Fundamentalna fizikalna konstanta srodnosti naboja elektrona i brzine svjetlosti možda ovisi o mjestu u svemiru, objavio je tim astronoma. Ako se to pokaže istinitim, osnovna pretpostavka da su zakoni fizike svuda jednaki bit će srušena. Ipak, nisu svi sigurni u istinitost ove tvrdnje.
Konstanta koja se dovodi u pitanje je takozvana konstanta fine strukture, odnosno broj vrijednosti oko 1/137 koji diktira snagu elektromagnetske sile i time određuje točnu dužinu valova svjetlosti koju atom može apsorbirati. Ideja o promjenjivosti te konstante nije nova, donosi ScienceMag. Astrofizičar John Webb i njegovi kolege sa sveučilišta New South Wales u Sydneyju do tog su zaključka došli 1998. koristeći podatke 10-metarskog teleskopa zvjezdarnice u Mauna Keau na Havajima kojom su promatrali sjevernu hemisferu.
U svom istraživanju tim se usredotočio na sjajna središta prastarih galaksija, odnosno kvazare. Svjetlost kvazara mora probiti oblake plina na svom nekoliko milijardi godina dugom putovanju prema Zemlji, a atomi plina apsorbiraju tu svjetlost na određenim valnim duljinama. Upravo zbog toga svjetlosni spektar koji doseže Zemlju "promašuje" neke od tih valnih duljina i odražava se kao neka vrsta barkoda. Sveobuhvatna promjena tog koda pomaže znanstvenicima u otkrivanju udaljenosti oblaka plina i vrijeme kada je svjetlost kroz njega prošla, a praznine u kodu otkrivaju konstantu fine strukture tog trenutka. Analizirajući te podatke Webb i njegovi kolege zaključili su da je konstanta oko jednu stotinutisućinku manja nego prije 12 milijardi godina. Bila je to poprilično radikalna tvrdnja s obzirom na to da se uvijek vjerovalo kako su zakoni fizike isti bez obzira gdje u svemiru se nalazili.
Njihovo otkriće nije, međutim, bilo prihvaćeno. Šest godina kasnije Patrick Petitjean i njegovi kolege s pariškog Instituta za astrofiziku iskoristili su rezultate promatranja 23 oblaka plina dobivena teleskopom iz Cerro Paranala u Čileu koji motri sjeverno nebo, ali nisu pronašli nikakve primjetne varijacije u konstanti.
Ipak, to nije poljuljalo Weba i njegove kolege koji su sjeverno nebo odlučili promotriti sami. Njihovo promatranje 153 oblaka plina pokazalo je razliku od jedne stotinutisućinke u u konstanti fine strukture od prije 12 milijardi godina. Čini se kako ta promjena konstante nije samo vidljiva na sjevernom nebu nego su apsorpcijski uzorci puno veći i vidljivo se protežu čitavim svemirom, iako nešto manje na udaljenoj sjevernoj nego na južnoj strani.
– Rezultati istraživanja su senzacionalni – smatra atomski fizičar Wim Ubachs sa sveučilišta u Amsterdamu te dodaje kako bi oni mogli biti indikatori da je svemir puno drugačiji nego ga se zamišljalo. I sam je otvoren prema ideji da se fundamentalna konstanta mijenja pod utjecajem mjesta i vremena jer i znanstvenici nemaju objašnjenje zašto su vrijednosti konstante takve kakve jesu. Ipak, tvrdnja o promjeni konstante zahtijeva snažne dokaze što podaci Webbova tima, kako se i sami slažu, još uvijek nisu.
a neki \"znanstvenici\" pokušavaju sve objasniti ali teško uspjevaju...a bilo bih im lakše da priznaju da je Bog stvorio svemir i sve što postoji i The End.