Već nekoliko godina unazad tradicionalne poljoprivredne kulture u Slavoniji, poput pšenice, kukuruza, suncokreta, soje…, poljoprivrednici zamjenjuju neke povrtlarske kulture poput češnjaka, paprike i drugih, a koje se sve više traže na tržištu. Bračni par Sučić iz Vrbanje, kod Županje, Ivana i Hrvoje, otišli su i korak dalje. Naime, oni su prije dvije godine odlučili zasijati kikiriki. Bio je to svojevrstan pokus kako bi vidjeli može li ova kultura, koja se ne uzgaja u Hrvatskoj, biti uspješna i na slavonskim poljima.
- Krenuli smo s jednom malom površinom u našem vrtu, iza obiteljske kuće, gdje smo zasadili 250 sjemenki. Od toga smo dobili određene količinu pa smo godinu dana tu površinu proširili na nekih 2.500 kvadrata, a ove godine planiramo dodatno se proširiti i kikiriki zasijati na hektar površine - kaže Hrvoje Sučić govoreći o tome kako su započeli s proizvodnjom ove neobične kulture.
Rezultati su se pokazali jako dobri pa je dio sjemena sačuvao kako bi ga mogli kasnije zasaditi, dio su podijelili, a dio pak i prodali. U međuvremenu su osnovali i OPG kako bi sve bilo legalno i zakonski čisto.
Govoreći o svojim dosadašnjim iskustvima kaže kako se snalaze kako znaju i umiju s obzirom da te kulture nema u Hrvatskoj pa samim tim nema niti od koga da dobiju neki savjet. Stoga o svemu pokušavaju što više saznati preko interneta čitajući kako se uzgaja ova kultura. Tako su počeli i sa sadnjom kada su sjemenke stavljali na različite dubine i razdaljine u zemlji kako bi vidjeli što je najbolje. Problem predstavlja i što nema potrebne mehanizacije tako da su za sijanje koristili sijačicu za kukuruz. Nema niti potrebnoga sjemenja za proizvodnju na veliko, poput drugih kultura, tako da sve to cijeli posao dodatno poskupljuje. Prema izračunima Sučića da bi posijali hektar kikirikija potrebno je uložiti oko 70.000 kuna ili pak zainteresiranima preostaje da sjemenje sami proizvodu. Inače, kikiriki se ne mora puno zalijevati, a ne napadaju ga niti nekakve štetočine. Lisne uši se suzbijaju s prirodnim sredstvima poput „koktela“ od vode, mlijeka i sode bikarbone.
- Nedostatak mehanizacije je veliki problem pa se mnogo toga mora raditi ručno. Kod nas je to još veći problem jer nema potrebne radne snage tako da smo se snalazili sami uz pomoć roditelja, obitelji i prijatelja. Kikiriki je kao kultura dosta zahtjevna jer traži puno ručnoga rada. Sadi se u negdje sredinom svibnja, kada s zemlja zagrije, a bere se krajem listopada. Malo je poznato da se zapravo sjemenke kikirikija nalaze na dijelu stabljike koji je u zemlji - pojašnjava Sučić.
Nakon što kikiriki bude izvađen potrebno ga je osušiti poslije čega se kreće s njegovim prženjem. I tu nisu znali što i kako pa su se sami snalazili i učili u hodu kako ga najbolji način ispržiti uz začine. Nisu imali pečenjaru pa su ga pržili u pećnici.
- Kako god rezultat je više nego dobar. Naučili smo kako ga najbolje ispržiti tako da smo dobili kikiriki koji ima puno bolji i puniji okus nego onaj kupovni. Mnogi su nam to rekli. Pravimo prženi slani i neslani kikiriki, a imaju i dva s okusima ljutoga i to onaj blaži i onaj ljući - kaže Sučić.
Upravo su i finalni proizvodi cilj Ivane i Hrvoja koji u budućnosti planiraju dodatno proširiti svoju proizvodnju. U planu im je kroz projekte nabaviti potrebnu mehanizaciju ali i pečenjarnicu kao i pakirnicu kako bi svoje proizvode mogli prodavati kao finalne proizvode. Kako se dobar glas daleko čuje već su poslije prve godine imali brojne upite o mogućoj suradnji koji su odbijali jer za sada nemaju potrebne količine. Međutim, i to će, kako stvari stoje, ubrzo promijeniti, pa će hrvatski građani uskoro moći kupovati kikiriki iz Vrbanje.
Sve to što rade Sučići brzo se pročulo u Vrbanji i okolici iako su ih u početku većina njih čudno gledali kada su krenuli s uzgojem kikirikija kao kulture. Sada se već neki od njih interesiraju što se radi, kako se radi i slično tako da je uskoro moguće da iz ovoga dijela Hrvatske dođe i još po neki proizvođač kikirikija. U međuvremenu će Ivana i Hrvoje Sučić pokušati preko Agencije da isposluju i poticaje za uzgoj ove kulture.
Nova poljoprivredna kultura na istoku Hrvatske: 'Nedostatak mehanizacije je veliki problem ali onih nekolicina preostalih građana ima domoljubni dišpet, kladioničarski afinitet i sirotinski prosperitet jer imaju Hrvatsku'