Večernji list ove godine slavi svoj 65 rođendan. U šest i pol desetljeća naši su novinari ispisali oko milijun stranica, objavili smo oko 25.000 različitih izdanja. Iz naše bogate arhive, donosimo serijal priča o lokalnim herojima, ljudima koji su spasili nečiji život, o znanstvenici koji su pomaknuli granice, o pobjednicima koji su nemoguće učinili mogućim. Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala.
Svibanj 2003., mještani Postira na Braču još i danas dobro pamte, jer taj je dan mogao bio koban za četvoricu muškaraca. Prilikom čišćenja kanalizacijske cijevi jednog je radnika umalo ugušio metan, a nakon što je izgubio svijest, sve koji su mu pohitali u pomoć zadesila je ista sudbina - rušili su se, kao snoplje, jedan za drugim. Da nije bilo 23-godišnjeg Ive Matulića, koji se hrabro, u nekoliko navrata, spuštao u kobnu cijev, zadržavajući dah, bio bi to crni dan za Postire.
Bila je srijeda popodne, nešto iza 13 sati, kada je radnik komunalne tvrtke 'Michieli – Tomić', 35-godišnji Pero Mihovilović, iz Postira, počeo čistiti kanalizacijsku cijev. No, kada je uklonio otpad koji ju je začepio u cijev je počeo nadirati metan. Nakon što je udahnuo plin, Mihovilović je izgubio svijest. Odmah su mu u pomoć priskočili radnik 'Vodovoda', 57-godišnji Ivo Duhović, kolega, Jakov Šakić, a potom i mještani Matko Biočina (54) i Mladen Vlahović (28), no svi su, zbog udisanja plina, jedan za drugim gubili svijest.
U čitavoj se toj dramatičnoj situaciji najbolje snašao tada 23-godišnji mladić, Ivo Matulić, čija je kuća nedaleko od mjesta nesreće. Pri prvom spuštanju u cijev i sam je udahnuo plin, no čim se oporavio, spuštajući se na dah, uz pomoć svojih sumještana, izvlačio je unesrećene, jednog po jednog. Što se tog svibnja točno dogodilo te kako je tekla, niti malo bezopasna i vrlo složena, akcija spašavanja, pamti naša arhiva, a detalje nam je lani, dva desetljeća nakon nesreće, ispričao heroj s Brača, koji je, samo par dana prije tog dramatičnog događaja, rekao sudbonosno da te uplovio u bračnu luku.
„Taj neugodan događaj, koji je mogao imati tragične posljedice, zbio se samo nakon mog vjenčanja, na kom je bio i moj prijatelj Mladen. On je tog popodneva bio kod nas, gledali smo fotografije, a onda smo začuli viku uspaničenih sumještana. Odmah smo izjurili van i shvatili da su ljudi u nevolji te sam doviknuo ženi da zove Hitnu. Dotrčali smo do cijevi i u njoj vidjeli dva čovjeka, koja su nepomično ležala u hrpi fekalija. Prizor je bio doista stravičan“, prisjetio se Ivo, prošle godine, u razgovoru za Večernjak.
Plin je nadirao, u cijevi se nije moglo disati
Kako bi izvukao unesrećene, odjurio je tražiti konopac, no nije ga uspio naći pa se poslužio gumenim crijevom. „Pokušao sam izvući prvog čovjeka, no gumeno crijevo nije bilo dovoljno čvrsto i puklo je. Izašao sam iz cijevi, a odmah potom sam se i sam srušio na tlo, no nakon 15-ak sekundi uspio sam doći k sebi. Rekao sam prijatelju Mladenu da on, dok se ja ne priberem, proba pomoći ljudima. Susjed je, u međuvremenu, donio konop i Mladen je ušao u cijev. Pokušao je vezati unesrećenog, no zbog visoke koncentracije plina i on se onesvijestio i ostao u cijevi“, ispričao nam je Matulić.
U cijevi su tada, bez svijesti, ležala već tri čovjeka. Plin je nadirao, disati se u cijevi nije moglo ni na kratko, a dah se nije mogao zadržati dovoljno dugo da se stradale ljude čvrsto sveže. Stoga se Matulić dosjetio te je na konopcu napravio omču, kako bi ju, u par sekundi, mogao prebaciti i potom zategnuti oko ruku ili nogu unesrećenih.
„Ti su ljudi doslovno bili u fekalijama do grla. Cijev je bila puna plina i trebalo je raditi jako, jako brzo. Moj plan je bio da pet do šest puta uđem u cijev, na dah, dakle, bez da dišem, te da omčom obuhvatim čovjeka, kako bismo ga mogli sigurno izvući. U pomoć nam je tada došao Matko, no i on se odmah srušio te je ostao u cijevi, čime se broj unesrećenih popeo na četiri“, prisjetio se Matulić.
VEZANI ČLANCI:
U danu je spasio 4 života
Bile su mu tada samo 23 godine, imao je 70-ak kilograma, te je, kako kaže, mogao doslovno skočiti preko auta. Upravo je, zahvaljujući toj sjajnoj, fizičkoj kondiciji i uspio svu četvoricu muškaraca izvući iz cijevi ispunjene plinom, čime je, u samo jednom danu, spasio četiri života.
'Prvom čovjeku kojeg smo spasili samo je ruka virila iz fekalija te sam mu na tu ruku nabacio omču, koja se stegnula oko zgloba i uspjeli smo ga izvući. Potom sam ih redom vezao omčom i izvlačili smo ih van. Sjećam se da je posljednjem iz mulja virila samo noga. Omotao sam ju omčom, a pri izvlačenju, s glavom prema dolje, krv mu se slila u glavu te je odmah došao k svijesti. Skočio je i počeo spašavati Mladena, koji se gušio. U bjesomučnom pokušaju da mu otvori usta, slomio mu je dva tri zuba, ali i omogućio da počne disati', prisjetio se svjedok drame koja se dogodila na Braču i zbog koje je, tog svibanjskog dana, dignut i helikopter, koji je sve unesrećene hitno prevezao u splitsku bolnicu.
'Pilot helikoptera nagledao se u svojoj praksi svega, krvi i tragedija, no jednom je prilikom rekao kako mu je upravo intervencija u Postirama bila najgora u životu“, rekao nam je Matulić. Zbog teškog trovanja plinom, radnik komunalne tvrtke, Pero Mihovilović, jedno je vrijeme bio u komi, priključen na aparate, no priča je ipak dobila sretan kraj. Zahvaljujući brzoj reakciji i hrabrosti, tada 23-godišnjeg mladića, Ive Matulića i mještana Postira, tragedija je, na sreću, izbjegnuta te su sva četvorica unesrećenih muškaraca preživjela. Ivo Matulić, sa svojom obitelji i danas živi u Postirama, bavi se ugostiteljstvom, turizmom te ima građevinsku tvrtku.
>>65 GODINA VEČERNJEG LISTA Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!
To se zove hrabrost.Nazalost o ovom heroju se ne prica niti malo.Nasa mladost divi se kriminalcima a takav jedan olos ovako nesto nebi napravi ni za vlastitu obitelj a kamo li za druge.Bravo momak!!!