S vrećicama u kojima je bio svježi kruh Večernjakova se ekipa zaputila užim središtem Osijeka. Na svojim već uobičajenim punktovima sjedili su Osječanima dobro poznati prosjaci i molili prolaznike za pokoju kunu.
Nakon nekoliko pritužbi na našu adresu “kako prosjaci samo žele izmamiti novac, a hranu bacaju”, odlučili smo provjeriti je li to uistinu tako.
Pecivo i šljive za ručak
– Nemamo kovanica, nažalost. Možemo li vam dati kruh? – zapitali smo oprezno.
– Neka, neka, može, može! Hvala vam puno! Bolje i to što ste mi dali nego sitne kovanice – smješkao se stariji muškarac u prolazu kod Trga slobode posežući za bijelom vrećicom.
Pola sata poslije, njegovo je mjesto bilo prazno. Nekoliko metara dalje sjedio je i jeo kruh i šljive.
Zadovoljni što smo ga nahranili, zaputili smo se u Županijsku ulicu. Vrećicu s kruhom ponudili smo i muškarcu koji tamo svakodnevno prosi. U njegovoj je plastičnoj posudici bilo samo nekoliko kovanica od deset i dvadeset lipa.
– Ne! Imam ja kruha! Meni ne treba – odbio je kratko i hladno. U daljnji se razgovor nije upuštao.
– Dobro, samo smo htjeli pomoći – ispričali smo se i otišli. Bez riječi nas je ispratio pogledom.
U sličnoj se situaciji prije nekoliko mjeseci zatekla 21-godišnja Osječanka Anja.
– Izašla sam iz pekarnice na Trgu slobode i odmah me zaustavio prosjak koji me tražio novac. Kupila sam dvije kifle pa sam mu jednu htjela pokloniti, dala sam mu je u ruke i otišla. Kada sam se par koraka dalje okrenula, vidjela sam kiflu na podu. Bacio ju je i prije nego što sam otišla – ispričala nam je ogorčena Anja.
Dodala je kako ju je prije toga znala mučiti grižnja savjesti kada bi se oglušila na molbu za pomoć.
– Sada ih ignoriram, nemam ni najmanje dvojbe – odrešita je.
No, da je nekima bilo kakva pomoć uistinu dobrodošla, uvjerili smo se već na sljedećem uglu.
Bili kod suca za prekršaje
– Kako ne! Hvala vam puno, ugodan dan! – osmjehnuo nam se muškarac s ispruženom rukom u Kapucinskoj ulici.
Nekoliko minuta poslije sreli smo ga u razgovoru s policajcem.
– Upozorio me da se maknem. Kaže da su se neki građani žalili. Ne vučem ja nikoga za rukav, stojim i čekam – prepričava nam. Prijavu mu ovaj put nisu pisali, ali jednu je već zaradio i završio licem u lice s prekršajnom sutkinjom.
– Rekao sam joj: “Malo prije si možda prošla kraj mene i dala mi dvije kune, a sad me kažnjavaš”. Uzeli su mi sve što sam isprosio. To vam sve onda ide u državni proračun – znalački nam objašnjava. Maknut će se, kaže, dok spomenuti policajac ne ode, smjena mu je, ocjenjuje, ionako pri kraju pa će doći drugi. Onda će opet zauzeti svoje mjesto.
– Mogu ili prositi ili kopati po kontejnerima. Što da radim? Posao nemam, a problema je stotinu – zaključuje naš sugovornik.
Eris je rekla: \"radije ću dati uzalud nego ne dati kome doista treba\". Bravo! Jednostavno i jasno... neka bude na grijeh onima koji se usude bacati kruh na zemlju ali ipak je nase da im pomognemo u nevolji! Bogu hvala pa mozemo pomagati...