Kad padne mrak i njegovi ukućani odu na spavanje, Zak ih obavezno obiđe. Stisne nosić uz njihov krevet, uvjeri se da su tu i da je sve u redu i vrati se u svoj ležaj. Misli on vjerojatno da ga ne vide i ne čuju jer ničim to ne pokazuju da ga ne uplaše. Zakova udomiteljica Amela Demo kaže nam da to ponavlja baš svaku večer. I obavezno dođe blizu njezine ruke na kojoj je gips, ponjuši i njega pa onda izađe iz sobe. Sva vrata u kući u Hreljinu, u koju je tek nedavno stigao iz azila za pse Društvo za zaštitu životinja Rijeka, otvorena su kako bi se Zak što prije prilagodio novom životu.
– Išla sam po njega i s temperaturom, nisam htjela odgađati njegov odlazak iz skloništa – govori nam udomiteljica. Kako bi i mogla, pa proveo je Zak u skloništu dugih 13 godina, stigao je u njega još kao štene. Bio je jedan od nevidljivih pasa za posjetitelje, kako u skloništu nazivaju pse koji postaju nevidljivi čim nepoznata noga kroči kroz vrata. Uvijek plah, Zak se skrivao kad bi stigao netko njemu nepoznat. I nitko ga nikada nije poželio udomiti jer Zaka nisu mogli ni vidjeti ni upoznati. Nije volio ni ogrlicu ni lajnu pa ga nitko nije mogao povesti u šetnju, a nije volio ni da ga maze. Ali volio je one koji su svaki dan bili s njim u skloništu, veselo ih je dočekivao svakog jutra, nestrpljivo mahao repom da ga puste iz boksa, išao slobodan s njima u šetnje. I kad je stigao u svoj novi dom, bila je to velika promjena. Nova okolina, novi ljudi, nova četveronožna prijateljica. I zato ga njegova obitelj ne želi prisiljavati, čekaju da sam pokaže što želi.
– Vidjela sam jednu večer objavu volontera o Zaku i nisam mogla vjerovati. Prvo sam je podijelila nadajući se da će ga netko poželjeti udomiti. A onda sam pomislila: dijelim objavu, a ja ga mogu uzeti. U nekoliko sekundi donijela sam odluku i nisam nimalo požalila – prisjeća se gospođa Amela. Oduvijek ima pse, suprug Dean zaslužan je što je kod njih kujica Mamba, a životinjama pomaže kad god stigne, pomaže volonterima, udrugama, skloništima.
Zak je stigao umoran od života i bolestan. Ništa nije moglo promijeniti njezinu odluku, kaže udomiteljica, sve ju je samo još više ohrabrilo. Iskustva s bolesnim psima ionako ima, zadnju kujicu morala je uspavati nakon što su osam godina obilazili veterinare i pokušavali je spasiti.
– Zak je jedva hodao, vukao je šapice, ima i dva tumora koji se ne mogu operirati. Naša Mamba odmah ga je prihvatila. Sam si je pronašao mjesto, ne miče se s ležaja ispod radijatora. Iziđe na dvorište samo koliko treba i brzo se vraća u kuću. Moj radni stol je blizu pa tako i mene stalno ima na vidiku. Nevjerojatno je koliko je uredan, nježan i pažljiv, osobito s mojim sinom Isakom. Njih dvojica imaju poseban odnos, Zak samo gleda gdje je Isak i traži ga po kući. Ja mu često pričam, a on me gleda u oči, sluša i zna što mu govorim – opisuje nam. Kad idu u šetnju, Zak ih slijedi, ogrlica i lajna još čekaju. Mazit će ga i dirati kad on sam poželi, a njihova srca ionako je već osvojio. Osvojio je i susjedu koja stanuje na drugoj strani ulice. I ona ima psa, njezin ne podnosi društvo pa ne može udomiti još jednoga. Ali kad god nešto treba za Zaka, odmah će pomoći.
U azilu Društvo za zaštitu životinja Rijeka iz kojeg je Zak kažu nam da je kod njih još desetak teško udomljivih pasa. Ljudi najčešće ne žele pse za koje im treba malo strpljenja. Neki nemaju vremena za to, a drugi kažu da ne znaju. Svi bi psa koji odmah sve zna i s kojim sve mogu.
– Osim ovih nevidljivih pasa teško se udome i stariji psi, rijetki se mogu nositi s tim da im je ostalo još malo života, a posebno kad su i bolesni. U skloništu imamo i dosta pasa koji su stigli iz romskih naselja, bolesni i uplašeni, ti psi nikada nisu osjetili ljubav i brigu – kaže nam volonterka Društva. Dodaje da je volontera premalo i uvijek im nedostaje vremena pa se ne mogu kvalitetno baviti svim psima. I zbog toga neki dugo ostanu u skloništu. Trenutačno se, kaže, brinu za 80-ak pasa, od kojih su neki na privremenom smještaju.
Amela Demo ističe da bi sve bilo drukčije da ljudi nisu sebični i da svi ne gledaju samo sebe. Ništa ne bi dali i sve im treba. A sve je ljepše dijeliti, posebno kad se nekome i pomogne.
