Ljudi se skrbe o mnogim životinjama, bilo da je riječ o kućnim ljubimcima, životinjama na farmama, u zoološkim vrtovima, laboratorijima ili o životinjama u skloništima. Sve su one izdvojene iz prirode u kojoj su evoluirale i postale onakvima kakve su danas. Čak i domaće životinje, koje su već nekoliko tisuća godina uz ljude, još uvijek su zadržale neke osobine kakve imaju njihovi divlji rođaci.
U prošlosti su ljudi držali životinje u zatvorenim prostorima u kojima nije bilo ništa od onoga što postoji u prirodi. No život u prirodi fizički je i kognitivno zahtjevan za životinje, motivira ih na ponašanje koje je potrebno za opstanak pa su one razvile vještine i sposobnosti koje im omogućuju preživljavanje, reprodukciju i uspješan odgoj potomstva. Zbog toga su monotoni uvjeti u zatočeništvu i nedostatak odgovarajućih podražaja uzrokovali kod životinja dosadu, nesposobnost da se nose s uobičajenim stresom, nedostatak motivacije, nedostatak volje za obavljanje vrsno-specifičnih ponašanja, neaktivnost, nenormalna i ponavljajuća ponašanja. Obogaćivanjem okoliša nastoji se poboljšati kvaliteta skrbi za životinje. To je postupak kojim unosimo promjene u okoliš životinje koja je pod ljudskom skrbi da bismo je potaknuli na veću tjelesnu aktivnost i ispoljavanje normalnog ponašanja za vrstu kojoj pripada. Tako životinji omogućujemo da koristi neke od svojih vještina i sposobnosti, a time se zadovoljavaju njene fizičke i psihološke potrebe, smanjuje se stres i stoga se poboljšava njezino cjelokupno zdravlje. Time životinja dobiva kontrolu nad svojim okolišem, troši svoje vrijeme na primjeren način i sretnija je.
Ideja o obogaćenju okoliša javlja se u zoološkim vrtovima na prijelazu 19. u 20. stoljeće. Naime, tadašnji zoološki vrtovi bili su zbirke divljih životinja u kojima se nije brinulo o potrebama svake životinje na odgovarajući način. Tada se nije znalo puno o tome koliko prostora treba neka životinja, da li treba društvo drugih životinja, kakva je njena prehrana, a nije se znalo niti kako se životinje ponašaju u prirodi. Takve životinje bile su anksiozne (tjeskobne), ozljeđivale su same sebe, ispoljavale su stereotipna ponašanja, i uglavnom nisu dugo živjele. Većina saznanja iz tog vremena proizašla je iz rješavanja problema sa zdravljem i u ponašanju tih jadnih životinja. Od početka 20. stoljeća u znanstvenim istraživanjima psihologa pokazalo se koliko je važno obogatiti okoliš ljudi i drugih životinja zato da bi se potakao pravilan razvoj, te da bi se smanjila učestalost različitih nenormalnih ponašanja (kao što je npr. samoozlijeđivanje).
Kućni ljubimac danas živi lagodno i predvidljivo pa mu može biti dosadno. Kućne životinje u prosjeku dnevno troše manje od 15 minuta za hranjenje jer hranu ne trebaju tražiti. S druge strane, istraživanja su pokazala da su, bez obzira na dostupnu hranu, životinje spremne raditi da bi došle do još nekog zalogajčića. Kućni ljubimci druže se samo s nama ili im mi odabiremo društvo. Dakle, iz perspektive ljubimaca oni nemaju kontrolu nad svojim društvenim okolišem. To može biti jedan od razloga tjeskobe (anksioznosti) jer se smatra da je mogućnost kontrole vlastitih uvjeta važna za psihičko zdravlje. Ako razmislimo kako su domaće životinje živjele još donedavno, shvatit ćemo u čemu je problem. Na primjer, većina pasmina pasa razvijena je za neku svrhu (čuvanje, stočarstvo, lov), a malo njih ima ili čak smije pokazati te obrasce ponašanja kada žive kao kućni ljubimci. Mačke su sposobni lovci, a sada većinu dana trebaju spavati. Papige uživaju u raznovrsnim društvenim odnosima, kao što su igra, međusobno čišćenje i hranjenje, učenje novih glasova ostalih članova jata, a kod nas po čitave dane same sjede u krletkama. U našim domovima te životinje ostaju bez onih podražaja koji su ih u prirodi oblikovali kao vrstu. Ispoljavanje nekih prirodnih ponašanja smatramo problemom.
Ovakva nedovoljna stimulacija može biti uzrok za brojne poremećaje u ponašanju, kao što su primjerice hiperaktivnost, destruktivno žvakanje, dermatitis koji nastaje pretjeranim lizanjem šapa, čupanje vlastitog perja, ponašanje kojim traže pozornost, kompulzivni poremećaji i agresija. Premda obogaćivanje okoliša ne može u potpunosti nadomjestiti prirodne podražaje za vrsno-specifično ponašanje, ono može potaknuti normalniji raspon ponašanja kod životinja, pomoći da ona kvalitetnije koristi vrijeme i smanjiti dosadu. Postoji pet različitih metoda obogaćivanja okoliša – obogaćivanje na bazi hrane, senzorno obogaćivanje (poticanje osjetila), davanje novih predmeta, društveno obogaćivanje, trening temeljen na pozitivnom poticanju.
Primjer jednostavnog obogaćivanja okoliša za pse i mačke je kada životinja dio dnevnog obroka dobije u nekoj za to predviđenoj igrački ili tijekom treninga. Sve predmete koji se ovako koriste treba izmjenjivati da ne dođe do zasićenja. Mnogi vlasnici domaćih tvorova misle da je prirodno da spavaju 20 ili 22 sata dnevno. Međutim, to je znak da je tvoru dosadno. Obogaćivanje okoliša važan je dio obaveza svakog vlasnika tvora, a svrha mu je stvoriti nove situacije koje stimuliraju prirodnu inteligenciju i sposobnosti tvora ljubimca. Time se smanjuje i agresivna igra, koja je usmjerena prema ljudima s kojima tvor živi. Za zdravlje i sreću kunića važne su igračke jer ih potiču na prirodno ponašanje kao što su kopanje, skakanje, glodanje i trljanje bradom. Popularni izbori za obogaćenje okoliša uključuju usitnjeni papir, kućice od kartonskih kutija s rupama, tunele, kao i ogledala koja mogu privremeno ublažiti usamljenost te trening. Obogaćenje okoliša jedan je od prvih savjeta za rješavanje problema u ponašanju.
Danas je obogaćivanje okoliša postalo norma u zoološkim vrtovima, pa i za dio životinja u laboratorijima. Nažalost, kod životinja na farmama važno je prvo stvoriti okoliš koji može zadovoljiti njihove osnovne potrebe, pa će se tek nakon toga nešto moći nazvati obogaćenjem. Kućni ljubimci dobivaju puno pozornosti i ljubavi, ali im treba omogućiti i uvjete u kojima će dobiti priliku za ispoljavanje vrsno-specifičnih ponašanja – to je potrebno njihovu razvoju, psihičkoj stabilnosti i sreći.
Više o ovoj temi, ali i drugim problemima koji se mogu javiti u ponašanje životinja te o dobrobiti životinja možete pročitati na argos.hr, a na Facebook stranici možete se uključiti i na webinare na kojima ćete dobiti odgovore o konkretnim problemima koji vas brinu i koje ne možete sami riješiti.
