Te nevjerojatne šezdesete!
Dobro, dobro. Reći ćete da sva desetljeća koja smo proživjeli i preživjeli, posebice ona iz svoje mladosti, u pravilu proglašavamo divnim, nezaboravnim, jedinstvenim, slavnim... A i, kako bi nam otpjevala Gabi Novak, najradije pamtimo sretne dane.
Stoga, raščistimo odmah: nostalgija je loš partner u prisjećanju na neka prošla vremena i zato ovdje ne tugujemo za onim što je bilo i ne može se (srećom) vratiti, nema nerealnih težnji da se vratimo u prošlost. Lišeni smo nostalgije.
Težimo ovdje predstaviti povijest – istodobno zanimljivu, čudnu i zabavnu – ponovno se prisjećajući i proživljavajući svjetske događaje, zbivanja u SFRJ, Hrvatskoj i u Zagrebu, mjestu rođenja Večernjeg lista. Najbogatija sjećanja na šezdesete godine prošlog stoljeća među čitateljima imaju baby boomeri (rođeni od 1946. do 1964.), prorijedila se nažalost tzv. tiha generacija (rođeni do 1945. godine), a još se manje sjećaju oni iz generacije X, jer su bili klinci pa je vjerojatnije da su za neka sjećanja zaslužni obiteljski domjenci, a ne vlastita sjećanja. Boomeri su, dakle, oni koji su proživjeli i mogli vidjeti neke od najznačajnijih, najljepših, tragičnih i najfascinantnijih događaja svih vremena. A na njima je da budu ambasadori tog uzbudljivog desetljeća; tumače ga, prenose znanje, doživljaje, iskustva i pouke.
Namjera nam je da ovo bude koliko-toliko ležeran podsjetnik na ono što se dogodilo kad smo bili mladi, kad se planet tresao od siline događaja, kad su se zbivala čuda, a u nekima od njih i sami smo sudjelovali ili smo im svjedočili. Podsjetnik na jedno od najburnijih desetljeća u svjetskoj povijesti, razdoblje obilježeno pokretom za građanska prava, rađanjem rocka, hladnim i Vijetnamskim ratom, minicama na ulicama i hipijevskim porukama o snazi cvijeća i slobodnoj ljubavi, studentskim prosvjedima, šetnjom po Mjesecu, političkim ubojstvima, kontrakulturnim pokretima, gledanjem duhovitih obiteljskih serija sa životnim lekcijama, aktivizmom u svijetu, osnivanjem Pokreta nesvrstanih...
Svjetsko društvo, politika, glazba, moda… tada su zauvijek promijenjeni. Današnja mladež neće vjerovati, ali glazba je tada bila jedan od temeljnih nositelja eksplozije promjena u svijetu. Prednjačili su rock bendovi sa svojom antiratnom filozofijom i ideologijom utopijskog društva. Mladi su 60-ih tražili mir u svijetu obilježenom rasnim sukobima, Vijetnamskim i hladnim ratom.
Ako pitate bilo kojeg baby boomera čega se sjeća iz šezdesetih godina, zanimljivo, svi kreću s nabrajanjem svjetskih događaja i otprilike ovim riječima: Neil Armstrong na Mjesecu, ubijen je Kennedy, rođeni su Beatlesi pa ubrzo i Rolling Stonesi, bio je Vijetnamski rat, sagrađen je Berlinski zid, Kubanska kriza – invazija u Zaljevu svinja, poplava u Zagrebu, studentski nemiri na Sveučilištu u Zagrebu, umro je Stepinac, išli smo po traperice u Trst, slušali Luxembourg, Nove godine i druge veselice priređivale su se kod nekog doma, na maturalac smo išli kružno po Jugoslaviji Zagreb – Beograd – Skopje – Ohrid – Popova šapka – Cetinje – Herceg Novi – Dubrovnik – Split – Zagreb, na faks smo se mogli upisati i bez prijemnog... Tinejdžerski život 60-ih značio je neupitno poštovanje roditelja, političara, učitelja i policije.
Kopajući dublje po sjećanjima, a i pomažući si tehnologijom, puno detaljnije ćemo zaroniti u te divne godine i vidjeti što smo sve proživjeli, što i koga upoznali, što smo naučili ili samo doznali, što vidjeli, kako se zabavili. Sigurno će biti iznenađenja i nevjerice, pa je upravo zato pogled unazad tako zanimljiv i često zabavan. Čitatelj mora znati da je kod nas prvih godina šestog desetljeća prošlog stoljeća rijetko koja kuća imala televizor, još rjeđe telefon, kupaonice su se tek počele kompletirati vešmašinama, a kuhinje su krasili kredenci. Ipak, gotovo svaka kuća imala je radio, mnogi su čitali "svoje" novine, neki čak i dvoje, išlo se u kino, a prije filma prikazan je informativni žurnal koji je mahom bio čista državna propaganda, ali su zato vijesti iz svijeta bile ilustrativne i vrlo zanimljive. U takvom okruženju i boomeri su naknadno doznali za neke događaje, a neki su ostali vječna nepoznanica.
