Eko vožnja može se s pravom smatrati vožnjom budućnosti čije bi navike trebali usvojiti svi vozači s obzirom da promiče vožnju koja je u skladu i manje invazivna po okoliša. Naravno, tu su i nezanemarive financijske uštede koje bi trebale biti dodatna motivacija za širu primjenu eko vožnje. Također, svemu navedenom treba dodati i faktor smanjenja prometnih nesreća sa smrtnim ishodom koje primjena načela sigurne vožnje, kao sastavnice ekološkog pristupa, donosi kao pozitivnu posljedicu.
Nekoliko načela ekološke vožnje gotovo je samorazumljivo, pa tako redovito servisiranje automobila kao i provjeravanje ulja u motoru pomažu da vozilo postane učinkovitije. Tu je i važnost redovitog provjerava i održavanja adekvatne razine tlaka u gumama, jer već razlika od samo 0,2 bara od optimalne povećava otpor kotrljanja što za rezultat ima ne samo veće habanje automobilskih guma već i povećava potrošnju goriva. Držanje nepotrebnih stvari na i u automobilu (poput držača bicikala i skija koji vam, zaista, najčešće ne trebaju cijelu godinu) povećava i njegovu težinu što, opet, povećava i njegovu potrošnju goriva. Nekih se ustaljenih navika teško riješiti, a među takve spada i vožnja s otvorenim prozorima na automobilu koji povećavaju otpor pri vožnji i povećavaju razinu trošenja energije.
Također, u većini automobila nema potrebe za prethodnim zagrijavanjem motora što je jedna od navika koju su vozači naslijedili kroz godine iskustva upravljanja starijim vozilima. Tu se, opet, vraćamo i na podatak Centra za vozila Hrvatske (CVH) koji sugeriraju da Hrvatska ima jedan od starijih voznih parkova na razini Europe. Motor bi trebalo isključiti kada god je to moguće, a noviji modeli automobila imaju takvu samoregulirajuću postavku gašenja motora kada je vozilo u mirovanju. Zanimljivo, ali uštedu goriva generira i povećanje na papučicu gasa. Odnosno, u visokom stupnju prijenosa dodavanje gasa pokazalo se učinkovitijim po pitanju trošenja goriva, u odnosu na manje gasa pri niskom stupnju prijenosa što vrijedi i za vožnju na usponu.
Koliko god možda naivno zvučalo, zaista bismo trebali izbjegavati vožnju automobilom kada god to možemo. Osim što time pomažemo rasterećenju prometa, smanjujemo i vlastitu razinu stresa zbog sudjelovanja u dnevnim gradskim gužvama. Jedan od najplastičnijih primjera koliko je suludo da se baš svaki pojedinac vozi u vlastitom vozilu jest činjenica da nismo skloni dijeljenim načinima prijevoza gdje bismo troškove puta (a time i količinu emisije CO2) podijelili s kolegama, kada god je takvo što moguće. A prednosti dijeljenog prijevoza višestruke su te se usvajanjem samo te jedne navike mogu postići svi navedeni ekološki targeti. S ciljem veće popularizacije ekološkog načina vožnje potrebno je sustavno ulaganje napora u promociju ovakvog po okoliš održivog načina upravljanja vozilima i prirodnim resursima.
