- Zaklela sam se, nikad više neću ići u Centar za socijalnu skrb tražiti milostinju, osjećam se poniženo i posramljeno - priča 56-godišnja Ljiljana Baraković iz Pule, samohrana majka troje djece koja skrbi o jednom sinu od 15 godina, a dvoje su djece već samostalni ljudi.
Ljiljana Baraković ostala je pred novogodišnje blagdane bez jednokratne socijalne pomoći jer je zakasnila na zakazani sastanak u Centar za socijalnu skrb.
- Prije tri tjedna bila sam u Centru da vidim imam li uvjete za jednokratnu pomoć. Uvjete sam imala, a socijalna radnica mi je kazala da dođem 24. prosinca u 8 sati. Kako sam istog dana morala liječniku, u Centar sam zakasnila. Stigla sam u 11.35 minuta. Portir me prilično grubo zaustavio upozoravajući me kako to da ja ne znam što je danas. Bio je Badnjak, radilo se do 11 sati. Zato sam opet došla 27. prosinca oko 11 sati, ali sam tada doznala da je socijalna radnica kod koje sam bila u tretmanu na godišnjem odmoru dva tjedna. Nadajući se da ću ipak ostvariti jednokratnu pomoć u ove blagdanske dane, otišla sam u sobu broj 13. Ondje su me djelatnice uputile u sobu broj 2, a odande me poslale pravnici Željki Perkov. Pravnica mi je kazala da idem u sobu broj 13, ali iz te sobe su me poslali u susjedni ured. Ondje mi je djelatnica kazala da me ne može primiti jer nisam priložila zadnji odrezak mirovine. Ja sam, međutim, odmah iz torbice izvadila odrezak mirovine, međutim, djelatnica nije htjela po mojem predmetu raditi, nego je pozvala zaštitara pa sam tako, ponižena, otišla iz Centra - priča Ljiljana Baraković koja živi od 750 kuna mirovine.
- Mirovina mi je tako niska jer sam ostvarila tek 18 godina radnog staža, a pet godina mi je propalo. Radila sam kod jednog pulskog privatnika koji nije uplaćivao nikakva davanja. Sada mi je na mirovinu sjeo i HRT s ovrhom od 245 kuna jer nisam plaćala pretplatu nekoliko mjeseci, a ovrha mi tereti mirovinu već godinu dana - priča Ljiljana Baraković kojoj je svaka kuna dobrodošla.
Pravnica Centra za socijalnu skrb u Puli Željka Perkov, pak, navodi:
- Gospođa je predala zahtjev, ali nije došla u Centar u petak u dogovoreno vrijeme, kasnila je nekoliko sati, a mi više nismo radili. Zbog toga, budući da je kolegica koja radi na njezinu predmetu, na godišnjem, gospođa Baraković mora biti strpljivija. Svoje će pravo na jednokratnu novčanu pomoć sigurno ostvariti. Mi u Centru imamo oko tisuću zahtjeva građana za jednokratnu pomoć, a na tim predmetima rade samo dvije djelatnice. Ljudi čekaju dok ne dođu na red. Inače, gospođa koja se buni je bila obuhvaćena različitim oblicima pomoći i uvijek smo joj izlazili ususret. Žao mi je što će sada čekati desetak dana, ali ni mi ne možemo ekspresno rješavati svaki zahtjev. Posla je puno - kaže pravnica Željka Perkov.
Ova gospodja se osjeca ponizenom.... Centar za socijalnu skrb joj ponudili pomoc a ona ko gospodja zakasnila par sati.Zanimame koliko bi zakasnila da je trebala ici na poso.Zavo mi je ali ona sama sebe ponizava. Ko treba pomoc on dodee na vrijeme. I zahvalan je.