Vratimo se u šezdesete i ukratko se podsjetimo kakve su to bile godine u Jugoslaviji i Hrvatskoj. U našoj široj javnosti govori se o liberalizaciji, popuštanju stega u jugoslavenskom i hrvatskom društvu 1960-ih godina. Šezdesete se smatraju reformskim godinama, a kao ključni događaj koji je otvorio put liberalizaciji uglavnom se spominje pad Aleksandra Rankovića 1966. godine. Točno je da je od samog početka 1960-ih vidljiva slobodnija razmjena misli, ideja i slobodnije kretanje ljudi. Počelo je vrijeme ubrzanih reformi na gotovo svim poljima društvenog života. Sve češće su se u javnosti mogli čuti i čitati kritički tonovi o položaju gospodarstva, o nacionalnim suprotnostima koje su građanima postale sve jasnije. Zanimljivo, o tim je problemima prvi javno progovorio sam Tito i u 60-ima bila je to česta tema njegovih govora, ali on ih je smatrao ključnima za opstanak Jugoslavije.
Za to je desetljeće u gospodarskoj politici karakteristično djelomično skretanje prema tržišnim zakonima. Razdoblje je to prilično snažne industrijalizacije sa stopom rasta društvenog proizvoda (za cijelo desetljeće) 6,3 posto. Privredna reforma počela je 1965. i njome se nastojalo razvijati tržišno samoupravno gospodarstvo s naglaskom na sve veće otvaranje prema svijetu, a u stanovitoj mjeri bilo je dopušteno i malo privatno poduzetništvo. Istine radi, privredna je reforma imala i značajnih negativnih ekonomskih i socijalnih posljedica. Naglo je povećana nezaposlenost i tisuće i tisuće građana otišle su, tada se mislilo, privremeno na rad u inozemstvo, najčešće u Njemačku i Austriju. To su prve generacije gastarbajtera. Istaknimo i to da je reforma potencirala nacionalno pitanje, za koje su republike imale različita rješenja i to na dvije ekonomske teme: u politici bržeg razvitka manje razvijenih republika i u režimu raspolaganja devizama.
Upravo u šezdesetima životni se standard građana znatno povećao. Od sredine desetljeća, zbog poboljšanja odnosa sa Zapadom, na Jadranu jača turizam, a u medije i javnost prodiru zapadnjački obrasci ponašanja te pop i rock kultura. Putujemo po inozemstvu, ponajprije zbog šopinga, ali i stječemo saznanja o vrijednostima demokracije, slobodi medija i višestranačja.
Jugoslavija je imala bitno drukčija obilježja nego druge države u kojima su komunisti bili na vlasti. Ipak, unatoč zapadnjačkim, liberalnim i demokratskim utjecajima, ni jedno mjesto odlučivanja nije izmicalo Savezu komunista, odnosno J. B. Titu.
Međutim, razgovori o šezdesetima u nas uglavnom se ne vrte oko liberalizacije, nego svakodnevice većine ljudi. O tome što smo jeli, kako smo se zabavljali, što smo odijevali...
Pogled na jelovnik prosječne obitelji danas više nalikuje na popis tzv. seljačkih jela spremnih za "Kaj su jeli naši stari", ali baby boomeri s nostalgijom razgovaraju o šniti "kruha s masti": neki su to voljeli sa soli i(li) paprikom, a drugi sa šećerom. Za doručak se jelo i žgance ili puru. Ajnpren i paradajz juha pod obavezno, kokošja ili goveđa nedjeljom. Čušpajze tada nismo baš obožavali, ali smo ih jeli: kelj, grah, zelje, poriluk, krumpir ... Život uz rijeke i more donosio je na stol ribu. Tek pretkraj šezdesetih okusili smo napolitanke, šlag iz papirnate čašice i Cedevitu.
