Tijekom proteklih godina, pa i desetljeća, Srbiju su potresali brojni slučajevi ubojstava i otmica, ali malo je koji izazvao toliki interes javnosti u cijeloj regiji kao nestanak dvogodišnje djevojčice Danke Ilić. Malena Danka nestala je 26. ožujka i od tada joj se gubi svaki trag. Još malo i od toga će biti pet mjeseci, a nitko i dalje ne zna što je istina u cijelom tom slučaju, je li Danka ubijena, a njezino tijelo negdje skriveno ili je postala žrtva međunarodne trgovine djecom. Ni srbijanski MUP više se ne oglašava o tom slučaja iako polako, ali sigurno, istječe rok do kada se mora podignuti kaznena prijava protiv dvojice osumnjičenih za Dankin nestanak ili će ih se po sili zakona morati pustiti na slobodu.
Cijeli slučaj prepun je raznih misterija i pitanja na koja već gotovo četiri i pol mjeseca nema odgovora. Kobnoga 26. ožujka Ivana Ilić, majka malene Danke, odvela je nju i njezina starijeg brata u staru, napuštenu kuću u Banjskom Polju, selu nedaleko od Bora. Kako je Ivana Ilić poslije ispričala policiji, u jednom trenutku Danke samo više nije bilo i od tada joj se gubi svaki trag. Vrlo brzo alarmirana je policija, a u potragu za malenom djevojčicom uključili su se policajci, žandarmerija, gorska služba spašavanja, vatrogasci, obični ljudi… U potrazi su korišteni i dronovi, termovizijske i druge kamere, potražni psi… prvi put aktiviran je i sustav Amber Alert, koji predstavlja model širenja i objavljivanja informacija javnosti u specifičnim situacijama nestale djece. I sve to – bez rezultata. Nikakvih preciznih i točnih informacija o sudbini malene Danke do danas nema.
U potrazi za Dankom, Banjsko Polje krajem ožujka i početkom travnja preplavila je policija pa su obavljeni brojni obavijesni razgovori s mještanima i drugim ljudima. U isto vrijeme pretraživana je okolica sela Banjsko Polje kao i divlji deponij za koji se smatralo da krije odbačeno tijelo malene Danke. Bageri su viđeni i u dvorištu kuće gdje je Danka bila s majkom i bratom u trenutku kad je nestala. Sve to rezultiralo je time da je desetak dana poslije nestanka srbijanska policija uhitila Dejana Dragijevića (50) i Srđana Jankovića (50), mještanine obližnjih sela Zlot i Luka i zaposlenika JKP Vodovod iz Bora. Ministar unutarnjih poslova u Vladi Srbije Bratislav Gašić rekao je toga dana da je potraga za malom Dankom tragično završena te da je policija uhitila dvojicu muškarca koji su priznali ubojstvo i detaljno opisali što se dogodilo toga dana.
GALERIJA Policajci pretražuju divlji deponij za ubijenom djevojčicom Dankom
U izjavi novinarima on je govorio točno u minutu kada se što dogodilo da bi rekao kako je službeno vozilo JKB Vodovoda, u kojem su bili osumnjičeni, stajalo ispred ograde kuće u Banjskom Polju dvije i pol minute te da su tu stali zbog potrebe za toaletom. Prema Gašićevim riječima, nakon što su krenuli, djevojčicu su udarili nekih 30-40 metara od mjesta zaustavljanja. Tada je rekao i da je vozilom upravljao Dejan Dragijević dok je Srđan Janković poslije udarca izašao iz automobila, otvorio vrata i tijelo djevojčice, koje je bilo bez svijesti, prebacio u zadnji dio automobila gdje se nalazio razni alat. Dodao je da su se tijekom vožnje dogovorili da tijelo djeteta nekamo bace. Da stvar bude još groznija, usput ih je zaustavio Dankin otac Miloš kako bi ih pitao jesu li vidjeli djevojčicu, na što su oni odgovorili da je nisu vidjeli.
"Oko 14 sati zaputili su se Starobanjskim putem i pri dolasku na deponij Srđan Janković uzeo je dijete i bacio tijelo na deponij, gdje je bila gomila smeća, dok je Dejan Dragijević za to vrijeme bio pored auta i pazio da netko ne naiđe. Nakon toga su otišli natrag u firmu i ostavili vozilo", opisivao je događaj tom prigodom Gašić. Govoreći pred novinarima, Gašić je rekao da su policijski operativci obišli svaku kuću u Banjskom Polju te da su provjerili svaki podrum, šaht i zamrzivač.
