humanost

Lav Ulični dobri je duh slavonskobrodske bolnice

lav ulični
Foto: Ivica Galović/PIXSELL
1/4
19.04.2014.
u 17:00

Dobitnik nagrade “Ponos Hrvatske” smisao života pronašao u pomaganju bolesnima. Pomažući drugima, najviše je pomogao sebi, kaže majka Slavica.

Ustajanje u 8, rad na Odsjeku za onkologiju i hematologiju Internog odjela brodske Opće bolnice do 14, povratak kući, ručak, gledanje televizije (obožava dokumentarce o životinjama), večernja šetnja sa psom, japanskim ši-cuom Mukijem, spavanje.

Tako otprilike izgleda jedan običan dan u životu Lava Uličnog, 24-godišnjeg Brođanina koji je za svoj nesebični humanitarni angažman proglašen hrvatskim volonterom godine, a dodijeljena mu je i nagrada “Ponos Hrvatske".

Svi ga grle i pozdravljaju

– Društvena sam osoba, volim pomagati. Vozim bolesnike na krevetu i u kolicima, razgovaram s njima, odem do trgovine ako nekome nešto zatreba. Nervozni su jer po cijeli dan leže u krevetu pa ih nastojim oraspoložiti – kaže Lav.

Po završetku srednjoškolskog obrazovanja za fotografa, mladi je Brođanin u dva navrata radio u privatnim tvrtkama, no kriza je učinila svoje i nakon svega nekoliko mjeseci ostajao je bez posla. Nije od onih koji po cijeli dan sjede kod kuće pa je tražio kako postati koristan društvenoj zajednici.

U bolnici je počeo volontirati prije nešto više od godinu dana, gdje je zbog svog zaraznog osmijeha, vedrine i prostodušnog karaktera ubrzo postao omiljen među pacijentima i osobljem. Svi ga pozdravljaju, grle, daju mu “peticu”. Radi pet sati na dan pružajući osobnu nemedicinsku pomoć oboljelima od onkoloških bolesti.

– Pacijenti su uglavnom stariji ljudi kojima je potrebno da ih netko sasluša. Ljudi žele razgovarati, a ja se sa svima dobro slažem – nastavlja mladić neobična imena koji ima blažu mentalnu retardaciju, disleksiju i disgrafiju.

Pruža riječi utjehe i nade

Otkako volontira, puno je sretniji. Njegova majka Slavica kaže da je, pomažući drugima, najviše pomogao sebi. Na njegovu su odjelu uglavnom smješteni pacijenti koji boluju od raka i tumora. Otkako je došao, preminulo ih je već 26. Najmlađi je imao 20, a najstariji 90 godina.

– Mnogi bi pobjegli od takvog posla. Teško mi je gledati ih kako pate, ali nastojim im to ne pokazati. Pokušavam im pružiti riječi nade i utjehe, nasmijati ih – govori Lav čija je volonterska aktivnost dodatno protkana dijeljenjem letaka i pakiranjem ambalaže u Udruzi za promicanje inkluzije.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije