Je li papa Franjo veći ljevičar od europske ljevice, a kamoli hrvatske, kad je riječ o zalaganju za prava radnika i obespravljenih, od kojih se ljevica odmetnula opstajući na svjetonazorskom liberalizmu? Ljevica šuti dok se socijalna država demontira, osobito u jugoistočnoj Europi, a papa umjesto nje upozorava da treba vratiti dostojanstvo rada, osuđuje rad na crno i iskorištavanje radnika koji rade za bijedne plaće te traži zaštitu migranata.
O zaštiti radnika i migranata govorio je i u Europskom parlamentu krajem godine. Osudio je divlji liberalizam i diktaturu bezdušnog tržišta. Socijaldemokracija je digla ruke od toga da ju se identificira kroz čuvanje socijalne države i obranu interesa radnika i osiromašene srednje klase, za čim od ljevičara danas najviše žali Antun Vujić. Ni u zapadnim zemljama ljevica nije ono što je bila. Stoga na pitanje je li papa veći ljevičar od ljevice kad je riječ o socijalnim pravima, sociolog dr. Drago Čengić iz Instituta Ivo Pilar uzvraća:
– Generalno jest. Tradicionalne stranke, bilo lijeve ili desne, danas ne vode računa o društvenim slojevima na koje se pozivaju. Dobro je Antun Vujić svojedobno o sudbini hrvatske ljevice rekao da je razlika između HDZ-a i SDP-a u nijansama, u politici štednje. Ljevica ne vodi računa o radnicima, a mora se otvoriti inozemnom kapitalu isto kao i desnica, koja se busa u domoljubna prsa. Može li papa djelovati na europsku ljevicu da se vrati radnicima? Načelno je to izgubljena bitka, ali i to se može promijeniti ako uz papu i saveznici u crkvenoj hijerarhiji i sindikati dignu glas za novi odnos poduzetnika prema radnicima.
Pape i politička pitanja
Za politologa prof. dr. Tihomira Cipeka nema dvojbe da je papa u središte svog djelovanja stavio otvaranje Crkve nezaposlenima, siromašnima i potrebitima.
– Katolička crkva je i prije njegova pontifikata, počevši od enciklike Rerum Novarum, donesene 1891., nastojala odgovoriti na socijalna pitanja uzimajući u obzir interes radnika. Nije slučajno da se ta enciklika smatra početkom katoličkog socijalnog nauka i odgovora Crkve na radničko pitanje i pojavu socijaldemokratskih stranaka. Odgovore na politička pitanja davali su i drugi pape pa je Benedikt XV. bio poznat po mirovnim inicijativama tijekom I. svjetskog rata, Ivan XXIII. zalagao se za prekid hladnog rata, Ivan Pavao II. za razvoj demokracije u komunističkim zemljama. Politika pape Franje čini mi se radikalnijom jer se odlučno trudi promijeniti i samu Katoličku crkvu i ostvariti načelo skromnosti i pravednosti i unutar Crkve. Hrvatska socijaldemokracija slijedi ideje svog čelnika, koji je prije liberal nego socijaldemokrat. Ideje intelektualca Antuna Vujića da se socijaldemokracija vrati politici društvene solidarnosti i jednakosti nisu naišle na veći odjek u SDP-u, koji nije izgradio jasnu socijaldemokratsku poziciju koja bi branila interese radnika i osiromašene srednje klase – kaže Cipek.
Europska ljevica i TTIP
Doduše, dodaje, politika SDP-a u rješavanju problema zaduženih građana i kredita u švicarcima pokazuje da stranka može pronaći senzibilitet za socijalne probleme građana. Ali...
– Odlika SDP-a je da slijedi ideje europske socijaldemokracije, a ova je slijedeći politiku „trećeg puta“ završila u slijepoj ulici. Izostanak jasne vlastite političke pozicije osobina je svih naših velikih stranaka. Odustale su od oblikovanja vlastitih politika i čekaju naputke iz europskih središnjica. Treba čekati da vidimo kako će se europska socijaldemokracija postaviti prema TTIP-u (Transatlantsko i trgovinsko investicijsko partnerstvo). Ako se suprotstavi dijelu tog sporazuma nazvanom ISDS, koji znači da bi multinacionalne korporacije bile moćnije od država, ima šanse da i SDP pronađe mjesto na ljevici u zalaganju za politiku socijalne solidarnosti. Uskoro ćemo vidjeti mogu li europski socijaldemokrati krenuti u tom smjeru. Ako ne uspiju, glasače će im sve više preuzimati desno populističke stranke – kaže Cipek.
Za sociologa religije prof. dr. Ivana Markešića briga pape za ugrožene temelji se na izvornome kršćanstvu.
– Papa Franjo je novina i unutar Crkve i to što se bori za prava radnika ne znači da je ljevičar, osobito ne danas kad je ljevica ona koja raspolaže bankama i koju se ne dotiče sudbina obespravljenih građana. Papa Franjo ne hini ljubav i brigu za radnike, izbjegle i imigrante, nije mu važno jesu li imigranti kršćani ili nisu, jer su za njega svi ljudi, Božja stvorenja kojima treba pomoći. Stoga je od crkvenih vlasti u Italiji tražio da imigrantima, bez obzira na to što nisu kršćani, ponude prazne samostane za smještaj. On je i za bogatu neosjetljivu Crkvu smetnja jer je ostavio sjaj Papinske palače i smjestio se u skromnom Domu sv. Marte. Nema političku, ali ima moralnu moć. On, politički nemoćan čovjek, zahvaljujući življenom kršćanstvu koje naviješta putem medija postaje moćan. Snaga njegove riječi koja proizlazi iz kršćanske vjere mijenja svijet – kaže prof. Markešić.
Na pitanje može li se europska ljevica vratiti zaštiti radnika i potlačenih, zaključuje:
– Teško će doći do toga jer ljevica više nije ona koja se želi boriti za rušenje desničarske i nacionalističke vlasti, nego se bori za to samo da bi i ona imala moć. Briga za radnike za ljevicu je “davno prošlo vrijeme”. Ljevica, odnosno ono što se razumijevalo pod njom prije dva stoljeća, izgubila je oštricu.
>> U Hrvatskoj nema socijaldemokrata, postoje samo Titovi pioniri željni vlasti
Ljevica koja živi u centrima gradova, s bezbrojnim skupocjenim nekretninama, s djecom koja žive dostojno Versaillesa, dok narodu preporučuju borbu za "pravednije kamate" jednostavno - nema veze s ljevicom. To je sve skupa jedna posve lijeva ljevica. Uhljebi. I njihovi uhljepčići.