Paška janjetina upisana je u lipnju 2015. godine u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla. Specifičnog je okusa zbog prostora u kojem autohtona ovca živi i u kojem se hrani. To je mahom krš, goli kamenjar na kojem tek na mjestima rastu razna ljekovita bilja; slavulja, škrta sitna trava obasuta posolicom koju nanose zimske bure. Stručnjaci će naglasiti da je zapravo Pag otok koji ima najviše bure i posolice tijekom zimskog perioda. Zbog takvog uzgoja i načina ishrane meso paške janjetine ima poseban, vrhunski okus. Zaštiti paške janjetine doprinijela je Udruga uzgajivača paške ovce Rogujica iz Paga, a nakon dobivanja EU certifikata, jasno su navedene i karakteristike koje moraju biti zadovoljene da bi se dobila upravo ta kvaliteta mesa.
Janje mora imati i dokaz o porijeklu, odnosno da je uzgojeno isključivo na otoku Pagu. Uz to, certificirani janjci pri klanju ne smiju biti stariji od 45 dana ni teži od 13 kilograma, a težina trupa smije biti u rasponu od 6 do 9 kilograma, dok se na tržište plasiraju u obliku trupa ili polovice u posebno označenoj ambalaži, s cijenom koja varira od 80 do 120 kuna po kilogramu. Stručnjaci, ali i brojni uzgajivači, čiji se broj udvostručio po dobivanju certifikata izvornosti, potvrdit će da je paška janjetina jedinstven primjer sprege nemilosrdne i škrte prirode, bure, posolice, skromne aromatične vegetacije koja se osjeća na mesu janjetine. Paška sirana ima najveće skupno stado na otoku Pagu koje broji oko 3000 ovaca. Paška janjetina je posebna i zato što paški ovčari odvajaju mladu janjad od ovce kako bi se što ranije moglo započeti s proizvodnjom mlijeka za sir. Na taj se način ostvaruje i bolja kvaliteta mesa.
Uz lički krumpir i lička je janjetina već godinama na popisu EU registra zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog porijekla. Opisuje se kao “meso muških i ženskih janjaca autohotne vrste ovce lička pramenka koja se uzgaja samo na uskom prostoru Like” koji se u odluci o registraciji opisuje kao “kontinentalna regija omeđena planinama, Velebitom na jugu, Velikom Kapelom na zapadu, Plješivicom na istoku i Malom Kapelom na sjeveru”. U Lici postoji i Udruga uzgajivača ovaca, odnosno ličke pramenke, a svi oni, kao i njihovi preci, ličku pramenku uzgajaju na otvorenim pašnjacima, a takav način uzgoja zadržan je do danas.
Zbog intenzivnog kretanja vrlo je izdržljiva, otporna na bolesti i skromna u pogledu smještaja. Ličke ovce na Velebitu pasu čak 40 do 50 vrsta raznih trava od kojih su mnoge ljekovite pa meso ima drugačiju aromu od dalmatinske janjadi. Zbog boljih hranidbenih uvjeta lička janjad ima duže i razvijenije trupove od janjadi creske i paške ovce, a i kolje se najkasnije, u dobi od 160 dana. Meso je intenzivnije crvene boje od mesa janjadi držanih u zatvorenim nastambama. Pri termičkoj obradi masnoća se postupno topi, a meso postaje sočno, mekano, topljivo u ustima, intenzivna okusa i mirisa, bez jako izražene arome po ovčjem mesu. Sve više restorana u Lici, ali i diljem Hrvatske ima u ponudi janjetinu s EU certifikatom ličke janjetine, a Lička kuća, restoran u sklopu Nacionalnog parka Plitvička jezera koji u kuhinji koristi samo domaće proizvode, najpoznatiji je po ličkoj janjetini pripremljenoj na ražnju ili ispod peke
