Davor Lukšić unuk je slavnog Andronika Lukšića, vjerojatno najbogatijeg potomka bilo kojeg hrvatskog iseljenika. Naime, Androniko Lukšić sin je Bračanina Polikarpa Lukšića koji se 1910. odselio u Čile i ondje se oženio s kćeri bolivijskog narodnog junaka, Elenom Abaroeom. Ti bračko-bolivijski geni u krvi Andronika Lukšića dali su mu, izgleda, neviđeni instinkt za biznis.
Od imena Lukšić stvorio je prepoznatljivu latinskoameričku poslovnu dinastiju. Postoje različite procjene njihova bogatstva, ali moglo bi se reći da danas vrijede barem 20-ak milijardi dolara. Androniko se kao poduzetnik vratio u Hrvatsku na poziv predsjednika Tuđmana, a njegov unuk Davor već nekoliko godina vodi hrvatski dio obiteljskog biznisa, i to, kako se čini, stopama sigurnog rasta.
Davora Lukšića u domaćim medijima opisivali su kao stidljiva princa koji uživa u uredu s najboljim pogledom na grad Zagreb. No, kad upoznate Lukšića, dojam je da imate posla sa zgodnim, tamnoputim Latinoamerikancem koji teško privatno može baš biti stidljiv, a što se tiče nazivanja “princom”, nekako je puno više tip mladog, suvremenog, odmjerenog i vrlo praktičnog biznismena koji najčešće u Europi leti običnom, ekonomskom klasom, premda si vjerojatno može priuštiti private jet. Uz to, njegov ured s najboljim pogledom, zapravo je vrlo skroman – tek nekoliko soba sa šačicom zaposlenika, ali, istina, pogled je zaista jako lijep.
:: Kao mladi poslovni čovjek profesionalno iskustvo stjecali ste u bankarstvu i investicijskim fondovima u New Yorku i Londonu. Jeste li zbog toga bili manje ili više zainteresirani za poslovne mogućnosti u hrvatskom financijskom sektoru?
Činjenica da sam došao iz financija svakako mi je pomogla da razumijem tvrtke i industrije s kojima se ranije nisam susretao. Moje iskustvo u financijskoj industriji, međutim, ni na koji način nema veze s mogućnošću ulaganja u hrvatski financijski sektor. Čvrsto vjerujem da iskustvo u financijama omogućuje bolju procjenu i razumijevanje bilo koje tvrtke. Trenutačno sam potpuno usredotočen na naš portfelj u turizmu i nekretninama.
:: Budući da je obitelj Lukšić prisutna i u financijskom sektoru, logičan je zaključak da je vaša obitelj istraživala mogućnost ulaganja u hrvatske banke ili osiguravateljske tvrtke, ali da nijedna od prilika nije bila dovoljno privlačna. Je li to istina ili je riječ o krivoj pretpostavci? Planirate li u budućnosti nešto napraviti i u hrvatskom financijskom sektoru?
Prije dosta godina razmatrali smo mogućnost ulaganja u financijski sektor u Hrvatskoj. To se na kraju nije realiziralo, ali o tome ne znam previše. Koji god razlozi bili u pitanju, vjerujem da nam je turizam u to vrijeme bio zanimljiviji i da je bio bolja prilika od bankarstva – moj je djed smatrao da je ulaganje u turizam najbolji način da se pridonese oporavku Hrvatske. To je svakako bio pravi potez jer turizam u Hrvatskoj već neko vrijeme bilježi stabilan rast. Istovremeno, financijska industrija prolazi kroz određene teškoće, posebice u Europi, gdje je regulativa sve stroža. Zbog svega toga cijeli sektor bilježi lošije rezultate i manje je privlačan ulagačima. S obzirom na to, trenutačno ne planiramo ulagati u financijsku industriju. Za sada smo sto posto usredotočeni na akviziciju Istraturista, obnovu hotela Kompas u Dubrovniku i sva ostala ulaganja s ciljem povećanja kvalitete i poboljšanja usluga, kao i na pripreme za sljedeću sezonu.
Cijeli intervju pročitajte u izdanju Večernjeg lista od subote
>> Lukšić grupa kupila umaški Istraturist za 120,1 milijun eura
>> Davor Lukšić sa zaručnicom pratio Ferryjev koncert iz prvog reda
Lovu sto je on ulozio u Hrvatsku to je samo kap u more.