Modne savjete najprije smo dobivali usmenom predajom, a poslije i iz nekih modnih časopisa, poput Svijeta, na primjer. Kako se odjenuti u koje doba dana, kako se našminkati, što skuhati, kako nešto sašiti... sve se moglo naći u časopisima. Modni savjetnici nisu štedjeli žene: podijelili su ih na visoke, srednje i niske, pa opet svaku kategoriju u debele, normalne i mršave. Moderne su bile suknje A kroja, a gore lagani džemper. Uz to su išle cipele na nisku petu i torbica. Pazilo se na frizure i na šminku. Tih su godina seoske žene skinule marame i posvećivale pažnju svojoj kosi, a gradske su već bile spretne s viklerima, štipaljkama, četkama i radile velike, voluminozne frizure. "Beauty" savjetnici posvetili su pozornost šminkanju usnica i očiju.
Ne smije se u modnom kutku zaboraviti hipi modu izraslu iz hipi pokreta. Prema slobodnoj procjeni, mi smo imali više mode nego pokreta, pa stoga podsjećanje na "indijske" haljine, odjeću jarkih boja, poderane traperice, trapez hlače, cvijeće u kosi... Hipiji su bili mladi ljudi, a djevojke su odijevale jako duge ili jako kratke haljine. Valja se sjetiti i Twiggy i tzv. modsa (nastali u Engleskoj) koji su sredinom desetljeća diktirali što se nosi: talijanska odjela, tanke kravate, otkopčane ovratnike, V izrez, cipele špičoke... Vozili su se na vespama, koje su bile i ostale apsolutni hit. Modsice su se odijevale pomalo muškobanjasto, nosile su hlače, muške košulje, ravne cipele te vrlo malo make upa, a Twiggy je bila glavna predstavnica modsica i ideal tadašnje moderne djevojke, kratke kose, iznimno mršava i upečatljivih očiju.
Nećete vjerovati, početkom 60-ih u Zagrebu je bilo 20 kinodvorana i svako veće selo u Hrvatskoj imalo je kino, barem subotom i nedjeljom. Neki i srijedom. U kino se išlo vrlo često, ako ne i redovito. Od domaćih filmova voljeli smo "Martina u oblacima", "Licem u lice", "Prometeja s otoka Viševice", "Bitku na Neretvi", "Brezu", "Rondo", "Signale nad gradom", "Imam dvije mame i dva tate", "Deveti krug" i još mnoge, a od stranih – nemoguće je nabrojiti, pa ćemo se prisjetiti filmskih zvijezda tog vremena: Ivica Vidović, Milena Dravić, Boris Dvornik, Bata Živojinović, Dragan Nikolić, Ana Karić, Relja Bašić, Ljubiša Samardžić, Audrey Hepburn, Romy Schneider, Brigitte Bardot, James Dean, Steve McQueen, Clint Eastwood, Charles Bronson, Warren Beatty, Faye Dunaway i Gene Hackman, Yul Brynner, Orson Welles, Jean-Paul Belmondo, Jean Seberg, Marcello Mastroianni, Gregory Peck, Vanessa Redgrave, John Wayne, Jane Fonda, Elizabeth Taylor, Sean Connery, Richard Burton, Sophia Loren...
Na radijskim valovima najizvođeniji domaći pjevači 60-ih su bili Ivo Robić Ivica Šerfezi, Gabi Novak, Vice Vukov, Arsen Dedić, Jimmy Stanić, Tereza Kesovija, Zdenka Vučković, Lola Novaković, Ivica Šerfezi, Marko Novosel, Duško Lokin, Dalibor Brun... Postojali su fanatični obožavatelji Beatlesa i Rolling Stonesa. Oni su išli na koncerte sastava Mladi i Bijele strijele. U Studentskom su centru svirali Roboti. Đelo Jusić je 1961. osnovao Dubrovačke trubadure, a Ibrica Jusić pojavio se na skalinama.
Već na početku, 1960., uvedena nam je televizijska pretplata, no nju su plaćali rijetki jer masovnija kupnja televizora krenula je u drugoj polovini 60-ih. Što se tiče kulture i kulturnih zbivanja, vrijedno je spomenuti da je 1964. osnovano Satiričko kazalište Jazavac, poslije preimenovano u Kerempuh, a 1966. Teatar &TD. U Zagrebu se osniva i održava niz manifestacija: Zagrebački salon (od 1965.), Salon mladih (od 1968.), Zagrebačka izložba grafike (od 1960.), Muzički biennale Zagreb (od 1961.), Međunarodna smotra folklora (od 1966.), Međunarodni festival kazališta lutaka (PIF od 1968.) te Floraart (od 1966.), koji je, da se ne zaboravi, potekao od Večernjakova Sajma cvijeća prema ideji tadašnjeg pomoćnika glavnog urednika Ladislava Melčickog, a kojem je kumovala Jovanka Broz.
