Nisam upoznat sa specifičnim stanjem u Hrvatskoj, ali bavio sam se
dosta odnosima među mafijom na cijelom Balkanu. I znam da postoji veza
između hrvatske mafije, Camorre i kalabreške organizacije
’Ndrangheta koja je najveća u Europi, a možda i u svijetu.
Znam da je general Gotovina neko vrijeme bio skriven u blizini Napulja
kod jednog od najvećih klanova u gradu – kazao je talijanski
književnik i scenarist Maurizio Braucci o onome što hrvatska
javnost dosad nije znala. Braucci je ovih dana boravio u Zagrebu u
povodu premijere “Gomorre”, nagrađivanog filma
Mattea Garronea o napuljskoj mafijaškoj organizaciji Camorra.
– Ti su podaci dostupni na talijanskim web stranicama.
Jednako kao što sam u izvještajima Legambientea
(Lige za prostor) pročitao podatke koji govore o velikim transportima
toksičnog otpada iz Hrvatske i u nju. No, to je sve što znam
o tim slučajevima.
Bez velikog iskustva
Braucci je jedan od petorice scenarista u filmu među kojima je i autor
istoimene knjige Roberto Saviano koji od njezina objavljivanja zbog
prijetnji smrću ima neprekidnu policijsku zaštitu.
Premda bez velikog iskustva na filmu, Braucci je bio važan član ekipe
ne samo kao scenarist nego i kao dobar poznavatelj stanja u napuljskoj
mafiji jer je zahvaljujući socijalnom radu s mladim prijestupnicima
mogao ekipi filma otvoriti mnoga vrata na koja je samostalno bolje ne
kucati. Ipak, unatoč njegovoj prisutnosti, snimanje filma nije
protjecalo bez doze straha.
Privođenje mafijaša u Italiji po pravilu je
spektakularno
– Isprva smo bili malo uplašeni, pa na početku
snimanja filma na klapama nismo ispisivali naziv
“Gomorra”, nego “Šest kratkih
priča”. No, smatrali smo da se možda i ne izlažemo velikom
problemu zato što Camorra, za razliku od sicilijanske mafije
koja je strukturirana poput stošca, dakle jedan vrh odlučuje
o svemu, ima više podjednako jakih centara i više
klanova koji se međusobno bore, pa smo im mi bili sekundarni problem.
Recimo, o kalabreškoj organizaciji ’Ndrangheta
nećete vidjeti ni filmove ni knjige. Ipak, da biste shvatili u kakvoj
smo atmosferi radili, opisat ću vam jedan događaj.
Kada smo išli snimati u Scampiu, predgrađe Napulja pod
potpunom kontrolom Camorre, njihovi su pripadnici uzeli jednoga člana
ekipe i zatvorili ga u dućan. Spustili su zavjese i rekli mu neka im
iskreno kaže što točno snimamo.
Pod policijskom
zaštitom
On im je, naravno, sav blijed, rekao da je riječ o ekranizaciji romana
“Gomorra”, opisao im je sve što
planiramo raditi i oni su nam nakon toga dali dopuštenje pod
uvjetom da zaposlimo obitelji i ljude bez novca.
Proučavajući psihologiju kriminalaca u izrazito katoličkoj zemlji koja
situaciju dovodi do ekstrema – s jedne strane ubijaju, a s
druge su pobožni – Braucci je shvatio sustav u njihovim
glavama. – Društvo nam svima nameće to da svi
naši postupci moraju biti na neki način opravdani. Ti ljudi
našli su opravdanje u novcu i konzumerizmu. Ljudi koji u
sebi ne nose kulturne ili neke druge sadržaje, koji nemaju snage
postići uspjeh na neki od društveno prihvatljivih načina,
prisiljeni su ponašati se na taj način. Oni su svjesni da to
što čine nije dobro, ali kako njihovo ponašanje
ima uporište u financijskim rezultatima, to uzimaju kao
opravdanje. To je vrlo zanimljiva psihologija.
Za priče kako je autor romana “Gomorra” Saviano pod
policijskom zaštitom zbog prijetnji smrću, Braucci tvrdi da
su medijski napuhane, ali da Saviana doista žele smaknuti.
– Da, i što je veći njegov uspjeh, to je ta nakana
veća. Na početku su mu prijetili samo oni koje je napadao u knjizi, a
sada je i na meti mladih camorrista koji bi se tim postupkom željeli
reklamirati i steći slavu. Saviano je dobio policijsku pratnju u
listopadu 2006., ali ne zbog knjige, nego zato što je u
rujnu otišao u Casal de Principe, mjesto iz kojeg potječe
obitelj Casalesi, najjača kada je riječ o Camorri, te nakon jakog
govora prozvao njih i druge obitelji i pozvao ih da napuste to mjesto.
No, da nije postigao toliko uspjeha s knjigom i kasnije filmom, sigurno
ne bi imao taj problem.
'Tvrdilo se 2003. da je u Napulju'
Govoreći o mafijašu koji je kod Napulja skrivao generala Antu Gotovinu u vrijeme njegova bijega, Maurizzio Braucci najvjerojatnije je mislio na Ferdinanda Perrella koji je Gotovinin obiteljski prijatelj. Parella je 2003. godine dao intervju Globusu u kojem je potvrdio prijateljstvo s tada odbjeglim generalom, ali je negirao da ga je skrivao. Tom prilikom Parrella je negirao i da je napolitanski mafijaš, navodeći kako je točno samo to da je švercao cigaretama. Ministrica pravosuđa iz vremena Gotovinina bijega, Vesna Škare Ožbolt kaže kako se sjeća da je 2003. godine postojala informacija da se general krije kod Napulja. “Navodilo se da bi mogao biti kod poslovnog čovjeka u Napulju, ali nam je talijanska policija nakon provjere demantirala informaciju”, prisjetila se V. Škare Ožbolt.
