Večernji list ove godine slavi svoj 65 rođendan. U šest i pol desetljeća naši su novinari ispisali oko milijun stranica, objavili smo oko 25.000 različitih izdanja. Iz naše bogate arhive, donosimo serijal priča o lokalnim herojima, ljudima koji su spasili nečiji život, o znanstvenici koji su pomaknuli granice, o pobjednicima koji su nemoguće učinili mogućim. Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala.
Tog su se petka, krajem listopada 1991., nad Bihaćem razilazili rijetki oblaci i maglica. Odjeven u uniformu, Rudolf Perešin je tog jutra posljednji put krenu na posao kao pilot JNA. Dobio je zadatak da nadgleda povlačenje jugo-vojske iz Slovenije - Brežica, Trbovlja, Ljubljane i Kopra. Tog je petka, iznad Zagreba, preletio jedan MiG JNA, oglasila se uzbuna za zračnu opasnost, a Zagrepčani su ponovo trčali u skloništa. Ni slutili nisu da tim MiG-om upravlja hrvatski pilot, Rudolf Perešin, koji je baš tada posljednji put poletio s bihaćkog aerodroma i zauvijek napustio JNA, preletjevši iz vazduhoplovstva u zrakoplovstvo. Bio je to dan koji su on i njegova supruga Ljerka dugo čekali.
„Kako sam tih dana bila ljuta na vrijeme. Kada god bi ujutro otišao na posao pomislila sam - možda danas i bila sam razočarana kada bi se vratio kući. Opet čekanje, hoće li sutra biti kiša, magla, oblaci. Nije bilo lako izdržati, susretati prijatelje, susjede, raditi, a zapravo vrebati priliku za bijeg“, ispričala je Perešinova supruga, prisjećajući se posljednjih dana njihova boravka u Bihaću. Bila je to dvostruka i iznimno mučna igra živaca. Bilo je trenutaka kada su poželjeli spakirati samo kovčege te otići iz Bihaća, otići iz JNA, iz te agonije, no onda bi Rudiju iz Zagreba stigla poruka -'Izdrži još malo' i ponovo su danima pratili vrijeme i gledali nebo iz stana u kojem su tada imali još samo krevet, džezvu i radio, a sve drugo već je bilo u Zagorju. Svoje su planove za bijeg morali skrivati doslovno od svih. Za taj su plan, kako je Perešin kasnije ispričao, znali samo supruga i on te čovjek koji je bio njegova veza u Zagrebu, Ljubomir Topić.
S bihaćkog je aerodroma pet puta, po zadatku, polijetao ka Hrvatskoj, u izviđanje. Letio je iznad Novske, Bjelovara, Kumrovca i svaki je taj let bio potencijalni bijeg. No, dani su prolazili, telefonske su veze utihnule, Ljubomir Topić dugo se nije javljao iz Zagreba, a iz Hrvatske su stizale sve strašnije vijesti. Perešinovi više nisu bili sigurni vrijedili li prvobitni dogovor pa je Ljerka krenula u Zagreb kako bi provjerila situaciju. Radi sigurnosti, smislili su tada i šifre pa je tako šifra za Klagenfurt bila 'hotel', a šifra za bijeg 'svadba'. Kada je konačno Perešinu u Bihać stigla poruka „Svadba će biti u istom hotelu, dođi čim budeš mogao“, bio je svjestan da je došao trenutak koji je dugo čekao.
„Znao sam - sada ili nikada! Uzeo sam svoja dva pištolja, obuo čizme i pogledao svoje kolege u pilotskoj svlačionici. Mi smo ipak 10 godina skupa radili, a ja sam tog dana odlazio bez pozdrava“, prisjetio se pilot.
„Argon 857, javi se!“
Za Perešinovim avionom trebalo je tog dana poletjeti još nekoliko aviona, no on im je javio da nema uvjeta za snimanje te je nastavio sam prema Ljubljani. Imao je previše goriva za slijetanje, pa je zaokružio iznad Kopra, kako bi olakšao rezervoare. Srce mu je ubrzano tuklo kada je pogledao prema Austriji. Aerodrom u Klagenfurtu vidio se kao na dlanu, nigdje nije bilo ni oblačka. Okrenuo je opet prema Ljubljani i kada je bio točno iznad nje, s 5000 metara sjurio se na visinu dovoljnu da se ne zabije u planinske vrhove, ali i da nestane iz vida kontroli leta iz Bihaća. U brišućem letu, brzinom od tisuću kilometara na sat, krenuo je prema Austriji i preletio granicu. Za tren oka bio je iznad Klagenfurta i pred njim je uskoro bio aerodrom. Izvukao je kotače, dajući time znak da želi sletjeti te napravio krug iznad kontrolnog tornja. Vidio je kako su tada kontrolori zaustavili jedan avion koji se spremao poletjeti, kako bi njemu oslobodili sletnu stazu na koju se potom sretno spustio.
