Svi oni koji ne vjeruju da je američki san moguć pokolebali bi se pred tvrdnjama Josipa Čermina (44), američkog poduzetnika iz Sjeverne Karoline, hrvatsko-čeških korijena, koji nas je u srijedu, dan uoči primanja kod predsjednika Ive Josipovića, uvjeravao u suprotno.
– U Americi je sve moguće. Samo treba imati kliker i raditi – ustvrdio je Čermin koji je 1993., s 25 godina, prekinuo studij i osmislio softver za pohranu i kompjutorsku obradu rengenskih snimki s kojim je oduševio američko tržište, a lani je takav softver, vrijedan 250.000 dolara, darovao i zagrebačkoj bolnici Sveti Duh.
Traži ga i američka vojska
Tvrtka koju je tad pokrenuo ovim je kompjutorsku programom počela opskrbljivati američku vojsku, a ubrzo i bolnice diljem Amerike.
– Za samo tri godine tvrtka je ostvarila promet od 18 milijuna dolara, pa sam 1999. osnovao novu i lansirao još bolji program koji se može ugraditi u sve vrste radioloških uređaja – otkrio je. Danas, kaže, zapošljava 80 ljudi, a tvrtka ima godišnji promet od 50 milijuna dolara. Ideju za posao, priznaje Čermin, dobio je od prijatelja Zagrepčanina, koji je želio takav softver prodavati u inozemstvu, no nije uspio, a njemu samom je fakultet u Americi ionako bio „gubitak vremena“.
– Do 4. osnovne pohađao sam talijansku školu u Puli, a onda se obitelj, jer su i otac i majka pomorci, preselila u Nigeriju. Završio sam privatnu srednju školu u švicarskom St. Gallenu i upisao ekonomiju na sveučilištu Jacksonville, dogurao do treće godine i shvatio da me fakultet koči – prisjetio se. Isprva se, kaže, bavio kupnjom kompjutorskih dijelova i sklapanjem gotovih PC-a, no onda je uvidio da se dobra ideja u Americi više cijeni.
– Ovaj je program omogućio radiolozima ne samo pohranu tisuća snimki već i mogućnost da se odmah nakon pretrage vidi je li snimka uspjela, te da je radiolog poveća i vidi detalje koje u originalnoj veličini ne bi primijetio – pojašnjava Čermin i dodaje da je time otvoren put da se snimke kompjutorski za nekoliko minuta šalju diljem svijeta, pa se radiolozi iz jedne bolnice mogu lako konzultirati i s drugim stručnjacima.
U proizvodnju je krenuo s partnerom iz Izraela koji je imao osmišljen hardver, a danas konkurira najvećim proizvođačima, jer njegov program može se ugraditi u sve vrste uređaja.
– Svoj program darovao sam i za vrijeme potresa na Haitiju, ali i za vrijeme rata u Iraku kako bi liječnici što brže mogli slati s terena snimke ozlijeđenih, a 2005. godine Amerikanci su me odlikovali medaljom Ellis Island za humanitarne zasluge – nastavio je. S partnerom poslovanje planira proširiti u Tajlandu i Kini, no poslovni mu uspjeh više nije jedino čemu teži u životu.
Dosad ga odbijali
U međuvremenu se, kaže, rastao i otac je troje djece, pa iako ne vjeruje da će se vratiti, Hrvatsku nosi u srcu.
– Dugo sam pokušavao svoj program darovati hrvatskim bolnicama, no nitko nije bio zainteresiran – tuži se Čermin i pita se je li moguće da je razlog to što su mu konkurenti tvrtke poput Shimatzua, General Electricsa i Siemensa.
Nudio je program Vinogradskoj i riječkoj bolnici, no nitko od ravnatelja nije bio zainteresiran. Njegova prva donacija programa tako je 2010. završila u Banjaluci.
Čovjek hoće besplatno dati, a ne smije. Tu nema logike... Ili ima?