Nogometni klub Dinamo osvojio je Kup maršala Tita '63., '65. i '69., odlične rezultate ima Mate Parlov, Košarkaška reprezentacija Jugoslavije 1967. osvojila je zlato u Tunisu na Mediteranskim igrama.
Praznovali smo na četiri državna praznika: Novu godinu, Praznik rada, Dan borca (4. srpnja) i Dan Republike (29. studenoga) i jedan republički – Dan ustanka (27. srpnja). I tada je radni narod spretno povezivao praznike s vikendima, tim prije jer su Nova godina, Praznik rada i Dan republike bili dvodnevni praznici.
Događaj koji se možda najviše urezao u pamćenje dogodio se točno prije 60 godina – poplava u Zagrebu 1964. godine. Zagrepčani su se danonoćno borili s bujicom pokušavajući spasiti barem svoju obitelj i najdragocjenije što su imali. Čak trećina Zagreba bila je pod vodom, a život je izgubilo 17 Zagrepčana. Bez krova nad glavom ostalo je 40.000 ljudi, stradale su zgrade javnih ustanova, trafostanice, ulice i ceste. Tih dana hitne su službe radile iznad mogućnosti, građani su pomagali jedni drugima, čak su i srednjoškolci autobusima voženi u pomoć pojedinim gradskim kvartovima. Novinari Večernjeg lista vrlo su požrtvovno i temeljito izvještavali o poplavi i, još neka ostane zabilježeno, Vjesnikova tiskara u Odranskoj bila je poplavljena, ali su novine izlazile – zajedničko izdanje Vjesnika i Večernjeg lista, s obje glave na prvoj stranici.
Krajem 60-ih kreće građevinski bum, osobito u Zagrebu. Grad se širi preko Save. U starom dijelu grada 1960. niče Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog. Od 1963. do 1966. narasla je popularna Kockica, nekad zgrada društveno-političkih organizacija, danas zgrada Ministarstva mora, prometa i veza. Prostor Zagrebačkog velesajma se znatno širi, od dvije izložbe na početku nastali su brojni specijalizirani sajmovi.
Još jedan važan događaj: Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, sastavljena u Matici hrvatskoj 1967. godine, koju je potom prihvatila većina hrvatskih kulturnih i znanstvenih ustanova te potpisao veći broj javnih i kulturnih djelatnika, među kojima i Miroslav Krleža. Njome se tražila ravnopravnost uporabe svih jezika, uključujući i hrvatskog, što se izbjegavalo zbog "državnog jezika". Komunističke su je vlasti osudile, a mnogi njezini potpisnici bili su kažnjeni.
Boomeri se dobro sjećaju i studentskih demonstracija 1968. godine. Nemiri su se, što se Europe tiče, proširili iz Francuske, a odvijali su se pod parolom "Budimo realni, tražimo nemoguće". I dok se u Francuskoj situacija smirivala, izbili su nemiri u Beogradu. U Zagrebu su studenti na skupovima u studentskim domovima i na fakultetima izražavali solidarnost s beogradskim kolegama. Objavljen je i proglas o tome da je Sveučilište u Zagrebu preimenovano u Socijalističko sveučilište Sedam sekretara SKOJ-a. Izražena je podrška revolucionarnim studentskim pokretima Poljske, Njemačke, Francuske, Španjolske, Italije i drugih zemalja. Poslan je i telegram predsjedniku Titu u kojem se studenti i nastavnici zauzimaju "za dosljednu humanizaciju i revolucionarni preobražaj našega društva na načelima socijalističkog samoupravljanja". Hrvatske su vlasti na prosvjed reagirale s dosta nervoze, ali su, kako se vidi, imale potpunu kontrolu nad zbivanjima u Zagrebu.
Svijet je pak u to vrijeme bio prebogat događajima, kažu, jedno je to od najburnijih desetljeća u svjetskoj povijesti.
Malo tko zna da je 1960. Sprite predstavio Coca Colu, još manje da je glumica Joanne Woodward dobila prvu zvijezdu na hollywoodskoj Stazi slavnih (Walk of Fame), ali to da se Elvis Presley nakon dvije godine iz Njemačke, gdje je bio u vojsci, vratio u Ameriku uza sve počasti i ludilo obožavateljica ili da su Beatlesi počeli četrdesetosmonoćni angažman u klubu Indra u Hamburgu već su nam znane informacije. Za Ameriku, a pokazalo se poslije i za mnoge druge zemlje, četvorica afroameričkih studenata učinila su dotad nezamisliv korak i s polovičnim, ali ipak uspjehom: sjeli su za odvojeni stol u Woolworthu kako bi ručali. Ručak im nije poslužen, ali su smjeli ostati sjediti. To je bio početak nenasilnih prosvjeda, a šest mjeseci poslije spomenutoj četvorki poslužen je ručak za istim stolom.