Agonija hrvatskog pilota, koja je trajala od kraja srpnja, od rata u Sloveniji, kada je još vjerovao da će se s armijom razići džentlmenski, okončana je tog petka, 25. listopada 1991., kada je svoj MIG spustio na pistu aerodroma u Klagenfurtu. Rudolf Perešin ušao je tada u povijest kao prvi pilot koji je iz JNA prebjegao MiG-om 21 i prešao na stranu Hrvatske vojske.
Uzalud je tog dana bihaćka kontrola leta, po tko zna koji put, pozivala šifru izgubljenog pilota „Argon 857, javi se!“, za JNA Argon 857 bio je zauvijek izgubljen. U Bihaću je ostao samo Perešinov Jugo. Gotovo istovremeno, tog dana, u Operativnom centru stožera hrvatske vojske u Zagrebu zazvonio je telefon. „U Klagenfurtu sam, sada me vadite odavde“, rekao je Perešin. Prepoznavši mu glas, dežurni je na prvu pomislio da se dojučerašnji kolega iz jugoslavenske armije šali, pa ga je pitao je li on to u šopingu u Austriji, na što je Perešin odgovorio, „Ma ne, tu sam s avionom!“ Ta njegova rečenica pokrenula je mehanizam koji je 33-godišnjeg pilota Perešina, kapetana prve klase, za samo četiri dana iz Austrije doveo u redove hrvatske vojske. Ta četiri dana provedena u Klagenfurtu Perešin je pamtio po gostoljubivosti Austrijanaca koji su mu se gotovo ispričavali što će ga možda morati kazniti zbog povrede njihovog zračnog prostora i zabranom ulaska u zemlju, na neko vrijeme, no, kaznu nikada nije dobio.
“Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati na Hrvate!”
Tog 25. listopada 1991. Perešin MiG-om 21 nije doletio samo do Austrije, vinuo se i na naslovnice brojnih svjetskih medija. Vijest o pothvatu hrvatskog pilota, koji je prebjegao iz JNA u hrvatsko zrakoplovstvo, prenijele su tada gotovo sve svjetske, novinske agencije, uz fotografiju Rudolfa Perešina pokraj aviona MiG-21, na aerodromu u Klagenfurtu i njegove riječi: “Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati na Hrvate!”
Nakon što je probio led, Perešinov su primjer slijedila još trojica pilota - Danijel Borović, Ivan Selak i Ivica Ivanić, koji su svoje avione uspjeli prevesti u Hrvatsku, dok je Perešinov MiG, zbog međunarodnog embarga zbog neutralnosti Austrije, čekao u hangaru aerodroma u Klagenfurtu.
Posljednji let
Četiri godine nakon što je prebjegao iz JNA, Rudolf Perešin, tada zapovjednik lovačke eskadrile na Plesu, shvatio je da nije dostojno proslavio taj veliki događaj. Slavlje je, te 1995., trebalo biti dvostruko uz feštu zbog preleta tu je bila i krizma njegove tada 14-godišnje kćeri Daliborke. No, zbog vojno redarstvene akcije Bljesak, obitelj Perešin otkazala je planirano, dvostruko slavlje. Ujutro, 2. svibnja 1995., Rudolf Perešin je ustao rano. U 5.58 poletio je MIG-om s Plesa, a njegov je zadatak bio onesposobiti jedinicu srpske vojske koja je blokirala most i zaustavila civile. No, dok je u brišućem letu nadlijetao taj prostor, njegov je zrakoplov pogođen. Po pričanju očevidaca vidio se jak bljesak, nakon čega je avion pao. Samo pola sata nakon polijetanja s Plesa, kontrola leta prijavila je da se Rudolf Perešin nije vratio. Dijelovi njegova aviona pronađeni su u lipnju, a ekipa stručnjaka HRZ-a utvrdila je da se hrvatski pilot katapultirao.
POVEZANI ČLANCI:
Očajna supruga Ljerka vjerovala je da njen Rudi živ. Nadala se razmjeni, prevrnula je nebo i zemlju tražeći ga, pisala je Crvenom križu, obilazila Kaptol, sačekivala Slobodana Miloševića, jurišala na Carla Bildta i Elisabeth Rehn... Nakon više od dvije godine agonije, koju su proživljavale Ljerka Perešin i kćer Daliborka, u kolovozu 1997. godine, Rudijevo je tijelo naposljetku zamijenjeno za tijelo srpskog oficira. Pilotova supruga identificirala ga je na mostu koji spaja Staru i Bosansku Gradišku. Srpska strana tvrdila je da je Perešinovo tijelo pronašla nakon 28 dana, 30 kilometara nizvodno, u šipražju. Pretpostavlja se da je, nakon katapultiranja, smrtno stradao pri padu u Savu. Nakon što su 4. kolovoza 1997. posmrtni ostaci Rudolfa Perešina predani njegovoj obitelji, 15. rujna pokopan je na Gradskom groblju Mirogoj. Avion, kojim je iz Bihaća prebjegao u Klagenfurt, vraćen je iz Austrije u Hrvatsku tek 2019. godine.
65 GODINA VEČERNJEG LISTA Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!
