Večernji list ove godine slavi svoj 65 rođendan. U šest i pol desetljeća naši su novinari ispisali oko milijun stranica, objavili smo oko 25.000 različitih izdanja. Iz naše bogate arhive, donosimo serijal priča o lokalnim herojima, ljudima koji su spasili nečiji život, o znanstvenici koji su pomaknuli granice, o pobjednicima koji su nemoguće učinili mogućim. Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala.
Tada 19-godišnja Anamarija Gagro i trojica njene mlađe braće u danu su ostali i bez majke i bez oca, no u tom trenutku obiteljske tragedije i neopisive boli mlada je djevojka pronašla snagu te je donijela odluku koja je nekolicini ljudi, među kojima je bila i jedna djevojčica, spasila živote. Anamarija Gagro donirala je majčine organe – srce, dva bubrega, rožnice i jetra, nastavili su živjeti u tijelima nekih drugih ljudi koji su tog dana, kada su dobili organe tragično preminule majke četvero djece, bili ponovo rođeni.
Teška prometna nesreća u kojoj su na mjestu poginuli istaknuti sportski djelatnik iz Čitluka, Božo Gagro (45) i njegov poslovni suradnik, Dragan Kožulj, dogodila se u ponedjeljak, 14. prosinca 2009. godine. Oko 21 i 45 sati, na dijelu autoceste Karlovac-Zagreb, vozač kamiona izgubio je kontrolu nad vozilom. Udario je u ogradu, prikolica kamiona prepriječila je prometnicu, a potom je u njen zadnji dio udario automobil u kojem su bili nastradali. Božo Gagro i Dragan Kožulj poginuli su na mjestu nesreće, a Gagrina supruga Ines, hitno je prevezena u KBC Zagreb. Na žalost, ozljede su bile preteške te je nakon par sati preminula. Tog je kobnog, zimskog dana, uoči Božića, četvero djece ostalo bez roditelja. Najstarija kći poginulih supružnika, 19-godišnja Anamarija, te sinovi Ivan, Ante i najmlađi Gabrijel, kome je bilo tek šest godina, život su morali nastaviti bez svojih roditelja.
POVEZANI ČLANCI:
Te godine, kada je u danu izgubila oba roditelja, Anamarija Gagro bila je studentica u Zagrebu, ali i jedino punoljetno dijete poginulih supružnika. Dileme za nju nije bilo, nakon obiteljske tragedije iz Zagreba se vratila u Čitluk, kako bi se brinula o svoja tri mlađa brata. Kako je tada rekla njena baka, Ana je u trenutku postala 19-godišnjakinja s troje djece, no Ana je baš tada, kada je doživjela bolan gubitak, smogla snage za najhumaniji čin kakav, godinama unatrag, nije bio zabilježen na ovim prostorima. Iako je imala samo 19, odmah nakon tragedije otišla je u bolnicu i zatražila da se organi njene majke doniraju kako bi se spasili životi drugih ljudi. Osoblje KBC-a Zagreb bilo je u šoku, liječnici nisu mogli vjerovati da je jedna tako mlada osoba, u za nju iznimno teškom trenutku, imala snage za tako nesebičan i human čin.
U trenutku smrti roditelja spašavala je živote
„Djevojka je došla do nas i pitala nas mogu li se organi njene majke donirati. Bila je iznimno staložena, iako se u njenim očima i na licu vidjela velika patnja. U svojoj karijeri nisam ni čula, a kamoli doživjela, ovakav događaj“, rekla je tada, vidno potresena, koordinatorica za donaciju organa, doktorica Jasna Stoić- Brezak, dodajući kako je Anamarija tada pitala i mogu li se donirati organi njezinog oca, kako bi se spasio barem još jedan život, no liječnici su morali negativno odgovoriti, jer je Božo Gagro preminuo odmah, na mjestu nesreće. Tijelo Ines Gagro još nije bilo niti pokopano, a njezino je srce već kucalo u tijelu drugog ljudskog bića. Doktor Ivan Borcar sa svojim je timom presadio srce pacijentu koji je bio na umoru, lijekovi mu više nisu pomagali te mu je život spasilo upravo donirano srce majke četvero djece.