Sigurno su mnogi čitatelji vidjeli i upamtili kao čistu hladnoratovsku trivijalnost scenu kad Nikita Hruščov lupa cipelom po govornici Opće skupštine UN-a. Teško je razumjeti simboliku tih pokreta, no on je, kaže, tako protestirao zbog rasprave o politici Sovjetskog Saveza prema istočnoj Europi.
Premda smo je mi gledali sa zakašnjenjem, neka se zna da je "Obitelj Kremenko", jedna je od najuspješnijih animiranih televizijskih serija svih vremena, prikazana na ABC-u 1960. godine.
Godine 1961. razbijen je genski kod. Jezik genskoga koda protumačio je Marshall Nirenberg, što je izvanredno otkriće. Nasuprot toj dobroj vijesti iz Europe stiže vrlo loša: gradi se Berlinski zid, ograničava kretanje između Istočnog i Zapadnog Berlina te stvara jasnu granicu između Zapadne i Istočne Njemačke, Zapadne i Istočne Europe. Loša je vijest i da počinje Vijetnamski rat jer su prvi američki helikopteri i 400 američkih vojnika stigli u Saigon.
U kategoriju prijelomnih događaja svrstavamo da je sovjetski pilot, bojnik Jurij Aleksejevič Gagarin poletio 12. travnja 1961. u svemir u letjelici Vostok-1 i za 108 minuta obletio Zemlju. Njegove prve riječi bile su: "Vidim Zemlju, veličanstvena je." Veliku važnost ima i vijest da je John F. Kennedy postao 35. predsjednik Sjedinjenih Država. Svijetom je odjeknula i vijest da je vijeće od tri izraelska suca proglasilo Adolfa Eichmanna krivim za zločine protiv čovječnosti.
A u kategoriju "zgodno je znati" ubrajamo vijesti da je Barbie dobila dečka Kena, a IBM je predstavio pisaći stroj Selectric.
S prvom pločom Beatlesa "Love Me Do" otvaramo 1962. godinu, kada i Rolling Stonesi debitiraju u londonskom Marquee Clubu. Te je godine prikazan "Dr. No", prvi film o Jamesu Bondu., a ABC je krenuo s TV prijenosom u boji – 3,5 sata na tjedan. Prvi je put u medijima osvanuo izraz "osobno računalo", a tada su izmišljeni i oni jezičci za otvaranje limenki.
Nepošteno bi bilo u ovom pregledu preskočiti Marilyn Monroe, fascinantnu ljepoticu, glumicu, pjevačicu, pop ikonu, zvijezdu šezdesetih, koja ni danas nije pala u zaborav i uvijek se spominje kao ideal ljepote. Prisjetimo se događaja koji je razigrao maštu mnogih, ali i punio stranice i minute zapadnih medija. Marilyn Monroe je predsjedniku Kennedyju na njegovoj rođendanskoj proslavi snenim glasićem otpjevala "Happy Birthday Mr. President" (Sretan rođendan, gospodine predsjedniče). Taj je nastup pokrenuo glasine o njihovoj aferi, mediji su ga opisali kao "vođenje ljubavi s predsjednikom pred direktnim pogledom četrdeset milijuna Amerikanaca", a to je označilo i kraj bilo kakvog odnosa između njih.
Vrlo ozbiljan sukob između SAD-a i SSSR-a, Kubanska kriza, zbio se u listopadu 1962. godine i trajao je 38 dana. Prvi put ljudska se civilizacija našla pred vrlo vjerojatnom mogućnošću potpunog istrebljenja. Kriza je nastala zbog pokušaja stacioniranja sovjetskih nuklearnih raketa na Kubi. Sukobljene strane u hladnoratovskom svijetu tada su predvodili John F. Kennedy i Nikita Hruščov. Za rješenje nuklearne krize između Moskve i Washingtona značajno se zauzeo papa Ivan XXIII. poslavši pismo Kennedyju i Hruščovu, a preko Radio Vatikana svijetu je uputio apel za mir. Rezultati krize: SAD je prekinuo blokadu, a SSSR je demontirao lansirne rampe i povukao vojnike s Kube. Budući da su obje velesile posjedovale nuklearno oružje, vladala je "ravnoteža straha". Nakon tog događaj rođena je politika detanta, politika popuštanja napetosti u svijetu. I još, usprkos pregovorima o smanjenju nuklearnog naoružanja, ono se, znamo to dobro iz današnje perspektive, i dalje proizvodi.
