Petrinjac Željko Grčić Beli (67) iz rijeke Kupe spasio je do sada na desetke života. Prvi put kao dvadesetogodišnjak, a zadnji put krajem travnja kada je iz hladne rijeke izvukao mladu djevojku. Ovaj čuvar petrinjskog kupališta zadnjih 16 godina dežura uz rijeku, od sedam navečer do sedam ujutro doslovce i spava na kupalištu. A ljubav prema Kupi, rijeci i kupalištu, počela je ribičijom.
Kad ne pomaže, peca
– Od malena sam ribič i svaki slobodan trenutak proveo sam na Kupi. Kako je u Petrinji prije rata bilo puno vojske iz svih krajeva bivše države, često su se vojnici davili, ne poznaju rijeku. Otkad sam službeno čuvar, spasio sam šestero ljudi, ali prije toga, kao ribič, na desetke – kazuje nam Beli. Prva spašena osoba bila je 16-godišnja djevojka koja se kupala i propala u dublje vode. Kako je u čamcu pecao, našao se blizu i spasio je. Od tada je spasio brojne kupače, ali i one koji su pokušali u rijeci svojevoljno skončati svoj život. Tako je bilo i s posljednjom djevojkom.
– Krenuo sam u trgovinu i zaboravio novčanik u objektu. Taman sam se htio vratiti kad me prijatelj pitao kamo je otišla ona djevojka koja je silazila niz nasip. Pogledao sam prema rijeci i vidio uzburkanu vodu. Sišao sam, skinuo bundu, hladno je bilo, i vidio mjehuriće. Djevojka je izronila, ali skroz mirna, i opet potonula, i tako još jednom. Skočio sam, uhvatio je za kosu, izvukao na obalu. Povratila je puno vode i pozvao sam hitnu pomoć – prepričava taj hladni travanjski dan Željko.
Ima i simpatičnih situacija
Ističe i spašavanje trojice dječaka koje su neodgovorni roditelji pustili sami na Kupu.
– Jedan se počeo utapati, dvojica su krenula prema njemu, ali nisu imala snage pa su svi zapali u probleme. Sve sam ih izvukao iz vode u čamac. Kupa je opasna, ima dosta brzaca, dosta rupa u koritu, pa vam se čini da je plitko i odjednom propadnete u dublju vodu – dodaje Željko koji se, kad ne spašava, brine o stanju gradskog kupališta. Kod njega nema razbijanja, nema bacanja smeća i svi to poštuju. A katkad se dogodi i simpatičnijih događaja.
– Jedna se Petrinjka srednje dobi kupala prema mostu u Brestu. Pecao sam i čuo da netko viče upomoć. Pogledao sam i vidio da žena paničari u riječnom pli- ćaku. Otišao sam tamo, uveo je u čamac, kad ona skroz gola. Ispalo je da se došla malo okupati, a bila je neplivač. Zakoračila je u malo dublju, ali i dalje plitku vodu, pa je uhvatila panika. Nije mi bilo svejedno da me netko vidi s golom ženom u čamcu kad smo išli po njezinu odjeću – prepričao nam je Željko Grčić.
>> Kupa i Petrinjčica u stalnom porastu
Svska ti čast