U domu obitelji Adžamić u Gradištu, selu nedaleko od Županje, nikada nije dosadno niti možete očekivati da će u tome domu ikada biti tiho. Drukčije i ne može biti jer se radi o obitelji koja ima čak 12 djece i po tome je svakako jedna od najbrojnijih obitelji u Hrvatskoj.
Petar je najmlađi među njima i ima tek 20 mjeseci, a najstarija je Lucija koja ima 20 godina. Lucija i njezin 19-godišnji brat Matej jedini od djece više ne žive s roditeljima, Igorom (41) i Ivanom (33), s obzirom na to da ih je život već odveo drugdje. Iako ih je čak četrnaestero, obitelj Adžamić nikada preko medija nije tražila pomoć nego se snalazila kako je znala i umjela. Ne kriju da je bilo dana i kada nije bilo dovoljno hrane i svega što im treba.
Predstavljajući brojnu obitelj, Ivana Adžamić kaže kako su i ona i suprug prije bili u braku i da iz tih prvih brakova imaju sedmero djece, Igor šest, a ona jedno. Otkako su njih dvoje zajedno imaju i petero zajedničke djece, ali danas svi oni zajedno žive u Gradištu i pri tome ne prave nikakvu razliku među djecom.
– Sve su to naša djeca i svi su super. Znam da je mnogima čudno što imamo toliko djece, ali nama nije. Mi jednako volimo svu svoju djecu i bitno nam je da su sva zdrava, a jesu. Vole se međusobno i pomažu si, a to je najvažnije. Kao i druga djeca, znaju se i posvaditi, ali se vrlo brzo pomire i izgrle. Mogu reći i da slušaju, što nama roditeljima puno znači jer nam olakšava i njihov odgoj i život. Sve drugo dođe i prođe, ali djeca ostaju – kaže Ivana.
Samo da je zdravlja...
A kako je živjeti u tako brojnoj obitelji govore i fotografije s obiteljskih objeda koji uvijek sliče na manje proslave. Uvijek je tu puno žamora, priče, smijeha… Kako nas je puno za stolom, puno toga mora biti i na stolu. Ivana kaže da svaki dan kupuje po šest kilograma kruha, a ako ga sama mijesi i peče onda pravi devet komada. Imaju kravu pa mlijeko ne moraju kupovati osim u iznimnim prilikama, a tada kupe po nekoliko litara.
– Kod nas se sve kupuje na veliko jer drukčije ne možemo. Ipak treba pripremiti hranu za nas 12. Kada pripremam piletinu, pečem dva pileta. Tu su svakako i juha i prilog. I sve se uvijek pojede – kaže Ivana.
Problem su im, naravno, odjeća i obuća, a snalaze se kako znaju i umiju. Dobivaju pomoć od udruge iz Tovarnika, jedne žene iz Bršadina, a članovi su i Udruge hrvatskih brojnih obitelji 8+.
– Ne možemo im priuštiti sve što žele, ali naša su djeca skromna i toga svjesna. Svi bi oni rado mobitele, laptope i druge stvari koje žele i sva druga djeca. Međutim, svatko čeka svoj red, pa im kupimo nešto kada možemo. Kupe si nešto i sami od novca koji dobiju za prvu pričest i slično. Do tada imaju televizor pa neka gledaju što žele. Savjesni su i dobri tako da nemamo nikakvih problema. Bit će i mobitela i tableta, samo da bude zdravlja – ističe Ivana.
Kako su djecu odgajali govori i primjer da jedna od kćeri, koja ima samo 13 godina, hrani i uzgaja piliće. Nedavno su prodali te piliće i tim novcem platiti električnu energiju. Dvije kćeri treniraju nogomet u NK Graničar u Županji, a dva sina počeli su igrati nogomet za mlađe kategorije NK Slavonca iz Gradišta. Kada su igrali prvu utakmicu, cijela ih je obitelj došla gledati i navijati. Moraju raditi i snalaziti se kako znaju i umiju jer žive samo od 3800 kuna dječjeg doplatka. Sa suprugom Igorom obavljati poslove ide i Ivana, a tada starija djeca pričuvaju one mlađe.
Sad nam je kao u vili
– Kuća u kojoj živimo nije naša, kupljena je novcem Vukovarsko-srijemske županije i Općine Gradište. Međutim, nemamo pravo na socijalnu pomoć jer je na moje ime registriran traktor koji mi treba radi poslova koje povremeno obavljam – kaže Igor.
U kuću su se uselili u veljači ove godine, a dotad su živjeli u trošnoj kući uz autootpad kod Gradišta. Sa svom su djecom Igor i Ivana živjeli bez vode u kući i električne energije. Vodu su donosili iz bunara, a struju su imali preko agregata koji su palili. Za teške uvjete u kojima su živjeli čuo je i dožupan Josip Dabro te potom s Općinom i Županijom pronašao način da im se kupi kuća u Gradištu u koju su se i uselili.
– To je za nas kao vila. Djeca su navikla biti sva u jednoj sobi, a sada više ne moraju biti. Međutim, i dalje vrlo često spavaju po dvoje-troje u sobi jer su tako dugo živjeli. Za nas je najvažnije da smo na suhom, da imamo vodu i struju. A i škola nam je sada blizu – ističe Ivana.
Od 12 djece 10 je trenutačno s njima, a čak sedmero su školarci. Iduće godine imati će u kući čak osam školaraca. Ove godine u kupnji školskih knjiga i radnih bilježnica pomogle su država i županija tako da tu stavku nisu imali u kućnom proračunu.
bravo, od srca čestitam, neka je sreće i zdravlja!!!!