Ako se može zaključiti po dosadašnjim rezultatima, Rusi možda nikada neće doznati uzrok smrti šefa Wagnera i vođe nedavnog pokušaja puča u Rusiji Jevgenija Prigožina. Naime, duga je povijest uklanjanja ruskih disidenata, oporbenih čelnika i drugih aktivista u Rusiji, a za mnoge se njihove smrti nikad nije doznao počinitelj.
Jedan od najsvježijih i najpoznatijih slučajeva je ubojstvo liberalnog oporbenog političara Borisa Nemcova koji je od 1997. do 1998. bio jedan od vicepremijera i najbližih suradnika predsjednika Borisa Jeljcina, a 2000-ih postao je jedan od najistaknutijih kritičara i vođa opozicije protiv novog predsjednika Rusije Vladimira Putina. Dana 28. veljače 2015. ubijen je hicima iz vatrenog oružja na moskovskoj ulici nedaleko od Kremlja, dok se šetao u društvu svoje 22-godišnje djevojke.
Ruska novinarka Ksenia Sobchak rekla je da je Nemcov pripremao izvješće koje dokazuje tadašnju prisutnost ruske vojske u istočnoj Ukrajini unatoč službenim poricanjima. Izvješće je planirao nazvati "Putin i rat", jer se fokusiralo na ulogu Rusije u ukrajinskom sukobu. No, službena Moskva ubrzo se okrenula teoriji da su Njemcova ubili Čečeni, što su, doduše, tada i isticali neki drugi oporbeni vođe.
VEZANI ČLANCI:
Za njegovo ubojstvo procesuirano je pet Čečena, među kojima i časnik snaga sigurnosti čečenskog čelnika Ramzana Kadirova. Krajem lipnja 2017. ove je ljude porota na sudu u Moskvi proglasila krivima no nije objavljeno ništa o naručitelju ubojstva. Ovoga ljeta, 11. srpnja 2023. Europski sud za ljudska prava presudio je da je istraga ruskih vlasti o atentatu bila "neadekvatna i neučinkovita", a u javnosti je do danas ostala visiti sumnja u prave motive ubojstva Njemcova.
Prozapadni ukrajinski predsjednički kandidat Viktor Juščenko otrovan je dioksinom na večeri u Kijevu tijekom predizborne kampanje u rujnu 2004.
Ruski biznismen Aleksandar Perepilični, ključni svjedok u moskovskom slučaju pranja novca, izdahnuo je ispred svoje kuće u Surreyju u Londonu 2012., navodno ubijen otrovom iz vrlo otrovne biljke Gelsemium (uzgajane u udaljenim područjima Kine).
Sergej Skripal, bivši ruski obavještajac i dvostruki agent za Engleze, osuđen u Rusiji zbog toga pa zamijenjen u razmjeni špijuna, otrovan je novičokom 2018. zajedno s kćeri u britanskom gradu Salisburyju. Oboje su uspjeli preživjeti. Otrov, koji su britanski istražitelji identificirali kao nervni agens poznat kao novičok, razvio je Sovjetski Savez kao dio tajnog programa kemijskog oružja. Rusija je ponovno odbacila odgovornost, ali je britanska policija uspjela ući u trag dvojici muškaraca koji su kasnije identificirani kao časnici ruske vojne obavještajne službe. Utvrđeno je da su obojica, Anatolij Čepiga i Aleksandar Miškin, ranije primili najviše rusko državno odlikovanje, koje im je osobno dodijelio Putin.
Tu je i slučaj novinarke i Putinove kritičarke Ane Politkovskaje koja je stekla ugled izvještavanjem iz Čečenije. Sedam je godina odbijala odustati od izvještavanja o ratu unatoč brojnim činovima zastrašivanja i nasilja. Politkovskaju su tako bile uhitile ruske vojne snage u Čečeniji i podvrgnule je lažnom pogubljenju. Otrovana je u avionu dok je letjela iz Moskve preko Rostova na Donu kako bi pomogla u rješavanju talačke krize u školi u Beslanu 2004. i morala se vratiti u Moskvu gdje se dulje vrijeme oporavljala. Godine 2004. objavila je knjigu „Putinova Rusija“, osobni prikaz Rusije za zapadno čitateljstvo u kojoj kritizira Putina i njegovu politiku.
