Uljarska zadruga Veli Iž posljednja je tvrtka koja je ostala veloiška
jer sve ostalo je privatizirano. Zadruga je osnovana još 1010. godine i
ima 192 zadrugara.
Nedostatak vode
Planiraju proizvoditi ekomaslinovo ulje, koje je ekstra kvalitetno i
skupo, no velik im problem predstavlja nedostatak vode na otoku.
Kako ističe Jasenka Banić, upraviteljica Uljarske zadruge, njihova je
uljara specifična jer je, koliko ona zna, to jedina uljara na
zadarskome području koja masline prerađuje na stari i novi način.
– Ničim se ozbiljnim ne možemo baviti u našem mjestu upravo zbog
nedostatka vode. Na otoku imamo čak 80.000 stabala maslina, i to
autohtonih sorti, orkula, jedrnjača i krambučela, koje želimo usavršiti
kako bismo dobili ekomarkicu. Nama je maslina život, a ne dobije li
maslina vodu kada joj je potrebna, teško da će dati plod koji bismo
mogli preraditi. Stoga je jedino rješenje postavljanje vodovoda na
otoku i uređivanje što više protupožarnih puteva kako bi se došlo do
maslina koje nisu uz ceste – kaže Jasenka Banić.
Iška uljara bila je nositelj razvoja mjesta sve do prije tridesetak
godina, kada je počela stagnacija. Prije dvije godine počelo se u nju
ulagati i posve je preuređena. Povećana je članarina, prodana je
zadružna zgrada i tim novcem kupljeni su novi pogoni za preradu maslina.
No, zbog nedostatka vode iški maslinari teško mogu računati na dobru
količinu ploda, a lani su imali i čak stotinu sušnih dana.
Ekognojivo
Urod je bio odličan, no plod nije mogao dozreti. Jasenka Banić
začetnica je projekta da zadrugari u uljari počnu proizvoditi
ekomasline, no nedostaje im novca za kupnju mehanizacije potrebne za
proizvodnju ekognojiva.
– Obratila sam se Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture i
zatražila da nam pomognu nabaviti mehanizaciju. Treba nam jači traktor
s dizalicom i prikolicom te sjekačem i raspršivačem jer se od otpada od
maslina radi humus. To je potrebno kako bismo masline i zemlju očistili
od svih kemijskih sastojaka i na koncu dobili ekomarkicu – kaže Jasenka
Banić i dodaje kako bi tada i Iž mogao imati prepoznatljivu, išku
maslinu i brendirani proizvod baš kao što Pag ima nadaleko poznati
paški sir.
EKO Uljarska zadruga Veli Iž želi brendirati svoje masline