilo kojega modela društvenoga uređenja bilo kome. Poštujući i promičući određene univerzalne vrijednosti, poput ljudskih prava, ja ne zaboravljam i ne zanemarujem, a to neće smjeti ni moj nasljednik, činjenicu da svaki narod, sredina i regija imaju svoju specifičnu povijest, kulturu, tradiciju, običaje i mentalitet. Volio bih da toga bogatstva različitosti, kao i činjenice da različitost jest bogatstvo, bude svjestan i budući predsjednik.
U svoja dva mandata otvorio sam vrata regionalnoj suradnji i dosljedno radio, usprkos otporima, na normaliziranju naših odnosa sa susjedima, uključujući i one s kojima smo (mada to nikada formalno nije bilo proglašeno) bili u ratu. I budući predsjednik Republike bezuvjetno mora polaziti od činjenice regionalne pripadnosti naše zemlje. Mi bez naših susjeda ne možemo (kao ni oni bez nas, pa ni oni koji to javno nikada ne bi priznali). Jedan je od primarnih zadataka budućega predsjednika – da nastavi građenje mostova suradnje u regiji i normaliziranje i izgrađivanje odnosa između svih zemalja regije. Tome alternative nema.
Još jednom: trebamo predsjednika kontinuiteta. No, budući predsjednik mora također shvatiti kako interes Hrvatske nije zadovoljen onoga trenutka kad mi budemo primljeni u Europsku uniju – što će svakako biti u njegovome mandatu. Naš će interes biti potpuno zadovoljen tek kad sve zemlje regije nađu svoje mjesto u Uniji. Toj ipak vanjskopolitičkoj temi dodat ću još nešto.
Siguran sam da Hrvatska svoje vanjskopolitičke ciljeve ne može zadovoljiti (samo) ulaskom u Europsku uniju i NATO. Europa jest naš prioritet, ali svijet ne prestaje na granicama Europe, pa ni u Sjedinjenim Državama. U gospodarskim odnosima sa zemljama tzv. Trećeg svijeta mi možemo ostvariti značajne pomake – ne ponašajući se prema njima u tradiciji kolonizatora, ali pazeći istodobno da ostvarimo svoje interese.
Spremnost na suradnju s Trećim svijetom, sposobnost da shvati zašto je ona za nas dobra i korisna, trebao bi demonstrirati i budući predsjednik. Hrvatska je mala zemlja, ali i ona može dati svoj doprinos mijenjanju svijeta u kojem živimo kroz suradnju sa što većim brojem država, tražeći i nalazeći saveznike ne samo u neposrednom ili bližem okruženju nego posvuda gdje se mogu naći istomišljenici, spremni na zajedničke akcije, pa i na podjelu rizika što ih takve akcije mogu donijeti. Kao natuknicu dodajem: Ujedinjeni narodi!
Osobito značajnim smatram da budući predsjednik bude netko tko će u isto vrijeme biti i pragmatičan i principijelan. Pragmatičnost je potrebna u dnevnoj politici, ali u strategijskim potezima – ako se odrekne načela – mala zemlja je sama sebe pretvorila u potencijalnog satelita. Republika Hrvatska to ne smije postati! Mi se ni u euroatlantskim integracijama ne smijemo odreći toga da čvrsto zastupamo naša stajališta, da se snagom argumenata, bez savijanja kičme, za njih borimo i da u toj borbi tražimo saveznike.
No, kad odluka bude donesena, provest ćemo ono što je zaključeno, jer – i to znači biti principijelan. Zbog borbe za načela i njihovo poštovanje, imali smo i povremenih padova u odnosima s nekim zemljama, pa i velikima, no trajnih negativnih posljedica nije bilo. Rekao bih čak da su nas zbog takvih naših stajališta i dodatno uvažavali. Očekujem od budućega predsjednika da ustraje na takvome kursu.
Nama ne treba Obama
Nama ne treba promjena kakvu je Obama donio Sjedinjenim Državama, nego čovjek novog vremena koji nije zarobljenik prošlosti niti zaljubljenik u futurističke koncepte
