Hrvoje Šimović, profesor na Ekonomskom fakultetu Zagreb, na Večernjakovoj je konferenciji održao izlaganje “Mogući pravci promjena u poreznoj politici i učinci fiskalne politike u srednjoročnom razdoblju”.
– Kad govorimo o trendovima, odnosno izazovima koje donosi budućnost, svaka se politika vodi tako da se postavi cilj pa tražimo mjere kojima doći do tog cilja. Vlada, koja je refleksija volje birača, tu je da odluči hoćemo li ići u smjeru povećanja konkurentnosti, što je prvi cilj, ili se baviti ekonomskom nejednakošću, drugim ciljem koji porezni sustav mora imati unutar svojih alata – rekao je profesor Šimović.
Ekonomska nejednakost
– Ako govorimo o konkurentnosti, a sinonimi za to su povećanje investicija, inovacija, zapošljavanja, izvoza, trend ide da se porezni teret s rada i poduzeća sve više prebaci na potrošnju, što mi dobrim dijelom posljednjih godina i radimo. Kad govorimo o pravednosti, tu sam malo suzdržaniji, imamo problem ekonomske nejednakosti, a to se bez progresivnijeg poreza na dohodak, ali isto tako oporezivanja imovine i nasljedstva, neće u budućnosti moći rješavati. Treći je faktor onaj egzogeni koji nam se nameće izvana i na koji moramo svi računati, a to su izazovi poput digitalizacije, demografije i pitanja klimatskih promjena – rekao je Hrvoje Šimović.
Što se digitalizacije tiče, kazao je, dosta se toga radi, pogotovo u kontekstu porezne uprave i odnosa s poreznim obveznicima.
– Kad je riječ o demografiji, jedina je mjera porezne politike bila olakšica za mlade, a vjerujem da će u budućnosti više naglaska biti na klimatskim promjenama, ekologiji, energetici, odnosno vjerojatno ćemo imati sve više elemenata ekoloških poreza. To su stvari koje su neizbježne i nametat će se kad govorimo o poreznoj politici – objasnio je Šimović.
Govorio je i o visini poreznog opterećenja.
– Naše je relativno visoko u odnosu na ostale članice, pogotovo u odnosu na razvijenost per capita. Relativno visoko porezno opterećenje imamo kad se uspoređujemo s ostatkom Europe, ali kad gledamo strukturu tog poreznog opterećenja, tu dominira oporezivanje potrošnje – istaknuo je profesor pa objasnio i što se radilo upravo u vezi s oporezivanjem potrošnje.
– Stopa PDV-a je ostala na 25 posto, ali smo išli u selektivno rasterećenje sniženjem stope. One imaju djelomičan utjecaj na liječenje regresivnosti PDV-a, ali bio bih sretniji kad bismo u budućnosti raspravljali o više horizontalnom pristupu, odnosno o općoj stopi PDV-a – kazao je Šimović.
Rekao je i da snižene stope mogu pomoći poduzetnicima u povećanju marže jer je većina ulaznih faktura 25 posto, dok je izlazna po sniženoj stopi.
– Hoće li poduzetnik s povećanjem marže investirati, zapošljavati ili raspodijeliti ekstraprofit koji će zaraditi, to je poslovna politika poduzeća. Što se tiče oporezivanja rada, tu smo imali malo horizontalniji pristup, a možda smo trebali imati selektivniji. Povećali smo osobni odbitak, a s tim pilimo granu na kojoj sjedimo jer gubimo instrument poreza na dohodak u svrhu pravednosti i progresije – kazao je profesor s Ekonomskog fakulteta pa objasnio i zašto.
– Jer danas osobni odbitak čini 55 posto porezne osnovice. Odnosno, samo 45 posto porezne osnovice je, de facto, oporezivo pa mi imamo situaciju da 40 posto poreznih obveznika uopće ne plaća porez na dohodak zbog visokog osobnog odbitka. Možda bih bio sretniji da se u budućnosti raspravlja o selektivnijem pristupu osobnom odbitku – kazao je Hrvoje Šimović.
Fiskalna ekspanzija EU
A osvrnuo se i na procjenu učinka Nextgeneration EU, odnosno najvažniju njegovu komponentu – Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO).
– Imamo dinamično fiskalno razdoblje pred sobom, spominjao se dosta danas taj mehanizam, s pravom, zato što se radi o golemoj fiskalnoj ekspanziji na razini cijelog EU, čiji se učinci prelijevaju iz jedne zemlje u drugu. Primjerice, ako mi netko u Hrvatskoj poveća plaću, sigurno ću kupiti proizvod i u drugoj zemlji pa će dio dohotka ići i van. Prosječno, zemlje s najnižom per capita stopom razvijenosti najviše će i profitirati, a Hrvatska je tu zaista među pobjednicima. Da se u četiri godine ova sredstva potroše, Hrvatska bi imala 2-3 posto veću stopu rasta nego da nema nacionalnog plana – objasnio je profesor Hrvoje Šimović.
VIDEO Pogledajte i ovo: Zašto popisivači dolaze u kontrolu nakon samopopisivanja
Hm, još jedan u trendu, socijala i ekologija. Izgovori za nove i veće poreze... Problem Hrvatske je da imamo najveći udio poreza u proizvodnji, najveći u EU, na vrhu smo zajedno sa Švedskom, a drugi problem je vrlo visok udio države u svemu, što ubija konkurentnost i ograničava stopu rasta... I što se onda događa; imate ogromnu količinu novaca koje dobije država od EU-a, koji se troši da bi se pokrile proračunske rupe, umjesto da se koristi za investicije. U ministarstvima imaju na raspolaganju novac, a ako ne ide za plaće ili potrošni materijal, nitko nema pojma što bi s tim novcem... E, tu bi sada morao doći privatni sektor koji bi trebao predložiti projekte i nešto korisno za ulupati taj novac, no privatni sektor vezan uz državu je u rangu birokracije i jedino što zna je nešto kupiti jeftino i prodati skupo, te podijeliti profit s rodbinom u službi... To je taj crony kapitalizam koji je naslijeđe socijalizma i koji tako brižno uzgajamo i čuvamo u Hrvatskoj. Radi toga tjeramo greenfield investicije i radi toga će nas i Srbija uskoro prestići... A cijeli ideološki sukob svodi se na sukob stare i nove rodbine u javnim strukturama, starih uhljeba iz doba komunizma i njihovih nasljednika, s nadolazećem hordom novih uhljeba... Zato je jedini recept za budućnost Hrvatske smanjivanje javnih struktura. To bi automatski dovelo do smanjenja korupcije i povećanja konkurentnosti, što bi omogućilo i manje poreze itd... No to je onaj smjer Irske, toliko omražen kod nas...