Dana 7. listopada 2006. ubijena je u dizalu svoje stambene zgrade, atentat je privukao međunarodnu pozornost, a ruske vlasti opet su se okrenule teoriji oko ubojica iz Čečenije. U lipnju 2014. petorica muškaraca osuđena su na zatvorske kazne za ubojstvo, no još uvijek nije jasno tko je naručio ili platio naručeno ubojstvo.
VEZANI ČLANCI:
Tijekom dugogodišnjeg suđenja za njeno ubojstvo, Stanislav Markelov, odvjetnik koji je istraživao mnoga zlostavljanja koja je dokumentirala Politkovskaja, ubijen je u Moskvi 19. siječnja 2009. Novinarka Anastasia Baburova, koja je u to vrijeme bila s Markelovim, umrla je kasnije od ozljeda zadobivenih tom prilikom.
Do dana današnjeg sumnjiva je i smrt Borisa Berezovskog koji je pronađen obješen u svom domu u engleskom Berkshireu, 23. ožujka 2013. Obdukcija je pokazala da je njegova smrt bila u skladu s vješanjem i da nije bilo znakova drugog nasilja, no mrtvozornik je u istrazi o smrti Berezovskog kasnije ostavio otvoren slučaj.
Berezovski je bio ruski poslovni oligarh, vladin dužnosnik, inženjer i matematičar i član ruske akademije znanosti. Berezovski se obogatio u Rusiji 1990-ih, kada je zemlja provela privatizaciju državne imovine te je pomogao financirati Jedinstvo, političku stranku koja će formirati prvu parlamentarnu bazu Vladimira Putina, i izabran je u Dumu na Putinovoj listi na parlamentarnim izborima u Rusiji 1999. godine. Međutim, u ožujku 2000. Berezovski je otišao u oporbu i podnio ostavku u Dumi te je od tada bio glasni kritičar Putina do kraja života. Krajem 2000., nakon što je zamjenik ruskog glavnog tužitelja zahtijevao da se Berezovski pojavi na ispitivanju, nije se vratio iz inozemstva i preselio se u Ujedinjeno Kraljevstvo koje mu je 2003. odobrilo politički azil. Izgubio je svoju imovinu u Rusiji te je u Rusiji Berezovski kasnije u odsutnosti osuđen za prijevaru i pronevjeru. Ubijeni su i neki njegovi bliski suradnici.
Aleksander Litvinenko, jedan od najbližih suradnika Berezovskog, ubijen je u Londonu u studenom 2006. rijetkim radioaktivnim otrovom, polonijem 210. Britanske vlasti za ubojstvo su optužile bivšeg službenika FSB-a i šefa sigurnosti na ORT-u Andreja Lugovoja i zatražile njegovo izručenje, što je Rusija odbila.
VIDEO Srušio se zrakoplov kod Moskve, poginulo 10 osoba. Rusi: Među njima je i Jevgenij Prigožin
Navečer u utorak 12. veljače 2008. najbogatiji čovjek Gruzije, milijarder Arkadij "Badri" Patarkatsishvili, blizak prijatelj i dugogodišnji poslovni partner Berezovskog, srušio se i umro u svojoj spavaćoj sobi nakon obiteljske večere u Downside Manoru, u svojoj vili u Leatherheadu, Surrey, Engleska, u dobi od 52 godine. I ta je smrt ostala sumnjiva.
Još jedan suradnik Berezovskog, Jurij Golubev, naftni oligarh i osnivač Yukos Oila, pronađen je mrtav 2007. u Londonu. Bio je također otvoreni Putinov kritičar.
I mnogi drugi ruski političari visokog profila, aktivisti za ljudska prava i novinari ubijeni su u posljednjih 30-ak godina u sličnom profesionalnom stilu i gotovo sigurno iz političkih razloga. Tako zbornik novinara s područja Rusije koji su ubijeni na poslu od 1993. godine, i kojeg su pripremile ruske nevladine skupine sredinom 2010., broji više od 300 imena. Mnogi slučajevi nikad nisu riješeni.