"Istraga je išla u tri smjera. Nismo mogli isključiti otmicu, da je dijete netko udario autom i treće, da je možda živo. Više puta razgovarali smo s majkom. Je li nam bilo čudno što je poslije tri godine došla u dvorište u kojem je bilo dosta stakla i željeza, pa jest. Ali, morali smo dobiti sve informacije za potrebe istrage", rekao je Gašić. Srbijanski mediji, pozivajući se na izvore iz policije, prenijeli su da je Danka bila živa poslije udara automobilom, ali da su je dvojica osumnjičenih zadavila umjesto da su je odvezli u bolnicu. Njezino tijelo su prvo zatrpali otpadom da ne bude uočljivo, poslije čega su otišli dalje kao da se ništa nije dogodilo, pisali su. U međuvremenu su se dogovorili kako će službeni automobil detaljno očistiti kiselinama i raznim kemijskim sredstvima kako bi otklonili tragove krvi. Forenzičkom analizom i upotrebom posebnih lampi policija je pronašla tragove krvi, a kasnije je utvrđeno da krv pripada Danki. Dvojica osumnjičenika ni tu nisu stala jer je Srđan Janković, na poziv direktora, otišao u Banjsko Polje i tražiti djevojčicu, isticali su mediji. Prema navodima iz policije, vozilo JKP Vodovod u sebi ima GPS zbog čega su mogli locirati kretanje automobila i napraviti rekonstrukciju događaja. Navodno je zabilježio i da su kasnije ponovno odlazili do deponija kako bi premjestili tijelo malene Danke. Nekoliko dana kasnije mediji su izvijestili da je u policijskoj stanici u Boru preminuo Dalibor Dragijević, mlađi brat osumnjičenog Dejana. Srbijanski MUP prenio je da mu je iznenada pozlilo i da je bila riječ o prirodnoj smrti iako su neki portali prenijeli da je preminuo od posljedica policijskog premlaćivanja, što do danas nije potvrđeno jer se istraga toga slučaja i dalje provodi.
VEZANI ČLANCI:
U sklopu cjelokupne dosadašnje istrage policija je ispitala 30-ak osoba, među kojima su i članovi obitelji osumnjičenika. Neki od njih slani su i na poligrafsko ispitivanje, a prema navodima medija, ispitivanje su više puta prolazili i Dankini roditelji. Poslije uhićenja dvojice osumnjičenika, Dragijević je odmah priznao ubojstvo i ispričao sve detalje kako su ubili Danku i potom njeno tijelo zakopali. Srđan Janković se, pak, cijelo vrijeme branio šutnjom. Sredinom lipnja ipak je odlučio progovoriti i tada je rekao da je toga 26. ožujka bio u Banjskom Polju s kolegom iz Vodovoda Dejanom Dragijevićem, ali je i negirao da su vidjeli Danku Ilić kao i da su je udarili službenim automobilom. Poslije Jankovića i Dragijević je odlučio dati svoj iskaz. I kada se mislilo da će iznijeti neke nove podatke koji će rasvijetliti cijeli slučaj, uslijedio je novi šok. Dragijević je rekao da toga 26. ožujka nije ni vidio Danku te je u cijelosti povukao svoje ranije dano priznanje o ubojstvu. Njegov srpanjski iskaz se sada poklapa s pričom koju je nekoliko tjedana prije iznio Srđan Janković pa sada imaju usklađene priče. U prilog im ide i to što nema svjedoka, nema tijela malene Danke, a nema ni bioloških ostataka djevojčice na vozilu ili u vozilu u kojem su bili.
"To je fijasko istrage. Cijeli slučaj temelji se na iskazima osumnjičenika u policiji, a nije poznato pod kojim okolnostima su ih dali, jesu li bili prisutni branitelji, jesu li to bili branitelji po službenoj dužnosti ili odabrani branitelji. Policija već duže vrijeme vodi istragu, iako je zakonom odavno predviđeno da tužiteljstvo, a ne policija, provodi istražne radnje. Cijeli slučaj prijavili su visoki policijski dužnosnici, koji su javno iznijeli detalje istrage, što je neprihvatljivo. Cijeli slučaj tako je kontaminiran i ne znam na temelju čega će tužiteljstvo podići optužnicu", izjavio je srbijanski odvjetnik Borivoje Borović za Nova.rs.
Slijedom toga sve češće se mogu čuti i brojne kritike na rad policije koja tijekom sada već više od četiri mjeseca nije uspjela pronaći tijelo Danke Ilić niti rasvijetliti taj slučaj koji je na noge podigao i zemlje u okruženju. Podsjećamo i kako se nakon nestanka Danke na društvenim mrežama pojavila fotografija djevojčice u Beču koja sliči Danki. Kasnije je utvrđeno da ipak nije bila riječ o nestaloj djevojčici iz Bora. Pod pritiskom javnosti srbijanska policija je tijekom istrage izvještavala što se radi i kada. Međutim, ostaje nejasno i što se čekalo s privođenjem Jankovića i Dragijevića ako se već prvoga dana, prema GPS signalu, što su i sami potvrdili, znalo da je njihovo vozilo bilo u blizini mjesta s kojega je Danka nestala. Pisalo se i o tome da su osumnjičenici navodno poslije ubojstva dolazili na deponij kako bi premjestili tijelo djevojčice. Često se može pročitati i da se radi o nepristupačnom terenu punom kotlina, pećina i slično, ali ni to u današnje vrijeme ne bi trebao biti preveliki problem koji bi onemogućio da se pronađe tijelo dvogodišnje djevojčice. I rumunjska granica udaljena je svega nekoliko desetaka kilometara pa se sumnja i u mogućnost da je djevojčica prebačena preko granice, a onda i postavlja pitanje zašto granice nisu bile bolje nadzirane. Nejasna je u cijelom slučaju i uloga Ivane Ilić koja tijekom istrage nije prolazila poligrafsko ispitivanje jer je bila trudna. Ona je nekoliko puta bila u policiji, a srbijanski mediji prenosili su i da je dan prije nestanka Danke iz mobitela izbrisala više poruka.
VIDEO Bor: Građani pale svijeće za djevojčicu Danku
Dankin djed Milan Ilić prošloga je tjedna za medije rekao da i on, ali i roditelji djevojčice, sve više sumnjaju da je istina "nešto treće". Rekao je i da je u međuvremenu Ivana Ilić rodila te da se obitelj drži dobro s obzirom na sve što im se događa. "Što da kažem, i oni sada sumnjaju u sve. Volio bih da mi je unuka živa i da je dobro. Razočarani smo svi, jako. Ne znamo što da mislimo, sumnjamo u sve što nam je do sada rečeno jer se s vremenom ispostavlja da dokaza nema. Ja sam počeo vjerovati, odnosno, nadati se, da je Danka ipak negdje živa. Daj Bože da su je predali nekome, a ne ubili. Ono što je u nama probudilo dodatnu sumnju u to objava je koja se pojavila na navodno profilu Radoslava Dragijevića, oca Dejana Dragijevića, u kojoj piše da je moja unuka u Düsseldorfu u Njemačkoj", rekao je Milan Ilić za srbijanski Telegraf. Kazao je i da nadležni organi redovito Dankine roditelje, Miloša i Ivanu, obavještavaju o tome što se radi i kako napreduje slučaj. Prokomentirao je i mijenjane iskaza dvojice osumnjičenika rekavši kako su najprije priznali da su je ubili da bi onda rekli da nisu.
"Dobili smo izvještaj da su u vrijeme nestanka bili automobilom ispred kuće u Banjskom Polju. A saznali sad da njihovi odvjetnici tvrde kako Ivana kobnog dana uopće nije ni bila u Banjskom Polju i da samim tim nije mogla fotografirati Danku, nego da je ona fotografija koju je snaha dala medijima nastala tko zna kad. Mislim, sve je to strašno", rekao je Milan Ilić. Igor Jurić iz Centra za nestalu i zlostavljanju djecu rekao je, komentirajući slučaj Danke Ilić, da je i dalje cijeli taj slučaj pod velom misterije. Istakao je da na temelju informacija koje kolaju u javnosti ne samo da nema tijela malene Danke nego nema ni jednoga neposrednog svjedoka toga događaja.