Večernjak je pisao: "Na današnji dan, 22. studenog 1963., u Teksasu je ubijen John Fitzgerald Kennedy, američki predsjednik, koji je tu dužnost obnašao od 1961. godine." Igrom slučaja jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito bio je zadnji strani državnik kojeg je predsjednik SAD-a primio u Bijeloj kući. Mediji su izvještavali o prijateljskim odnosima SAD-a i SFRJ pa je vijest o atentatu na Kennedyja s tugom prihvaćena u Jugoslaviji. Prisjećamo se da smo sprovod američkog predsjednika pratili na TV ekranima u izlozima nekih trgovina ili u društvenim domovima i općinskim dvoranama.
Iste je godine Marilyn Monroe pronađena mrtva od očitog predoziranja, a njezina smrt ostala jedna od kontroverznih smrti slavnih osoba. Američki Kongres, zamislite, još 1963. određuje "jednaku plaću za jednak rad" u sklopu zakonodavstva za žene, no ta jednakost ni danas nije zaživjela.
Čak 32.000 ljudi sudjelovalo je u Maršu slobode na Washington, gdje je pred više od 200.000 ljudi Martin Luther King održao svoj čuveni govor "Sanjam" (I have a dream), u kojem se zauzimao za jednakost prava svih građana i izražavao svoju vjeru da će svi ljudi postati braća
Otvorena je prva diskoteka Whisky a Go Go u Los Angelesu, Coca-Cola Company debitira s prvim dijetalnim pićem TaB colom, emitirana je prva epizoda BBC-jeve televizijske serije "Doctor Who". Te su godine u Americi počeli koristiti poštanske brojeve.
Studebaker-Packard 1964. uvodi sigurnosne pojaseve u automobile kao standardnu opremu, a Ford Motors predstavlja Mustang. Beatlesi se prvi put s pjesmom "I Want to Hold Your Hand" penju na prvo mjesto američke top-liste singlova i zauvijek mijenjaju način na koji zvuči rock and roll glazba. Pojavljuju u "The Ed Sullivan Showu", gledalo ih je oko 73 milijuna gledatelja i kreće beatlemanija.
U Vijetnamu je 1965. godine već 190.000 vojnika. Bob Dylan izaziva kontroverze među folk čistuncima "prelaskom na elektriku" i izdaje svoj utjecajni album na kojem se nalazi pjesma "Like a Rolling Stone". Beatlesi su održali prvi stadionski koncert u povijesti rocka svirajući na stadionu Shea u New Yorku.
Nakon 183 ročišta 1965. je na Porotnom sudu u Frankfurtu izrečena presuda za Auschwitz: šest puta doživotni zatvor, a za ostale optuženike kazne zatvora između tri i 14 godina. To je suđenje bilo važan korak u rasvjetljavanju njemačkih zločina. Snimljeno je 318 od 360 svjedoka na tonske vrpce, koje su danas dio svjetske dokumentarne baštine UNESCO-a i može ih se čuti na portalu Instituta Fritza Bauera.
Zbog pogreške pri punjenju gorivom američkog bombardera B-92 nad Španjolskom 1966. godine u manje od dvije minute četiri su se hidrogenske bombe tipa B 28 mogle zabiti u tlo i uništiti španjolske pokrajine Andaluziju i Murciju. Od četiri hidrogenske bombe dvije su detonirale djelomično, a treća i četvrta uopće nisu detonirale, s tim da je jedna od njih završila u moru. U roku od 24 sata američka vojska pronašla je tri bombe, dok su s četvrtom imali niz komplikacija zbog brojnih pogrešaka. Puna tri mjeseca tražili su bombu na dnu mora, a kad su je napokon počeli izvlačiti na površinu, ona im je ispala i završila na još većoj dubini. Unatoč nastojanjima Amerikanaca da počiste nered koji su napravili na teritoriju Španjolske, posljedice se osjećaju i nakon 50 godina.
U intervjuu The London Evening Standardu John Lennon komentira: "Sada smo popularniji od Isusa," što je postala jednom od najpoznatijih i najkontroverznijih izjava jednog od Beatlesa. Usto, Beatlesi sviraju svoj posljednji koncert u Candlestick Parku u San Franciscu. Te 1966. godine debitirale su "Zvjezdane staze", klasična znanstvenofantastična televizijska serija, a prvi se put na CBS-u prikazuje "Kako je Grinch ukrao Božić", što postaje božićna tradicija i omiljeni film, snimljen prema knjizi dr. Seussa.
