Posljednjih se mjeseci u nas dosta često čuju snažni glasovi protiv, primjerice, javno izloženih križeva i općenito protiv isticanja vjerskih obilježja. Jedan je, u medijima nezaobilazni ekspert za ljudska prava, nakon nedavne propovijedi kardinala Bozanića u Trogiru, kada je on vjernicima preporučio da se ne plaše isticati simbole svoje vjere i u javnosti, brže-bolje požurio reći kako je to "nedopustivo" upletanje vjere u javno područje. Dotični ekspert, kojemu za komunizma znamo i neke druge preokupacije, očito smatra da vjeri nije mjesto ni u kakvoj javnosti, premda Kardinal nije precizirao na što se odnosi isticanje križa u javnosti. Očito je da mnogi javnost poistovjećuju s državom, a manje s onim što se još od grčkih i rimskih vremena nazivalo "publice" javnošću koja nije pod kontrolom stranačke ili državne vlasti, nego naroda.
Na ovome planu dosta se često javljaju problemi upravo zbog ideološke obojenosti. Ljudi teško napuštaju svoje ideologije i vrlo se sporo privikavaju na toleranciju prema onima koji drukčije misle ili pak vjeruju. U ovome trenutku našu javnost još uvijek dosta snažno zapljuskuju valovi ideologija za koje smo mislili da su prošlost. Te ideologije svem vjerskom koje bi imalo mjesta u našoj društvenoj javnosti jednostavno odriču to pravo. Nakon diktature proletarijata čini se da nastupa diktatura laicizma.
Takav laicizam ponovno, samo pod drukčijim nazivom i drukčijim metodama, vjeru želi stjerati natrag u sakristiju. Vjera je, kažu sve glasniji zagovornici takvih laicističkih ideologija, privatna stvar i kao takva nema se što miještati u pitanja od javnog interesa. No, može li se odvojiti vjersko uvjerenje od vjerskoga života? Koji to skalpel može razdijeliti vjernika iz kuhinje i vjernika u poduzeću, vjernika na placu i vjernika u Hrvatskome saboru? Novi oblik diktature laicizma htio bi nametnuti jednoobličnu stvarnost u kojoj bi javnost ponovno bila pod pretežitim i nedemoktratskim utjecajem manjine. U svome redovitom nagovoru uz molitvu Anđeo Gospodnji papa Benedikt XVI. upravo je protekle nedjelje spomenuo tu problematiku, i to u kontekstu velike teme vjerskih sloboda. Spominjući kako se vjerska sloboda temelji na čovjekovu dostojanstvu i kako je čovjek obdaren slobodom i sposobnošću traženja istine, Papa je ustvrdio kako je u ovome trenutku vjerska sloboda "daleko od toga da bude svuda i činjenično zajamčena".
Izrijekom kaže: "U nekim slučajevima ona je onemogućena iz religioznih ili ideoloških razloga; u drugim slučajevima, premda na papiru priznata, u stvarnosti je spriječena od strane političke moći ili, na himben način, kulturnom prevlašću agnosticizma i relativizma." Diktatura laicizma, ili kako Papa kaže "agnosticizma i relativizma", nova je opasnost za čovjekovu slobodu.