Vladislav Nikolajevič Listjev bio je jedan od najpoznatijih i najomiljenijih ruskih novinara i voditelj TV kanala ORT (sada Prvi kanal u vlasništvu Vlade Rusije ). Bio je kasnih 80-ih jedan od predvodnika u donošenju glasa demokracije na rusku televiziju, a tada je njegove emisije gledalo čak 100 milijuna ljudi. Ubijen je 1. ožujka 1995., nedugo nakon što je imenovan direktorom ORT televizije, na stubištu svoje stambene zgrade. Dragocjenosti i velika svota gotovine koju je Listjev imao kod sebe ostali su netaknuti, što je istražitelje navelo na zaključak da je ubojstvo bilo političko ili poslovno ubojstvo. No unatoč brojnim tvrdnjama istražitelja da je slučaj blizu rješenja, ni napadači ni nalogodavci nisu pronađeni.
No, nisu politička ubojstva u Rusiji „rezervirana“ samo za postkomunističko vrijeme. Poznati je atentat 1934. na Sergeja Kirova, vrlo sposobnog i tada popularnog u javnosti komunističkog aparatčika koji je bio glavni suparnik sovjetskom vođi Josipu Staljinu. Vjeruje se kako je za njegovo ubojstvo odgovoran upravo Staljin koji je za to optužio oporbu te iskoristio kao povod za nove čistke. Još je poznatija smrt Lava Trockog 1940. godine. On je ubijen u svom kompleksu izvan Mexico Cityja. Smrtno je ranjen sjekirom za led kojom ga je ubio Ramon Mercader u organizaciji Pavela Sudoplatova i po naređenju Staljina.
Nešto ranije, 23. svibnja 1938., isti sovjetski obavještajac Pavel Sudoplatov ubio je ukrajinskog nacionalističkog vođu Jevhena Konovaleca u Rotterdamu. Nalog za ubojstvo došao je također osobno od Josifa Staljina. Metoda nije bila previše suptilna: Sudoplatov je svojoj žrtvi dao bombonijeru u kojoj je bila bomba.
Godine 1936. abhazijski komunistički vođa Nestor Lakoba otrovan je po nalogu Lavrentija Berije, čelnika NKVD-a, sovjetske sigurnosne organizacije odgovorne za izvansudska ubojstva i sustav gulaga. Lakoba je otrovan tijekom večere u Tbilisiju s Berijom, a njegova smrt objašnjena je kao srčani udar.
A Rusi su, izgleda, posebno voljeli upravo otrov. Godine 1453. Dmitrij Šemjaka, moskovski veliki knez, otrovan je arsenom na večeri, a njegovu su kuharicu podmitili moskovski agenti rivala. Godine 1610. ruski general Mihail Skopin-Šujski otrovan je po naređenju cara; u ovom slučaju, njegova se žena prijavila da mu otruje hranu.
Godine 1921. Sovjeti su uspostavili svoj prvi laboratorij za proučavanje i testiranje otrova. Brzo su napredovali. Od 1928. do 1935. tajne laboratorije nadgledao je uspješni sovjetski biokemičar Grigorij Mairanovski. Autor klasificirane doktorske disertacije iz 1940. o interakciji iperita s ljudskom kožom, Mairanovski je dobio zadatak razviti bezukusne, bezbojne, bezmirisne i smrtonosne otrove koji bi se mogli stavljati u hranu i piće neprijatelja države. Mairanovski i njegovi kolege testirali su svoje pripravke na političkim zatvorenicima različitih veličina i dobi, prema intervjuu s KGB-ovim prebjegom iz 1954. godine. Tijekom hladnog rata tradicija se nastavila.
