Toma Andrić (68) umirovljeni je pravnik, živi u Zagrebu, na Srednjacima. Stjepan Koritić od njega je trinaest godina mlađi, radi kao stolar i stanuje na drugom kraju grada – u Poljanicama. Nemaju njih dvojica ni zajedničkih prijatelja, ni rođaka, ni znanaca. Ipak, postoji među njima veza, i to sudska, koja traje već osmu godinu.
Točno 19. lipnja 2002. u Privrednoj banci na Koritićevo je ime podignut kredit 49.500 eura, jamstvo je stavljeno na teret Andriću, na čiju je kuću u Rogoznici upisana i hipoteka. A toga dana ni jedan od njih nije bio ni blizu poslovnice u zagrebačkom prolazu Oktogonu niti je vidio javnobilježnički ured u Jurišićevoj!
– Napravio sam u Rogoznici kuću s devet apartmana i htio je prodati. Cijelu 2001. oglašavao sam je, a onda mi se sredinom 2002. javila žena. Kazala je da se zove Gordana Kamber, da radi za vlasnika koji se u Austriji bavi izvozom trupaca iz Banje Luke, da je ona turistički ekspert i da im moja kuća treba jer će se baviti lovnim turizmom. Zvala je i dolazila, a ja sam joj fotokopirao dokumentaciju – građevinsku dozvolu, nacrte... Ma sve papire. Kuću je fotografirala – prisjeća se Andrić.
U početku mu je Gordana, za koju je od policije doznao da joj je ime Snežana Saraga (nedavno uhićena kao članica grupe koja je i od pritvorenog bivšeg šefa Poštanske banke Josipa Protege iskamčila novac za "obustavu" kaznenih postupaka, op.a.) tvrdila da će platiti gotovinom. Zatim je mijenjala priču o načinu isplate, a u kolovozu te godine zamuknuli su njezini telefoni i telefoni njezina šefa. Mislio je Andrić da je odustala, i u rujnu se vratio u Zagreb. Začudio se što u poštanskom sandučiću nije našao ništa.
– Pitao sam poštara gdje su moji računi, a on je kazao da sam promijenio adresu za primanje pošte – kaže Andrić pokazavši potvrdu da je "tražio" da mu pošta od lipnja do rujna dolazi u Palmotićevu 56.
Preselili se, a da ne znaju
– Pomislio sam da se netko htio našaliti – prisjeća se.
Koliko je ta "šala" otišla daleko, otkrio je kad mu se javio novi kupac i kad je iz vlasničkog lista doznao da je na njegovu kuću u Rogoznici upisana hipoteka jer je jamac.
– Šokirao sam se, išao u banku, i ništa nisam mogao učiniti. Kuću sam morao prodati, pa sam od dobivene kapare zatvorio kredit i tužio banku radi utvrđivanja ništavnosti ugovora. Najprije me Općinski sud odbio, no Županijski je uvažio žalbu. U ponovljenom postupku donesena je presuda u moju korist i da mi banka mora vratiti 422.398,10 kuna. Ali PBZ se 29. svibnja 2007. godine žalila i do danas ništa nije riješeno – govori Toma Andrić i opsežnom dokumentacijom, koju je proteklih godina prikupio, a tu je i nalaz grafološkog vještačenja o krivotvorenju njegova i Kortićeva potpisa, potvrđuje svoju priču.
U PBZ-u kažu da ne mogu komentirati detalje iz postupka te da uvijek provjeravaju podatke klijenata. "Unatoč svim nastojanjima i poduzetim radnjama katkad nije uvijek moguće utvrditi i prepoznati loše namjere klijenata, koji se koriste vrlo sofisticiranim metodama s osnovnim ciljem kako bi prevarili banku", kažu.
Podeblji je fascikl i u domu Koritićevih. Stjepanova supruga Elizabeta složila je u njega hrpu papira raznoraznih ovrha. Ona vodi računa o dokumentima, a njemu je već muka od svega, pa ne želi govoriti o tome što ih je snašlo te riječ prepušta supruzi.