Prva transplantacija srca, koju je izveo dr. Christian Barnard, možda je najznačajniji događaj 1967. u svijetu. Primatelj srca bio je pedesettrogodišnji Louis Washkansky, donorica je bila dvadesetpetogodišnja Denise Darvall. Washkansky je poživio 18 dana, ali je taj Barnardov pothvat osokolio medicinare i druge znanstvenike da unaprijede transplantaciju srca i ona je danas uobičajeno medicinsko rješenje.
Nekoliko značajnih glazbenih događaja 1967. godine u svijetu: objavljen je prvi album Doorsa, The Jimi Hendrix Experience u Ujedinjenom Kraljevstvu objavljuje "Are You Experienced", a Pink Floyd album "The Piper at the Gates of Dawn". Elvis Presley vjenčao se u Las Vegasu s Priscillom Beaulieu i, samo nakratko, zavio u crno mnoge obožavateljice. Osnovan je poznati časopis Rolling Stone. Dugometražni animirani film Walta Disneya "Knjiga o džungli", posljednji animirani film koji je Disney osobno nadgledao, počinje se prikazivati i postiže golem uspjeh na blagajnama i kod kritike.
Mi smo za Bostonskog Davitelja čuli tek kad je o njemu snimljen film s Tonyjem Curtisom u glavnoj ulozi, a to je bilo godinu nakon što je Albert DeSalvo osuđen na doživotni zatvor za brojne zločine. Spominjemo to zato što je izraz "bostonski davitelj" postao i šire upotrebljavan za kriminalce višestruke ubojice.
Zanimljiv događaj i zanimljiv glavni junak. U Houstonu slavni boksač Muhammad Ali odbija vojnu službu. On, musliman, naveo je vjerske razloge za svoju odluku da ne bude uvršten u oružane snage rekavši: "Nemam nikakve svađe s tim vijetkongovcima." Zbog toga mu je oduzeta titula prvaka u teškoj kategoriji, osuđen je na pet godina zatvora, novčanu kaznu od 10.000 dolara i tri godine zabrane boksanja. U zatvor zbog jamčevine nije dospio, a nakon četiri godine Vrhovni sud SAD-a jednoglasno je poništio njegovu presudu. Muhammad Ali, jedan od najvećih boksača svih vremena, rođen kao Cassius Marcellus Clay. Jr., osvojio je svoju prvu medalju na Olimpijskim igrama 1960. u Rimu. U ranim profesionalnim nastupima Clay je osvajao više šarmom i osobnošću nego vještinom. Nastojao je kako god pobuditi interes javnosti za svoje borbe, stoga je svijetu priopćio da je najveći. Pamtimo, ruke je držao neuobičajeno nisko, uzmicao je od udaraca umjesto da se prigiba. Clay je 1964. izazvao Sonnyja Listona za naslov prvaka svijeta u teškoj kategoriji. Liston je bio naširoko smatran najmoćnijim borcem svoje ere, a Clay je bio samo odlučni autsajder. U jednom od najnevjerojatnijih mečeva Liston se nakon šest rundi povukao u svoj kut, a Clay je postao novi prvak. Dva dana poslije Clay je opet iznenadio boksačku javnost objavom da je prihvatio učenje islama i uzeo ime Muhammad Ali. Do 1967. Ali je bio nedodirljiv boksački teškaš koji je boksao kao nitko do tada. U revanšu protiv Listona slavio je nokautom u prvoj rundi, a potom su uslijedile mnoge veličanstvene pobjede, zbog kojih su se navijači u Hrvatskoj dizali u 2 ili 3 ujutro ne bi im svjedočili.
Dva politička ubojstva obilježila su 1968. godinu. Robert Kennedy, brat ubijenog predsjednika Johna, ubijen je u Kaliforniji, a Martin Luther King, Jr. ubijen je u Memphisu. Nekoliko dana nakon Kingova ubojstva izbili su neredi u velikim američkim gradovima, što je odjeknulo i kod nas.
Alexander Dubček, u javnosti poznat kao nasmijani političar, izabran je 1968. godine za vođu čehoslovačke Komunističke partije. Njegovim izborom zapuhali su novi vjetrovi i počeo je dramatičan proces oslobađanja u dotad totalitarnoj državi. Iako su ruske postrojbe potpomognute drugim članicama Varšavskog pakta u jednoj noći (oko 500.000 vojnika i 2000 tenkova) 1968. ugušile Praško proljeće, ono je mnogim Česima i Slovacima dalo osjećaj da je bolja budućnost moguća. Jugoslavija je osudila tu intervenciju pa je postojao opravdan strah da bi se nešto slično moglo dogoditi i kod nas. Naknadno su građani doznali ono što je politička vrhuška znala odmah: analitičari CIA-e procijenili su da je Sovjetski Savez bio svjestan da će Jugoslavija, ako krenu na nju, pružiti oružani otpor, a budući da u tom trenutku nije bilo moguće mobilizirati potrebne snage za drugi sukob, nisu reagirali. Neki su naši povjesničari rekli da Hrvatsko proljeće ima poveznicu s Praškim proljećem.