VEZANI ČLANCI:
Najspektakularniji i najpoznatiji je slučaj Georgija Markova, antikomunističkog bugarskog pisca koji je u egzilu radio za Radio Slobodnu Europu i BBC. Ujutro 7. rujna 1978., na rođendan bugarskog diktatora Todora Živkova, Markov je krenuo preko mosta Waterloo u Londonu čekati autobus. Ubojica, koji je radio za bugarsku tajnu policiju i potpomognut KGB-om, bocnuo je Markova vrhom kišobrana. Do večeri Markov je prebačen u bolnicu, osjećao se loše s visokom temperaturom. Četiri dana kasnije bio je mrtav. Forenzički patolozi otkrili su kuglicu napunjenu tragovima ricina u stražnjem bedru Markove desne noge.
Desetljeće ranije, Aleksandera Dubčeka, reformističkog komunističkog vođu zlosretnog Praškog proljeća, smatralo se u češkim antikomunističkim krugovima da ga je otrovao KGB, u ovom slučaju radioaktivnim izotopima koji su mu se ušuljali u juhu tijekom kratkog zatočeništva u Moskvi. Dubčeku je kasnije u Bratislavi pozlilo, morao je otkazati govor i hospitaliziran je zbog “prehlade”. Oporavio se.
Ruski bankar, Ivan Kivelidi, umro je od trovanja kadmijem 1995. godine. Vlasti kažu da se droga širila preko njegova uredskog telefona.
Godine 2008. ruska odvjetnica za ljudska prava Karinna Moskalenko stradala je od žive pronađene u njezinu automobilu. Uspjela se oporaviti.
Među najsvježijim slučajevima pokušaja likvidiranja oporbenih političara jest trovanje ruskog političara i oporbenog vođe Alekseja Navaljnija. Dana 20. kolovoza 2020. pozlilo mu je tijekom leta iz Tomska za Moskvu i hospitaliziran je u u Omsku, gdje je zrakoplov hitno sletio. Nakon toga je njegova glasnogovornica Kira Jarmiš rekla da je u komi i na respiratoru u bolnici u Omsku. Također je rekla, otkako je tog jutra ustao, da Navaljni nije popio ništa osim šalice čaja kupljene u zračnoj luci. Zamjenik glavnog liječnika omske bolnice kasnije je rekao novinarima da je trovanje "jedan od mnogih scenarija" koji se razmatraju.
Iz Njemačke je poslan zrakoplov da evakuira Navaljnog iz Rusije na liječenje u bolnicu Charité u Berlinu, čiji su liječnici objavili da je Navaljni bio otrovan inhibitorom kolinesteraze. Kasnije je njemačka vlada objavila je da je Navaljni otrovan nervnim agensom novičokom, iz iste obitelji nervnih otrova koji su korišteni za trovanje Sergeja Skripala i njegove kćeri. Navalni je preživio i vratio se u Rusiju gdje je odmah završio u zatvoru zbog ranijih optužbi ruskih vlasti za prijevaru. Dandanas je u zatvoru odakle i dalje kritizira Putina i njegovu vojnu intervenciju u Ukrajini.
U siječnju 2021. međunarodni tim novinara povezao je specijalnu jedinicu Federalne ruske službe sigurnosti i trovanje Navaljnija s drugim smrtnim slučajevima od otrova, uključujući aktiviste Timura Kuaševa 2014. i Ruslana Magomedragimova 2015. te političara Nikitu Isajeva 2019. U veljači je još jedna zajednička istraga otkrila da je ruskog oporbenog političara Vladimira Kara-Murzu, koji je preživio trovanje, pratila ista jedinica prije njegova otrovanja. Danas je Kara-Murza također u ruskom zatvoru zbog kritiziranja ruske vojne intervencije u Rusiji. Pod istim optužbama u ruskim zatvorima danas su i mnogi drugi oporbeni aktivisti.
VIDEO Putin se obratio BRICS-u: "Rusija je pouzdani partner i prijatelj afričkih zemalja"
Draga i demokratska ta zemlja Rusija, je li tako komsije? Siguran sam da biste u takvoj jednoj naprednoj i sigurnoj zemlji svi zeljeli zivjeti, zato me cudi da vas je u cijeloj Rusiji svega 20.000, dok vas je samo u jednoj, vama neprijteljskoj zapadnoj drzavi Austriji, cak 400.000. Da ne navodim podatke za Njemacku i ostale jelte fuj zapadne drzave.