„Presadili smo srce Ines Gagro i time spasili našeg pacijenta. On je već danas dobro, budan je, normalno diše, čak je počeo i jesti“, rekao je dr. Borcar, dodajući kako je za novo rođenje tog čovjeka zaslužna humanost kćeri supružnika Gagro. Jetra Ines Gagro bila su hitno transportirana u Njemačku, a tom je transplantacijom spašen život djevojčice, koji je doslovno visio o koncu. Dr. Borcar je tada naglasio kako će organi Ines Gagro spasiti još minimalno dva života, jer je donacija organa podrazumijevala i oba bubrega.
Humanošću se borila protiv tuge
Anamarija Gagro, djevojka koja je darujući organe svoje majke spasila živote njoj nepoznatih ljudi, proglašena je humanistom godine na Večernjakovu 'Pečatu', a njezinu smo potresnu ispovijest objavili par mjeseci nakon obiteljske tragedije, 3. ožujka 2010. godine. „Znam da moram nastaviti dalje... Na meni je velika odgovornost i nisam ni pomislila ostati studirati u Zagrebu i ostaviti svoju braću ovdje, nakon što su mi otac i majka poginuli“, rekla je mlada studentica ekonomskog fakulteta, koja je nakon gubitka roditelja odlučila studij nastaviti u Mostaru. Iako joj je tragedija preko noći promijenila život, njezine su riječi odisale nadnaravnom snagom, baš kao što je i njihov dom, unatoč svemu, odisao toplinom kakva se, zapisala je naša novinarka Ivana Mikulić, rijetko osjeti u nekoj kući. Susreće se ta toplina samo u kućama gdje je obitelj sretna, a Anamarija i njezina braća, Ivan, Ante i Gabrijel bili su sretna djeca, sve do one kobne noći kada je život kakav su do tada živjeli u trenutku nestao.
„Čudno je to što nekako sve ovo dobro podnosimo, ali ja osjećam da je to zasluga nekog drugog. Otac i majka nam daju snagu da izdržimo, osjećam da su tu“, rekla je Anamarija, a pogled joj je odlutao na fotografiju njezinih roditelja. „Nedostaju mi nenormalno, nekada ne mogu vjerovati da ih nema, da je ovo sada stvarnost“, nastavila je, a dok je izgovarala te riječi oči mlade djevojke napunile su se suzama, glas joj je počeo drhtati, kao i olovka u rukama naše novinarke. Bolnu je tišinu prekinuo Anamarijin glas, a njene su riječi – „Sigurna sam da će s nama sve biti u redu“, još jednom pokazale da u sebi nosi nadnaravnu snagu.
POVEZANI ČLANCI:
„Ne znam zašto se ljudi toliko čude mojoj odluci. Znam kakva mi je majka bila, odluka da doniram njezine organe za mene je bila prirodna, normalna. Ne mogu shvatiti da, ako već nekome možete spasiti život, to i ne učinite. Otac i majka su nas odgojili u vjeri i znala sam što mi je činiti. Ne znamo još točan broj osoba kojima su organi otišli. Liječnici su nam rekli da će se te osobe javiti, a trenutak kada ih napokon upoznam bit će mi najljepši mogući trenutak“, rekla je Anamarija, djevojka koja je donirajući majčino srce, jetra, dva bubrega i rožnice, spasila živote potpunih stranaca. No, već sama pomisao da bi zbog odluke koju je donijela njena majka bila ponosna na nju, i njoj i njezinoj braći bila je tada najveća utjeha, jer najvažnije im je bilo nastaviti stopama svojih roditelja te postati dobri ljudi, kakvi su bili i oni.
>>65 GODINA VEČERNJEG LISTA Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!
>> Velika fotogalerija s proslave rođendana Večernjeg lista: Brojni poznati uživali su na spektakularnom partyju
