Rukomet je grublji jer ne očekuješ batine i otvorena lica, vrata, ramena ulaziš u udarac. Ali, o ozljedama se ne razmišlja. Ma, poštujem svaki sport, ali mi izgledamo kao da smo došli iz rata: zamotana leđa, koljena, ramena... Nemamo nikakvu zaštitu osim gumice za zube, kaže Jurišić za Max! Eh, baš mi je drago što ćemo opet raditi intervju, dočekao me ragbijaš Mladosti i reprezentacije Nik Jurišić.
- Sjećaš se, 1999.? - dodao je.
Botica, Cooper, Matijašević, Živković, Winslow, Lovreta, Puljiz, Ursić, Vegar, Moors, Nola..., vrtio sam u glavi sastav Hrvatske koji se te 1999. ravnopravno borio sa svjetskim velikanima Italijom, Rusijom, Gruzijom... A Nik mi pod nos gurne Večernjak iz 1999. i priču o limačima Mladosti, klincima koji su tek krenuli u ragbijašku avanturu, u dvorani OŠ Cvjetno. Na kojem je portret tada 11-godišnjeg Nika Jurišića uz opasku: ponajveći talent!
Danas je Jurišić (24) jedan od glavnih igrača hrvatske reprezentacije, koja se i ove sezone bori u skupini A2 Europskog kupa nacija. U Zagrebu će naši 20. travnja ugostiti Nizozemsku, a 27. travnja gostuju kod Litve. U skupini su još Švicarska i Malta, a svi se bore za ulazak u skupinu 1B, iznad koje su još samo Kup šest nacija i skupina 1A. U svakoj je po šest reprezentacija.
Kako se dijete u Zagrebu može tako zaljubiti u ragbi?
- Igrao sam i košarku i nogomet za Zagreb, puno sam sportova promijenio i uvijek bio dobar jer sam bio fizički dominantniji od vršnjaka. Ragbi sam počeo vježbati u 5. razredu nakon što nam je na tjelesni u školu došao Mario Borčić, trener iz Mladosti. Dolazio je u školu dva puta tjedno i dosta nas, čak 15-ak, zainteresirao. Nažalost, ostao sam samo ja.
Dok razgovaramo, pokazuje otečeni gležanj. Koji ujedno objašnjava i filozofiju ragbija u svijetu, ali pogotovo u Hrvatskoj i sličnim zemljama u kojima je to amaterski sport:
- Na posljednjem treningu na Novom Zelandu, prije povratka kući, stradao mi je gležanj. Odveli su me u bolnicu, snimili, zaštitili nogu posebnom čizmom za imobilizaciju... Čim su rekli da nije slomljeno, na štakama sam otišao na aerodrom pa na pripreme reprezentacije. Još šepam, treniram samo u teretani, ali ne postoji bol kad je u pitanju igranje, pogotovo za Hrvatsku! - ponosno govori i dodaje:
- Nema kod nas \"Ne mogu igrati, boli me\". I mnogo je roditelja bilo sretno što su im sinovi kroz ragbi očvrsnuli, prestali \'pekmeziti\'.
Nosimo samo gumicu za zube
Pohvalio se da je prvi hrvatski sportaš koji je koristio tzv. kinezi-tape.
- Za to je zaslužna naša fizioterapeutkinja zlatnih ruku Alica Fabijanić. Imao sam 18 godina kada mi je rekla \"Imam nešto novo, daj da probamo\" i to mi zalijepila. Još su bile roze pa su me dečki u svlačionici zafrkavali. Tek kasnije vidio sam da ih koriste i vaterpolisti, a danas se brojni nogometaši obljepljuju tim trakama.
Svoje ozljede Nik i ne broji.
- Uh... Slomljena kost u stopalu, šavova koliko hoćeš, slomljeni prsti na šakama, ramena, s puknutim rebrom igraš, slomio sam desnu ruku, operirao koljeno, iščašenja zgloba i ne brojim, a jednom su me i \'resetirali\'.
