Bilo gdje u Europi prva asocijacija običnih ljudi na riječ Bruxelles jest – glavni grad Europske unije, sjedište NATO-a, grad dobre čokolade i dobrog piva... Kad netko u Grčkoj, Hrvatskoj ili Italiji kaže "selim se u Bruxelles", to obično znači da je dobio odlično plaćen posao u nekoj od europskih institucija. Ali mlade ljude poput Vincenta Bruyninckxa Bruxelles asocira na nešto drugo – na cirkus. Jedna od najprestižnijih škola za cirkusku umjetnost, svojevrsni "Harvard za cirkusante", nalazi se u Bruxellesu, a 22-godišnji Vincent Bruyninckx iz belgijskog grada Mechelena jedan je od 18 mladih ljudi koji su ovoga ljeta odabrani između nekoliko stotina kandidata kao studenti ESAC-a u novoj školskoj godini.
Sklekovi na prijamnom
ESAC je kratica za Ecole Supérieure des Arts du Cirque, visoku školu cirkuskih umjetnosti. Od 18 primljenih polaznika, samo su dvojica Belgijci, a ostalo su sve mladi cirkusanti iz Brazila, Australije, Finske, Argentine, Amerike... U drugim školama diljem svijeta učitelji često znaju zapovijedati učenicima: "Dosta cirkusiranja, uči"! U ovoj visokoj školi, međutim, cirkusiranja nikad dovoljno. ESAC je svjetski ugledna škola, za mjesto u njoj bore se stotine mladih ljudi kojima nikad nije dosta cirkusiranja, a Vincent Bruyninckx objašnjava kako je izgledao njegov prijamni ispit.
– Na prijamni ispit pozvali su oko 100 kandidata koje su odabrali na temelju videosnimke priložene uz svaku prijavu. Samih prijava bilo je puno više, ali prvi je odabir na temelju videosnimke. Kad se nas stotinjak pojavilo na prijamnom, podijeljeni smo u grupe. Prva dva dana protekla su u fizičkim testiranjima – objašnjava.
Sklekovi, trbušnjaci, trčanje, skakanje, sve čime se može mjeriti fizička snaga i izdržljivost kandidata.
Testiraju kreativnost
– Pokušavaju te fizički slomiti – kaže Vincent Bruyninckx o tom dijelu prijamnog ispita. Zatim slijedi kazališna radionica, ples, gimnastika, akrobacije... Sve čime se može testirati kreativnost kandidata. Sve to traje dva dana, od 8 ujutro do predvečer, a treći dan svatko dobije zadatak izvesti neku svoju točku od 3 do 4 minute. Na osnovi svega viđenog u ta tri dana profesori odbace 70 kandidata i zadrže njih 30 koji idu u drugi krug.
– Pao sam na pod kad sam čuo svoje ime. Toliko si već fizički i mentalno opterećen nakon tri dana testiranja, toliko emotivno slab... Ali sljedećeg dana počeo je drugi krug i sve je već postalo drukčije. Neobično je vidjeti samo 30 ljudi, već se tada stvori dojam da bi to mogao biti tvoj razred. Iako smo jedno drugome konkurenti, već smo bili prijatelji – govori 22-godišnji Vincent.
U drugom krugu kandidati prolaze pravu umjetničku audiciju. Prvo svatko ima veliki intervju s profesorom u kojem se razgovara o tome što kandidat želi, kakva očekivanja ima od ove škole, kojim smjerom se želi razvijati u cirkuskoj umjetnosti, što ga motivira, kako razmišlja o sebi i o životu... Zatim svaki kandidat izlazi pod svjetla pozornice i dobiva zadane scene koje treba odigrati. Profesor ga ispravlja, daje upute, govori što radi pogrešno i traži da sve ponovi s ispravkom. To je prava audicija, nema više tjeranja kandidata do granica fizičke izdržljivosti, lakše je nego u prvom krugu, ali ovo je ključan dio za konačnu ocjenu o prolasku ili eliminaciji.
