Protekle je subote u Rimu završena Sinoda biskupa koja je u središte rasprava postavila pitanje euharistije ili svete mise sakramenta koji je katolicima u središtu duhovnosti. Promatračima je unaprijed bilo jasno da se neće znatnije raspravljati o dogmatskim naglascima u pogledu euharistije, nego je, i po nekim naznakama koje su dolazile od pripremnih komisija, ali i po izboru teologa, bilo jasno da će riječ biti više o pastoralnome i disciplinskome pristupu. Jesu li zato za Sinodu toliko malo zanimanja pokazali svjetski, pa i naši mediji?
Iz poruke vjernicima na kraju trotjednih zasjedanja vidljivo je da Katolička crkva svoj nauk o euharistiji ne mijenja što je posve razumljivo. Ponovljen je nauk II. vatikanskog koncila i papinskih enciklika o euharistiji, a kad bismo ipak htjeli naći neku novost, zapravo je ne bi bilo. U poruci su ponovljeni crkveni stavovi o sekularizaciji, ravnodušnosti i relativizmu u zapadnome društvu, a jednako tako i poznata stajališta o potrebi očuvanja mira, te nužnost ustrajavanja na znanstvenom, društvenom i moralnom području kao i pozivi vladama da promiču zakone koji će poštovati ljudski život, brak i obitelj te da se jače zauzmu za borbu protiv nasilja, nepravdi i bijede. Sve već dobro znano.
Jedina kakva takva novost jest biskupska osuda nekih "proizvoljnih ponašanja" svećenika i vjernika u slavljenju mise. Možda se misli na praksu u nekim zapadnim zemljama, primjerice u Njemačkoj, gdje se inicijativom svećenika i vjernika, mimo biskupa, misa, odnosno obred Večere Gospodnje, slavi zajedno s pripadnicima drugih kršćanskih crkava. Osim toga, očito je, barem u nekim misijskim zemljama, bilo odstupanja od rimskoga obreda slavljenja mise, za što se sada traži stroža disciplina, a ponovljena je želja da se katolici vrate ispovijedi, koju sve više zapuštaju. Biskupi su konstatirali da na Zapadu nema dovoljno svećenika, no zato njihov broj raste u afričkim, južnoameričkim i azijskim zemljama. S tim u svezi, bilo je i prijedloga vjernika da se katoličkim svećenicima dopusti ženidba, što je odbijeno.
Malo je tko očekivao da će se na Sinodi nešto značajnije dogoditi u pogledu gorućega problema u Katoličkoj crkvi da se pričesti pripuste rastavljeni i ponovno vjenčani vjernici. Ponovljena je preporuka da oni nastave dolaziti u crkvu i da im se posveti pastoralna skrb. Drugo je pitanje kako takvi vjernici doživljavaju skrb u kojoj su, htjeli ne htjeli, u lošijem položaju od, primjerice, teških kriminalaca. Jer dok ovi posljednji, ako se ispovjede, mogu primiti pričest, rastavljeni i ponovno vjenčani to, na žalost, ne mogu. Sve u svemu, čini se da je Sinoda potvrdila sve što je bilo poznato. Čovjek bi se upitao: Koliko je onda bila nužna?