Resetirali?!
- Da, kad je potres mozga bio takav da sedam dana nisam znao gdje sam, mislio sam da sam na Braču, a djevojku i obitelj nisam prepoznao. To je bilo ružno... Ali, zapravo sam zadovoljan što se tiče ozljeda! Jer se ni od jedne nisam morao dulje oporavljati, da ne igram recimo šest mjeseci...
Dodatni je problem što se liječite o vlastitom trošku, savez i klubovi za to nemaju novca. Je li ragbi najgrublji loptački sport?
- Rukomet je grublji jer ne očekuješ batine i otvorena lica, vrata, ramena ulaziš u udarac. Ali, o ozljedama se ne razmišlja. Ma, poštujem svaki sport, ali mi izgledamo kao da smo došli iz rata: zamotana leđa, koljena, ramena... Nemamo nikakvu zaštitu osim gumice za zube. Ne, ni suspenzor.
Znači, u ragbiju nema problema s kultom reprezentacije...
- Ma kakvi, kod nas igrači riskiraju svašta samo da bi igrali. Evo vam primjer: jedan igrač nije mogao dobiti slobodno za utakmicu pa je lagao šefu da je bolestan. No, kako je utakmica bila na televiziji, otišao je i do režisera prijenosa zamoliti ga da prilikom objave sastava umjesto njegova imena stavi neko izmišljeno! Režiser je to zaboravio učiniti, šef ga je uhvatio u laži. Srećom, pobijedili smo pa je prošao samo s opomenom...
Svi igrači rade ili studiraju.
- Ja studiram na Visokoj školi \"Baltazar Krčelić\" u Zaprešiću i nešto zaradim kao redar u noćnom klubu. Donedavno sam vozio kamion za očevu tvrtku, ali kriza je uništila posao.
Hrvatski ragbijaški savez poslao ga je na usavršavanje na Novi Zeland. Tri je mjeseca živio u Aucklandu.
- Živio sam kod suigrača iz reprezentacije Carla Banksa. Zapravo, neko sam vrijeme bio s njegovim roditeljima, čak i sam u njegovoj kući, jer je on ostajao kod trudne supruge. Uglavnom, svaki radni dan ustajali smo u 5.30, odradili trening u teretani i jurili na posao od 8. Do 16 smo radili, pa brzinski lagani ručak, pa na trening. Igrao sam za tamošnji klub, a radio na plantaži bilja. Zalijevao sam cvijeće, sadio, pakirao ga i ukrašavao za prodaju. Rezao sam staro lišće i grančice, radio u plastenicima sa sto vrsta palma, bambusa, kaktusa, fikusa... - opisivao je Nik, te naglasio:
- Žao mi je što sa mnom nije mogao i kapetan reprezentacije Tonči Buzov. I njega su izbornik Milan Jelavić i savez preporučili, ali bio je u to vrijeme na probi u Engleskoj, kamo će vjerojatno i otići čim Hrvatska uđe u EU.
Cilj u Englesku ili Francusku
Kako to da je cijelo vrijeme u Mladosti? Sigurno je bilo poziva...
- Da, da, joooj... Mladost je uvijek imala vrhunske juniore i vrlo loše seniore. Pa i danas je u momčadi Zagreba 10-12 igrača poniklih u Mladosti. I meni su govorili \"Idi u Zagreb, tu ćeš se samo ozlijediti.\", bio sam na prevagi, Mladost je igrala jako loše, ali ostao sam. Zašto? Ne znam, emotivac sam, kad dođem u naš kontejner i sjetim se kak\' smo k\'o klinci igrali po snijegu na -10 stupnjeva, a klub nije imao za hranu, ali smo dobili čaj nakon tekme... A eto, danas smo u svakom pogledu jači klub od Zagreba, jedino imamo puno ozlijeđenih igrača. A cilj mi je otići u inozemstvo, u Englesku ili Francusku. Ondje su i 2. i 3. liga profesionalne...
