Dok je inicijativa U ime obitelji organizirala potpisivanje peticije za referendum da se brak ustavno definira kao zajednica muškarca i žene, a LBGT udruge organizirale povorke ponosa, ministar uprave Arsen Bauk pisao je zakon kojim će ozakoniti partnerstvo dvoje ljudi istog spola. Zakon još piše, no homoseksualcima neće omogućiti brak, ali hoće neka bračna prava.
Zakon o registriranom partnerstvu...?
Životnom.
Zar nije registriranom?
Bilo je registriranom i u zagradi životnom, ali smo odlučili da u javnu raspravu ide pod nazivom zakon o životnom partnerstvu.
ista materijalna prava
Da ne bude, kako je Mima Simić rekla, "mala, registrirat ću te"?
Da, ako već sam naziv na neki način vrijeđa ljude koji stupaju u partnerstvo, nema razloga da država inzistira na takvom nazivu.
U kojoj je fazi zakon?
Završili smo dio koji se tiče načina sklapanja i raskida partnerstva i sada podskupina izrađuje dio zakona koji se tiču posebnih prava koje će partneri imati.
Kako će ozakoniti vezu?
Način ozakonjenja partnerstva i braka se ne bi trebao bitno razlikovati. Već smo rekli koje će biti razlike - da se zajednica neće zvati brak i da u zakonu neće biti pravo na posvajanje djece.
Radi prilagodbe društvu?
To je mandat koji ima ova radna skupina. Ministarstvo uprave se ne bavi obiteljskim pravom. Kad sam rekao da činjenica da Ministarstvo izrađuje ovaj zakon pokazuje da istospolna zajednica neće potpuno biti izjednačena s obitelji, dobio sam kritike udruga. Ali to je jedini logičan zaključak jer u sustavu državne uprave imamo tijelo koje se bavi pitanjem obitelji.
Koja će prava imati životni partneri?
Pravo na podjelu imovine, nasljeđivanje, poreznu olakšicu, zdravstveno osiguranje, pravo posjećivanja u bolnici i tako dalje.
Kad se očekuje da će Zakon o životnom partnerstvu zaživjeti?
Kad prođe svu proceduru. Mislim da bi bilo dobro da bude usvojen sa što više glasova i da opozicija, osobito HDZ, glasa za Zakon jer je to i najavila. Rekli su da žele da se istospolnim parovima priznaju materijalna prava.
Gdje je zapelo s preustrojem lokalne samouprave. U Planu 21 spominje se pet regija.
U Planu 21 se ne spominje teritorijalni preustroj, govori se o tri aspekta decentralizacije.
To je odgovor na pitanje?
To je bilo pitanje, odgovor je bio nešto drugačiji.
Bez obzira na to, najavljen je preustroj.
Govorilo se o ovlastima gradova i općina. Tu treba nešto promijeniti. Ja bih mnogo stvari "spustio" sa županija na općine i gradove. Pitanja koja se tiču školstva, dijela zdravstva, upravljanje pomorskim dobrom, prostorno planiranje. Ali to već nije pitanje samo za jednog ministra.
Zašto bi se "spuštalo" i u kojoj mjeri?
Navest ću neke primjere koji su mi poznati. U Splitsko-dalmatinskoj županiji su gradonačelnici, neovisno o stranačkoj pripadnosti, tražili formiranje lučkih uprava u gradovima koji ovise o luci - Supetar, Stari Grad, Hvar, Vis. Imamo slučaj u Splitu da grad ne može odlučiti što će biti na zapadnoj obali jer to određuje županija. A jedan od gradonačelnika županiju naziva okupatorom, govoreći da grad nema nikakvog prihoda od luke. Bilo je i zahtjeva za formiranje domova zdravlja ili prenošenje osnivačkih prava škola. Pa i najnoviji problem s hitnom pomoći je pitanje jesu li dobro pogođene nadležnosti grada, županije i države.
Hoće li se ići u promjene?
Ja ću se u stranci i koaliciji zalagati da se ide u tom smjeru, vidjet ćemo kakav će biti rezultat. O temi teritorijalnog preustroja se priča kao o sastavljanju reprezentacije – s puno strasti i svatko o tome ima mišljenje. Sklon sam da o tome provedemo savjetodavni referendum, primjerice zajedno s izborima za Europski parlament. Postavimo pitanje jeste li za sustav s najviše sedam jedinica regionalne samouprave i s najviše 200 jedinica lokalne samouprave i vidimo što narod kaže. I tako tu temu zatvorimo za sljedećih 20 godina. Ni u jednoj zemlji ta vrsta reforme nije uspjela bez nacionalnog konsenzusa i trajala je puno više od jednog mandata. Što se tiče konsenzusa, ni u strankama ne postoji. Takav mi je dojam iz razgovora s čelnicima lokalnih samouprava iz svih stranaka. Primjerice, gradonačelnica Knina, kao predsjednica HDZ-ova Odbora za lokalnu samoupravu, rekla je da su županije nepotrebne, s čime se i ja uglavnom slažem. Kad bismo pitali župane, barem javno, rekli bi suprotno. Da promijene mjesta, možda bi promijenili i mišljenje. Treba pustiti da građani, koji su neutralni, odluče. Moj je dojam da se ne bi puno promijenilo da se ukine svih 20 županija.
Dva principa ostaju ista
Što je s preustrojem izbornih jedinica?
Na tome radimo. Najavio sam prijedlog nakon ljeta. Može se napraviti manji ili veći zahvat, ali se dva principa neće mijenjati: proporcionalni izborni sustav i teritorijalne jedinice. Ti principi omogućavaju da Sabor oslikava stranačke preferencije i regionalnu zastupljenost. Dvije su mogućnosti: da ne diramo postojeće jedinice, a da se definira broj zastupnika od 13 do 15 ili, da se jedinice poklapaju s granicama županija i da se također bira različit broj zastupnika. U Zagrebu treba napraviti da se jedinice preklapaju s granicama gradskih četvrti.
Obje varijante podrazumijevaju različit broj zastupnika.
Nema prostora za kombiniranje jer Hrvatska ima specifičan oblik. Ako želite 10 istih jedinica uvijek će barem jedna biti nelogična kao što je danas sedma. Nema potrebe za tim pa da građani misle kako političke elite opet nešto muljaju. A i ne bih se baš ponosio da se umjesto Šeksovih izbornih jedinica na isti način govori o Baukovim.
>> Iskorak napao ministra Bauka: Istospolne obitelji nazvao 'to'
