Ja sam greška prirode. Moj bi mozak trebalo izvaditi i pregledati komadić po komadić, kako se više ne bi pojavili drugi poput mene – kazao je Andrej Čikatilo, jedan od najokrutnijih serijskih ubojica u povijesti kriminalistike, koji je uz to ubijao u zemlji koja postojanje serijskih ubojica nije – priznavala.
Jer Čikatilo je živio u poststaljinističkoj Rusiji, zemlji u kojoj je riječ diktatora bila zakon, a taj zakon u ovom slučaju je glasio:
– Rusija nikada neće imati serijske ubojice. To je nešto što postoji na dekadentnom Zapadu.
Takav politički stav vjerojatno je jedan od razloga zašto je Čikatilo gotovo nesmetano ubijao vrlo surovo od 1978., kada je počinio svoje prvo ubojstvo, do 1990. U tom vremenu ubio je 56 osoba, žena i djece, djevojčica i dječaka. Tijela im je kasapio, dijelove rezao i jeo, a nekima od svojih žrtava kopao je oči, jer je vjerovao da se u mrtvim očima žrtve može vidjeti lik ubojice.
Jedan od većih paradoksa ove priče je da je bio uhićen 1984. zbog snubljenja žena i djece na željezničkom kolodvoru u Rostovu te čak i povezan s ubojstvima. No na koncu je pušten jer je bio član Komunističke partije, a njezini su čelnici tvrdili da njihov član ne može biti – počinitelj!?
Uz to, njegova krvna grupa nije odgovarala krvnoj grupi koja je nađena u spermi na jednom od mjesta zločina.
Proći će puno vremena prije no što policija shvati da krvna grupa iz nečije sperme ne mora odgovarati krvnoj grupi nečije krvi. U međuvremenu, želeći što prije riješiti rastući broj svirepih ubojstva, te ne smijući reći da se radi o serijskom ubojici, policija je u nekoliko navrata lovila i ulovila “krivce”, od kojih su neki i pogubljeni zbog zločina koje je Čikatilo počinio.
No da je Mesar iz Rostova, kako su ga prozvali mediji, kada se doznalo što je sve učinio, kriv i za zločine za koje je na smrt osuđen netko drugi, doznat će se tek nakon što je uhićen te tijekom suđenja koje je trajalo 10 mjeseci. Psiholozi i psihijatri, kao i kriminalisti koji su poslije istraživali život Andreja Čikatila, smatrali su da se korijeni onog u što se pretvorio mogu naći u njegovoj mladosti.
Rođen je u Ukrajini 1936., malo nakon što je Ukrajinu 1932. i 1933. pogodio Holodomor, umjetno izazvana glad do koje je došlo jer su se, po Staljinovoj zapovijedi, nerazmjerno oduzimala privatno stečena dobra. Procjenjuje se da je tih godina od gladi u Ukrajini umrlo između 3 i 7 milijuna ljudi, a, prema nekim nepotvrđenim pričama, ljudi su tada u Ukrajini preživljavali i uz pomoć kanibalizma.
Čikatilova majka njemu je pričala da je imao brata kojeg su oteli, ubili i pojeli gladni susjedi, a iako nema potvrda da je to bila istina, nije nemoguće da mu je brat umro na tako monstruozan način.
Čikatilov otac sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu, boreći se protiv Nijemaca, a kako je tijekom tih borbi bio zarobljen, poslije je i zbog toga završio u jednom od logora Staljinove Rusije. Zbog svega toga, Čikatila su djeca u školi zlostavljala, a sve se pogoršalo tijekom adolescencije, kada je shvatio da ima problema sa seksom, zbog čega su ga djevojke ismijavale.
No usprkos svemu on je završio fakultet i zaposlio se kao učitelj, no uskoro su se i dječaci i djevojčice počeli žaliti da ih seksualno uznemirava. Upravo će njegova seksualna disfunkcionalnost biti nešto što će pomoći policiji da ga konačno otkrije.
Naime, jedan od rijetkih psihijatra koji je uopće na temu opetovanih ubojstva htio razgovarati s policijom izradio je psihoprofil mogućeg počinitelja. Prema profilu, ubojica je bio seksualni manijak u dobi od 25 do 50 godina, koji nije bolovao od neke teže mentalne bolesti.
Svoje je žrtve ubijao planski, a nekada ih je danima prije ubojstva pratio. Znao je dobro prikriti tragove, a uz to je bio usamljenik te seksualni sadist koji se može uzbuditi tek kada počini izuzetno nasilno djelo. Kada je policija konačno uhitila Čikatila, trebalo im je devet sati da ga slome. I to nije uspjelo policajcima, već psihijatru koji je napravio njegov psihoprofil.
Tom čovjeku Čikatilo je priznao da je ubio 56 osoba te im je do najsitnijeg detalja opisivao kako ih je mučio, kasapio i jeo. Kasnije je policajce odveo i do mjesta na kojima je zakapao tijela te im je pokazivao kako je pri tome svoje žrtve ubijao, pazeći da sebe ne poprska krvlju. Bilo je to šokantno priznanje jer je policija smatrala da Ubojica X, kako su oni zvali Čikatila ubio 36 ljudi. No iako je priznao 56 ubojstva, smatra se da je ubijenih bilo i više.
Nakon 10 mjeseci suđenja tijekom kojih je javnost svakodnevno u sudnici imala priliku u bijelom kavezu gledati Monstruma iz Rostova, Čikatilo je osuđen na smrtnu kaznu. Smaknut je hicem u glavu 14. veljače 1994. u krugu zatvora u Novočerkasku, gdje je i pokopan.
Serijski ubojica koji je istovremeno ubijao i o tome izvještavao kao novinar
"No na koncu je pušten jer je bio član Komunističke partije." - Prigodno. Lijepo se uklopio u partiju...