Drugi krug traje dva dana, što znači da čitav prijamni traje 5 dana, i na kraju se dvadesetak profesora povuče na vijećanje u jednu sobu. Vincent je otišao prošetati se u park, pridružila mu se i djevojka, a kao potpora u ovim važnim trenucima stigli su i njegov brat te članovi Vincentove male cirkuske trupe...
– Svi su bili još nervozniji od mene. Objava imena izgledala je vrlo formalno, profesori su stajali na prvom katu, na balkonu, a mi ispod njih. Pred kraj čitanja imena moj je brat već plakao. Na kraju su svi plakali od sreće. Osim mene – kaže Vincent Bruyninckx. Njegov brat pohađa cirkusku školu u Francuskoj i član je velikog cirkusa Cirque du Soleil koji ima sjedište u Montrealu, ali je globalno poznat i sveprisutan.
Belgija ima jednu od najprestižnijih visokih školi cirkuskih umjetnosti u čitavoj Europi, Francuska ima oko 400 škola za cirkusante, a Velika Britanija je početkom ove godine londonskoj školi Circus Space dala status nacionalne obrazovne institucije, čime je britanska vlada pokazala da cirkusku umjetnost doživljava ozbiljno. Mnogi mladi ljudi diljem Europe otkrivaju privlačnost u cirkuskoj umjetnosti i žele svoj život i karijeru posvetiti tome. U stotinama različitih europskih gradova na semaforskim križanjima pojavljuju se i cirkusanti amateri koji žongliraju i pokazuju druge vještine u nadi da će oraspoložiti vozače i dobiti od njih koji euro ili kunu. Ima ih i u Zagrebu, na križanju Kumičićeve, Mihanovićeve i Miramarske ulice. U Bruxellesu ih ima na znatno više križanja. Priča Vincenta Bruyninckxa, novog studenta elitne cirkuske škole u Bruxellesu, pokazuje s kakvom predanošću mladi ljudi pokušavaju postati profesionalni cirkuski umjetnici. ESAC prima studente koji imaju između 18 i 23 godine, a Vincent ima 22 i ove je godine rekao sâm sebi: sad ili nikad.
Njegova ljubav prema cirkuskim umjetnostima seže u djetinjstvo. U obitelji mu nitko nije bio cirkusant, a stariji brat tome se posvetio ugledajući se na mlađeg Vincenta, a ne obrnuto.
– U Belgiji je tradicija da za prvu pričest dobiješ bicikl. Ja sam poželio da mi kupe unicikl, jednokotač. Odmah sam na njemu pokušao naučiti i žonglirati. Imao sam sedam godina i otad traje moje zanimanje za cirkuske vještine – kaže Vincent Bruyninckx.
Nema zabušavanja
Prije osam godina on, njegov brat Simon i još dvije djevojke osnovali su svoju cirkusku trupu Collectif Malunes. S trupom često gostuju po festivalima u inozemstvu. Dan prije no što smo se sreli i razgovarali u belgijskom Antwerpenu, Vincent se vratio s gostovanja u Nizozemskoj, a nekoliko dana poslije već je s trupom bio na putu za Njemačku. Prijamni ispit prošao je od 1. do 5. srpnja, a nastava u školi počinje 15. rujna. Početak škole jednako je neobičan kao i kurikulum: cijela nova generacija ide na izlet na more da se bolje upoznaju. Ali u prestižnoj cirkuskoj školi nema mjesta za "cirkusiranje" u smislu zabušavanja na nastavi. Traži se gotovo vojnička disciplina.
– To mi se sviđa. To je način da postanem bolji – kaže Vincent Bruyninckx.
Priča o njegovu životu možda nudi i lekciju za sve roditelje. Kad vam dijete poželi biti cirkusant, ne tjerajte ga da "radi nešto ozbiljno u životu, a ne te gluposti". Tjerajte ga u Bruxelles.
>>Pola tone leda kao metafora transformacije iz muškarca u ženu
Jedini pravi cirkusanti su oni u Parlamentu EU u Bruxelles-u.