Čak nema niti račun u banci
– Od opomene za kredit u Privrednoj banci nismo mogli doći k sebi. Pa, moj muž u životu nije podigao kredit, nikada nikome nije bio jamac, čak nema ni računa u banci – govori Elizabeta Koritić.
Kad im je u listopadu 2002. stigla obavijest o otkazu ugovora o kreditu u PBZ-u, već su znali da je netko ukrao identitet Stjepana Koritića, čovjeka koji nikada nije izgubio dokumente, nije plaćao internetom, niti igdje ostavljao svoje podatke. Ostavio ih je samo u policiji, kad je stare dokumente zamijenio novima. Jer, u srpnju te iste godine iz autosalona u Velikoj Mlaki, u kojemu Koritić nikada nije bio, tražili su od njega da vrati auto koji je uzeo u rent-a-caru.
Policija je utvrdila da podaci iz osobne i vozačke ostavljene u salonu odgovaraju njegovima, ali na fotografiji je bio drugi čovjek. U rujnu je iz policije dobio obavijest da je njegovim autom, iako ga nije imao, počinjen prekršaj. Uskoro je doznao da je za kupnju opel astre ulovljene u tom prekršaju u poslovnici Riječke banke u Sinju, kamo nikada nije išao, na njegovo ime podignut kredit 19.498 eura. I ondje je njegova osobna bila falsificirana.
– Još 2006. banka je podnijela zahtjev za ovrhu muževih primanja zbog 124.544,28 kuna duga – kaže E. Koritić pokazavši kako je na jednom od dokumenata kao adresa za dostavu pošte njezinu suprugu navedeno: Trg Stjepana Radića, Velika Gorica, kod R. Šolića.
– Mi smo od 1998. u ovom stanu, nemamo nikakve veze s Goricom. Ne, nismo išli na tu adresu provjeravati tko tamo živi. Neka to radi policija – kaže.
Da vrati novac, oko 54.000 kuna, od njezina supruga traži i Croatia osiguranje, za osiguranje kredita za kupnju opel astre, koju nikada nije imao.
Sve će otići u zastaru!
Općinski sud u Rijeci presudio je, a Županijski u Požegi potvrdio, da taj iznos moraju platiti. Sutkinja Jasna Zubčić u obrazloženju je navela da sud "nije ovlašten na prijedlog tuženika vršiti kazneni progon protiv nepoznate osobe".
– Imamo četvero djece i bilo je vrlo neugodno kad nam je policija svako malo dolazila na vrata s nekim rješenjem, pozivom... A ovo sada postaje pravo zastrašivanje. Neću nikome dopustiti da mi uđe u stan i popisuje stvari za ovrhu. Neka policija i sud riješe tko je to napravio. Pa moj muž ne vadi putovnicu, neće u inozemstvo jer se boji da ga na nekoj granici ne uhite. Tko zna koliko je toga podignuto na njegovo ime! Rekla sam mužu da pazi kad hoda, još će ga netko strpati u auto zbog "dugova" – plaši se Elizabeta Koritić.
Opel astra za koju je "podigao" kredit, pronađena je u Zagrebu u ožujku 2003. U njoj je bilo devet opušaka i otisci prstiju. Da su ti tragovi policiju doveli do Snežane Sarage, pretpostavlja Toma Andrić, jer je tako za istrage i čuo. Da bi se zaštitio od daljnjih zloupotreba svojeg identiteta, podnio je on i na kraju odbijeni zahtjev za promjenu JMBG-a.
– Moj predmet je transparentan, a ni osam godina nije dovoljno da ga riješe. Nema optužnice protiv Sarage i sve mi se čine da ovo ide u zastaru – kaže.
Istraga je otvorena, a u općinskom državnom odvjetništvu kažu da policija "nije utvrdila identitet počinitelja kaznenog djela na njegovu štetu".
Nema ništa gore kad ti se ovako nešto dogodi,a država ni da se pomjeri jer prezauzeti su lovljenjem baba koje skupljaju protuzakonito drva po šumama,babama što prodaju po tržnicama i sličnim \"sitnim kriminalcima\"! Ne znam što bi napravio da mii se ovako nešto dogodi!?