Godine 1968. prvi je put na Broadwayu izveden mjuzikl "Kosa", Johnny Cash snimio je "Live at Folsom Prison", a Beatlesi izdaju "Bijeli album", jedini dvostruki album.
Neil Armstrong 1969. prvi je nogom stupio na Mjesec, a u šetnji mu se pridružio Buzz Aldrin. Armstrong je tada izgovorio zasigurno najcitiraniju rečenicu na svijetu "Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo". Armstrong je tvrdio da mu je ta rečenica pala na pamet dok je čekao da se otvore vrata Apolla 11, a neki sumnjivci kažu da je bila napisana na komadiću papira jer ju je smislio netko drugi.
Najveći sajam glazbe i umjetnosti Woodstock održan je na farmi Maxa Yasgura od 600 hektara u blizini Betela, oko 80 milja sjeverno od New Yorka, od 15. do 18. kolovoza. Pred oko 500.000 ljudi nastupili su Creedence Clearwater Revival, Jimi Hendrix, Joe Cocker, Crosby Stills Nash & Young, Santana, The Who, Grateful Dead, Janis Joplin, The Band, Canned Heat, Jefferson Airplane, Joan Baez i mnogi drugi. Brojnost publike iznenadila je organizatore pa se koncert na kojem se trebalo zaraditi postao besplatni koncert jer nije bilo dovoljno ulaznica za prodaju. I danas se često spomene Woodstock kao simbol zlatnog doba glazbene povijesti. Neki ga smatraju krajem jedne ere i početkom druge, ali mnogi ga pamte kao najveći glazbeni događaj u povijesti.
Na stazi Altamont Speedway u sjevernoj Kaliforniji održan je Altamont Free Concert. Domaćini su Rolling Stonesi. Pokušaj je to novog "Woodstock Westa", a postao je poznat po galami koja se dogodila. Mnogi ga doživljavaju kao "kraj šezdesetih".
"Leteći cirkus Montyja Pythona" emitira svoju prvu epizodu na BBC-ju. Serija iz dječje televizijske radionice "Ulica Sezam", koju smo godinama pratili, premijerno je prikazana u Sjedinjenim Državama.
Wal-Mart se osniva kao Wal-Mart Stores, Inc., a danas ga poznajemo kao supermarket Walmart, najveći maloprodajni lanac u svijetu, u kojem se može kupiti sve.
Cijeli je svijet bio šokiran viješću da su članovi kulta Charlesa Mansona ubili glumicu Sharon Tate (koja je bila u osmom mjesecu trudnoće) i troje njezinih prijatelja u kući u Los Angelesu u kojoj su živjeli supruzi Sharon Tate i Roman Polanski. Ubijen je i slučajni posjetitelj, prijatelj domara Polanskijevih. Sljedećeg dana ubili su vlasnika nekoliko trgovina i njegovu suprugu Lena i Rosemary LaBianca. Charles Manson, psihopat i brutalni ubojica, slovi kao jedan od najopasnijih američkih i svjetskih kriminalaca. Osuđen je za devet ubojstava i umro u zatvoru.
Šezdesete godine prošlog stoljeća bile su prepune mnogih značajnih događaja i važnih osoba. I stoga nije pretjerana tvrdnja da je to doba potpuno promijenilo povijest. Za njega se može reći da je jedno od najboljih razdoblja koje je došlo i prošlo, ali i danas utječe na naše živote.
Ako mlađi čitatelji misle da bi za potpuno razumijevanje svih tih događaja i ljudi iz 60-ih bilo potrebno doslovno biti u tom desetljeću i imati širi kontekst, donekle su u pravu. Kako to nije moguće, uvjeravamo vas da imate puno razloga vjerovati nam.
Čak i umjetna inteligencija (AI), provjerili smo, piše: "Šezdesete su bile desetljeće velikih promjena i prekretnica. To je bilo doba velikih nada i ambicija, ali i doba sukoba i kontradikcija. Bez obzira na to, šezdesete su ostavile neizbrisiv trag na svijetu i ostavile nam bogato nasljeđe o kojem se i danas raspravlja i proučava". Točno, ali bez emocija.