– Koliko znamo, trenutačno nema nijednog dokaza koji bi na bilo koji način doveo osumnjičenike u vezu s nestankom djevojčice. Srbijansko tužiteljstvo ima manje od dva mjeseca da podigne optužnicu protiv dvojice osumnjičenika. Međutim, budući da oni za sada nemaju nikakav jači dokaz za koji javnost zna, morat će ih, sukladno zakonu, pustiti na slobodu, a to će biti jako loše za cijelu javnost i građane Srbije koji će zbog toga izgubiti povjerenje u dvije važne državne institucije kakve su MUP i Tužiteljstvo, što nikako nije dobro – rekao je za Večernji list Jurić.
Vraćajući se na taj dan 26. ožujka, Jurić kaže kako su određeni propusti u potrazi za djevojčicom učinjeni u prvih nekoliko sati od nestanka Danke i da su ti sati kod nestanka uvijek ključni. Inače, Igor Jurić otac je Tijane Jurić (14) koja je oteta, silovana i brutalno ubijena u okolici Bajmoka, nedaleko od Subotice, u ljeto 2014. godine. – Ne bih govorio o tome tko je odgovoran za to što slučaj Danke Ilić još nije riješen, ali se nadam da će netko preuzeti odgovornost jer je to u ovome trenutku iznimno važno kako se takvo što više ne bi ponovilo. Na žalost, mislim da će ovaj slučaj zauvijek ostati misterij i jedina nada da će se istina jednom saznati leži u tome da je Danka još uvijek živa. Ta je mogućnost minimalna, ali treba vjerovati u čuda jer se ona ponekad događaju. Međutim, kada gledam realno, pesimist sam da će se ovaj slučaj nakon tolikog proteka vremena, a riječ je o više od četiri mjeseca, i svega što ga prati, ipak riješiti. Sa svakim novim danom sve je manja mogućnost da će slučaj na kraju biti na neki način riješen i da ćemo saznati o svemu što se dogodilo toga dana u Banjskom Polju – rekao je Jurić.
VEZANI ČLANCI:
Pojasnio je i da, kada se govori o uspješnom pronalasku nestale djece, da se govori o nekoliko sati nakon nestanka. Podsjetio je i na neke slučajeve u svijetu koji su i nakon većeg proteka vremena od nestanka nego što je to u slučaju male Danke djeca ipak bila pronađena živa. Jurić o roditeljima Danke Ilić i svemu što se pisalo i govorilo nije želio govoriti, ali se osvrnuo na dvojicu osumnjičenika rekavši da svi trenutačni događaji idu njima u korist.
Prema Jurićevim podacima, u Srbiji je tijekom 2023. godine prijavljeno 1525 nestanaka maloljetnih osoba od kojih je pronađeno njih 1510 dok se za 15 maloljetnih osoba još uvijek traga. Kaže i da u prosjeku svake godine u Srbiji bude prijavljeno između 1300 i 1500 nestalih maloljetnih osoba od kojih se najveći broj njih na kraju ipak pronađe. Isto tako za neke od slučajeva ne postoje informacije što se utvrdilo pa je tako rekao i da postoji više slučajeva da je jedan od roditelja oteo svoje dijete koje je sud dodijelio drugom roditelju. Tu su i maloljetnički brakovi kao i razni drugi razlozi nestanka. Najmanji broj slučajeva je klasičnih otmica djece, ali zna biti i takvih slučajeva. U slučaju nestanka Danke Ilić podsjetio je i da je prvi put u Srbiji bio alarmiran sustav Amber Alert putem kojega su sve televizije, radio stanice, portali, novine, društvene mreže i slično prenijeli informaciju o nestanku djevojčice. Njezina fotografija u samo nekoliko sati preplavila je cijelu Srbiju, a onda slijedom toga i okolne države. Jurić kaže i kako je Centar za nestalu i zlostavljanu djecu uputio dopis hrvatskom MUP-u da se sustav Amber Alert proširi i na Hrvatsku odnosno da se zajedničkim snagama traže nestala djeca.
– MUP Republike Hrvatske za sada nije pokazao interes za to iako ne znam zašto. Znam samo da mi nećemo odustati jer želimo da pri nestanku nekog djeteta u primjerice Srbiji sustav Amber Alert ne pokrije odmah samo Srbiju nego i zemlje bivše Jugoslavije, ali i neke druge okolne države. Isto bi se dogodilo i kada bi neko dijete nestalo u Hrvatskoj ili nekoj drugoj državi u okruženju – zaključio je Jurić.
Prvo su ubili čovjeka istjerujući iz njega "priznanje", malenu nisu našli, a sad će još i pustiti ove koji su priznali. Ta balkanska aljkavost i nestručnost je bezkrajna...